Prije svega čestitamo na prvoj muškoj zlatnoj medalji na Svjetskom
prvenstvu u povijesti osječkog veslanja.
Kakav je osjećaj biti prvi i u ući u povijest?
– Osjećaj je čudan, ne možeš vjerovati da si to napravio,a
ipak znaš da si to očekivao, vrijedio i zaslužio zlato !
Osjećaj je bio kao da smo pobjedili na nekoj uobičajenoj regati
domaćoj u Zagrebu…U biti jedna u nizu pobjeda i odlično
odveslanih utrka.
Koliko se tvoj život promijenio od kada si ostvario ovaj
fantastičan uspijeh?
– Moj se život nije nimalo
promijenio zbog ovog uspjeha jer i dalje izvršavam svoje obaveze
kao i do sad. Znam da sam običan normalan čovjek i da treba
ponovno još i više spartanski trenirati i živjeti da bi se sve
ovo ponovilo!
Nedavno su osječki gimnastičari apelirali da ih se počne
više cijeniti (s posebnim naglaskom na medije). Smatraš li i ti
da su “mali” sportovi premalo uvažavani? Kako se
to može promijeniti prema tvome mišljenju?
–
Sportaša se treba cjeniti ovisno o veličini njegovog uspjeha, ja
sam ipak donekle zadovoljan sa stanjem u medijima nakon svjetskog
prvenstva!
Dakle potreban je pravi rezultat da te ipak prepoznaju (mediji
naravno!), dok su sponzori neka druga priča!
Nakon dugo vremena Osijek ima i predstavnika na
Olimpijskim igrama. Koji je cilj u Lodonu za dvije godine? Nadate
li se medalji ili je još previše vremena preostalo do
tada?
– Igre su jako blizu i vremena je vrlo malo, uz neki normalan
slijed kakvim sada idemo normalno je očekivati borbu za zlatnu
medalju…
Mi ništa ne obećajemo, ali logično je da ako smo napravili ovo
očekujemo i vrh u Londonu 2012!
Znamo da treniraš na relaciji Zagreb-Osijek. Koliko ti
vremena ostaje za privatni život? Kako provodiš to
vrijeme?
– Tokom sezone sam veliku većinu vremena u Zagrebu, a
najbolji mi je odmor kada dođem kući na par dana i provedem ga sa
svijim bližnjima.
Što je po tebi presudno za uspijeh u sportu? Misliš li da
bi sa više materijalih sredstava veslanje imalo značajnije
uspjehe ili je presudan talent i upornost.
– Dokazano je nebrojeno puno puta da je talent samo mali dio
potreban za uspjeh, a ostatak je samo obilan, intezivam i uporan
rad!
Ipak bitna je logistika koja je kod nas na niskom nivou, da je
poboljšati još dodatno uvjete mi možemo trajati kao četverac još
sljedećih deset godina!!
Ovim putem bih pozvao svakoga da samo napravi jedan
poslijepodnevni trening samnom i vidi gdje se kuje svjetsko
zlato.
Za kraj Davide želimo ti svu sreću u daljnjoj karijeri i nadamo
se da će ti se na Olimpijskim igramai priključiti još pokoji
Osječanin te da ćemo i mi napokon imati doček svojih heroja sa
medaljama oko vrata.
