Iako ističe kako je osnovni problem šaha njegova neprofitabilnost, dobar je za razvoj različitih umnih vještina, strpljivosti i inteligencije, ali i neiscrpan za istraživanje, što je očito dovoljan i izuzetno poželjan razlog tome da ga mladi danas sve više igraju
Šah je nesumnjivo sport koji na različite načine razvija i vježba najvažniji organ u ljudskom tijelu – mozak. Iako se smatra da se njime bave uglavnom starije generacije, navedena je igra sve popularnija među mladima. Tome svjedoče Saša Savić, trener i predsjednik osječkog šahovskog kluba Damin Gambit te Branko Macanga, umirovljeni Đakovčanin koji igra šah otkako zna za sebe.
“Naš šahovski klub osnovan je u listopadu prošle godine te ima tri trenera i jednu trenericu. Glavni je trener velemajstor Ivan Leventić, a za djecu posebni značaj ima i trener Josip Jurman. Danas pak klub broji više od šezdesetak članova, među kojima je četrdeset polaznika šahovske škole”, ističe Saša.
Dodaje kako u klub primaju djecu svih uzrasta te odrasle kao podupiruće članove, stoga njegovi trenutni članovi imaju od pet do 66 godina. Osim što je predsjednik, Saša trenira uglavnom niže uzraste, a ujedno vodi i šahovsku grupu u OŠ Vladimir Becić s odličnim uspjesima.
“Aktivno surađujemo s brojnim osječkim osnovnim školama, sa ŠK Ferit Osijek i ostalim osječkim klubovima te s gradskim i županijskim savezom. Često smo ili gosti ili domaćini raznih šahovskih natjecanja (4. seniorska liga, 1. kadetska muška liga i 1. kadetska ženska liga)”, navodi.
Uz spomenute suradnje, klub stalno niže uspjehe na raznim natjecanjima na klupskoj, gradskoj, županijskoj i državnoj razini. Njegovi su članovi tako do sada osvojili brojne medalje i pehare na pojedinačnim i ekipnim natjecanjima, među kojima se ističu braća, 13-godišnji Dominik i 11-godišnji Grgur Brleković koji su na prvenstvu OBŽ-a u travnju u Valpovu osvojili prvo mjesto, te Helena Kosina koja je postala nacionalna šahovska viceprvakinja u kategoriji do 12 godina na nedavno održanom državnom prvenstvu u Trogiru.
Kako Saša, tako je i Branko počeo igrati šah još u ranom djetinjstvu, a obojica smatraju kako je riječ o igri koja spaja elemente sporta, zabave, umjetnosti i znanosti. Branko je krenuo sa šahom još 1965. godine u tadašnjem klubu Jedinstvo Đakovo, a do sada je također nanizao brojne šahovske uspjehe diljem Slavonije i Baranje, počevši od osvajanja titule majstorskog kandidata u Osijeku, preko dobivanja titule fidemajstora u Vukovaru, pa sve do sezonskih sudjelovanja Sindikata umirovljenika na prvenstvima u Valpovu, Vuki, Strizivojni, Starim Mikanovcima, Piškorevcima i ostalim mjestima.
Govori, nadalje, kako ga je šahu privukla činjenica kako je istovremeno trenirao nogomet i stolni tenis, pa kada bi se ujutro tjelesno izmorio, poslijepodne bi se posvetio šahu kao sportu koji ponajprije iziskuje mentalnu aktivnost. Kao jednu od zanimljivosti navedene igre ističe kako je prvi potez s bijelom figurom moguće povući na 22 načina, dok za prva četiri poteza i bijelih i crnih figura postoji četiri do pet milijardi kombinacija. Broj se sveukupnih poteza, kaže, i ne može izračunati.
“Zanimljivost je šaha da u njemu sreća igra vrlo malu ili nikakvu ulogu. Šah je vrlo egzaktna igra”, nadovezuje se na njega Saša.
Osim postignuća na natjecanjima, Branko je dugo godina radio kao šahovski trener u OŠ Matija Gubec Piškorevci, u okviru koje je osnovao svoju šahovsku školu i uvidio kako su mladi već i tada bili zainteresirani za spomenuti sport.
“Uvijek bi se u školu prijavilo njih 30-ak, pa bismo išli na razna školska natjecanja. Tako smo prije desetak godina osvojili prvo mjesto na županijskom i međužupanijskom natjecanju, a prije toga uvijek smo bili negdje pri vrhu. Tu su se bila istaknula i dvojica fenomenalnih učenika, Mićanovi, i to čak na europskom pojedinačnom natjecanju u kategoriji do 14 ili 15 godina. Danas su oni bolji od mene, a velika je čast i potvrda tvog dobrog rada kada postigneš to da učenik bude bolji od tebe kao učitelja”, naglašava Branko.
Mladima, stoga, preporučuje da vježbaju šah preko interneta jer tamo postoji velika baza podataka, pa oni koje šah uistinu zanima bez problema mogu doći do zakonitosti njegove igre. Iako ističe kako je osnovni problem šaha njegova neprofitabilnost, dobar je za razvoj različitih umnih vještina, strpljivosti i inteligencije, ali i neiscrpan za istraživanje, što je očito dovoljan i izuzetno poželjan razlog tome da ga mladi danas sve više igraju.
“Uopće ih ne treba posebno motivirati. Šahovska igra to sama čini. Šah je popularniji i privlačniji mladima nego što se to čini”, komentira Saša.
Također, za razliku od, primjerice, igranja nogometne utakmice, tijekom izvođenja šahovske partije nitko te ne vidi, što posebno introverte može potaknuti na to da se, unatoč dubokom razmišljanju i koncentraciji, ipak u tom smislu mogu opustiti i okušati se u šahovskoj igri.
“Dok ne povučeš potez, nitko ti ništa ne može, tako da ne treba imati strah i tremu. Šah uvijek možeš igrati, neovisno o gledateljima, ekipi, navijačima, pa ni o vremenskoj prognozi. Možeš igrati i sam sa sobom, ili ti je pak dovoljan jedan kolega da igrate i vježbate zajedno”, zaključuje Branko.
Branko, stoga, sebi želi samo zdravlja i još dugo godina igre po šahovskim turnirima, dok u klub Damin Gambit planiraju nastaviti uključivati sve više mladih te stvarati ljubitelje šaha i buduće prvake na 64 šahovskih polja.