Značajno mjesto u svakodnevici Krešimira Bubala, uz ostalo, zauzima sagledavanje postojećeg stanja osječkog sporta i traženje načina kako osmisliti njegov što je moguće brži prosperitet.
Dio gradonačelnikova posvećivanja strategiji razvoja osječkog sporta bilo je i prošlotjedno pozivanje sportskih djelatnika i entuzijasta na radni sastanak u dvorani Gradski vrt. A da se gradonačelnik doista odlučio najozbiljnije posvetiti baš toj problematici, uvjerit će vas i najznačajniji dijelovi razgovora vođenog u uredu u Kuhačevoj 9.
Probuđena energija
Što je, dakle, potaknulo prvog čovjeka grada na sazivanje tog “okruglog stola”, zbog čega je osjetio potrebu značajnog aktiviranja u traženju najboljih mogućih putova osječkog sporta?
– Gradonačelniku moraju biti značajni svi segmenti društva, kako gospodarstvo, tako i kultura i sport – ukratko će Bubalo. – Na taj način mora promišljati svaki onaj koji želi s obitelji, sa svojom djecom, živjeti u ovom gradu. Štoviše, mora usmjeravati sve dijelove društvenog života, prepoznavati kad ljudi očekuju, i traže, neke promjene kao što je to sad bio slučaj s našim sportom. Da sam sličan skup organizirao prije dvije godine, čim sam došao u Grad, držim da ne bi dobro završio. Sada sam procijenio da je došlo vrijeme potaknuti ljude na razmišljanje, u što me uvjeravaju i brojni savjeti i prijedlozi koje sam primio. Probudila se jedna energija kako bi se krenulo u pozitivnom smjeru, budemo li te poticaje znali i iskoristiti, svi ćemo biti vrlo zadovoljni.
Zasigurno ste prethodno detektirali sve slabosti koje su utjecale na ukupno poniranje našeg sporta, pa kakve su Vaše osobne spoznaje?
– Iskustva u cjelini ukazuju na to da pred slabostima ne treba (za)žmiriti, iako brojka od 264 kluba opovrgava mišljenja da je opala masovnost u našem sportu, isto kao što je nepobitno smanjene broja posjetitelja utakmicama u pojedinim sportovima – odgovara Bubalo.
– Prošlotjednim sam razgovorom bio apsolutno zadovoljan, a sad treba nastaviti razgovore, planirati i dogovorati ih po granama, klubovima i savezima. Za isti stol trebaju sjeti rekao bih “šefovi” i utvrditi najbolja rješenja s budućim čelništvom Zajednice športskih udruga Grada Osijeka i njenim tijelima. Ponavljam, da sam procijenio da treba probuditi sve koji su u sportu i koji žive za njega, a ne – od njega.
Stručnost i odgovornost
Kako bi, u strateškom smislu, trebalo usmjeravati osječki sport? Govorimo o sportu najmlađih, amatera, i konačno, o vrhunskim, profesionalnim sportskim aktivnostima?
– Moramo krenuti ispočetka, u osnovnim školama, već među učenicima prva četiri razreda (pa i ranije, u vrtićima!), a onda i u tzv. višim razredima – spremno će odgovoriti gradonačelnik. – Želim naglasiti kako smatram da profesori tjelesnog odgoja trebaju raditi s našom djecom od početka njihova školovanja! Nužan je u začetku sustavan rad s djecom u tjelesno-zdravstvenoj edukaciji. Pritom ne mislim da s našim limačima učitelji(ce) ne rade dobro, ali se zauzimam da apsolutna stručnost treba biti zastupljena doslovce u svemu. U tako postavljenom sustavu, naši skauti, za koje sam još lani rekao da ih moramo iz ureda poslati na teren, da moraju svojim radom opravdati ukazano povjerenje, pa ako ne uspiju uputiti mladež u sport treba tu zadaću povjeriti nekim drugim osobama! Taj posao oko usmjeravanja djece prema sportskim klubovima i udrugama, nedvojbeno, donijet će da postupno dobijemo i onaj srednji “sloj”, a potom i plejadu vrhunskih i(li) profesionalnih sportaša.
Bitnu ulogu u svemu tomu moraju odigrati izuzetno odgovorne uprave s entuzijastima spremnim prikloniti se našim naporima da klubovi mogu (po)trošiti u svom radu samo koliko imaju, ni lipu više. Ni Vi, kao ni ja kod kuće, ne možemo trošiti više nego što imamo, zar ne?! Sazrelo je vrijeme da se u tom smislu podvuku crte s prilagođavanjem mogućnostima. Negdje ćemo tako imati profesionalizam, ili poluprofesionalizam, a negdje amaterizam.
“I duh i tijelo”
Bubalo će, tko zna koji put, značajan prostor posvetiti nužnom usavršavanju postojećeg i školovanju novog stručnog kadra za rad “na terenu”, u klubovima:
– Na samom startu poticanja neke nove pozitivne energije posvećene unapređenju osječkog sporta pokazala se neizbježnom skrb o struci. Imali smo lani i dobrih, klupskih i pojedinačnih uspjeha, što je nepobitno znak jednog kvalitetnog rada, ali moramo još bolje. Ono što je, također, zamijećeno kao nepovoljan trend u posljednjim godinama, jest nepotrebno nicanje nekih novih klubova. Osobni animoziteti iznjedrili su klubove tamo gdje za to nije bilo nikakve potrebe. A trebalo bi raditi baš suprotno: smanjivati broj tih i takvih društava! Sve u interesu da u svim sredinama, u svim savezima, imamo željenu snagu i kvalitetu.
Koliko u Vašim promišljanjima ima mjesta premisa o “u zdravom tijelu zdrav duh“, a koliko samo briga o unapređenju sporta?
– Meni je, kao gradonačelniku, značajno imati i jedno i drugo. Važan mi je i profesionalni sport, ali i zdravlje. Zato podržavam bazične sportove pa smo se, posebice posljednjih godina, okrenuli atletici, gimnastici i plivanju, najznačajnije za djecu i mladež. Važno je i da se Osječani, već i malo stariji, sustavno rekreiraju i brinu o svom zdravlju. Želimo baš svima omogućiti te aktivnosti koje pridonose zdravom tijelu u zdravom duhu, gradimo kilometre biciklističkih staza, organiziramo i popularne biciklijade, želim i da se sugrađani, tek, aktivno šetaju. Sve u interesu da imamo zdrave i zadovoljne (su)građane.
Ususret izborima
Vratimo se često naglašavanoj nužnosti školovanja i usavršavanja trenerskog kadra za rad u klubovima. Kako i na koji način unaprijediti tu problematiku?
– Mi u Hrvatskoj imamo plejadu vrhunskih stručnjaka. A ako treba, može se posegnuti i za istaknutim i priznatim kreatorima izvan granica naše domovine. Svi oni, koji su dokazani u praksi, trebali bi prenositi stečena znanja našoj lokalnoj sredini. Dosad se, u tom kontekstu, ni na razini gradske zajednice nije (u)činilo što je trebalo. To više, jednostavno, ne smijemo dopuštati! Važno je, pritom, i učvršćivanje međusobne stručne dogovore postojećeg trenerskog kadra u našem gradu.
Jeste li već, minulih dana, poduzeli prve, neke konkretne korake u tom segmentu?
– I u Gradu i Zajednici planiramo dovođenje vrsnih stručnjaka, trenera, te da nam prezentiraju vlastita znanja. No i svemu tomu trebali bi pridonijeti sljedeći potezi…
Mislio je, pritom, gradonačelnik na izbore koji slijede u Zajednici športskih udruga Grada Osijeka. Koliko će se osobno angažirati u odabiru kadra za nastupajuće četverogodišnje mandatno razdoblje?
– Znam da ljudi iz sporta biraju i svog predsjednika i infrastrukturu, pa upravo sve ono što smo posljednjih mjeseci potaknuli mora dobro “prodrmati” taj gradski milje! Između sebe moraju sportski djelatnici pronaći ono najbolje što postoji, one ljude koji su se spremni najviše žrtvovati u interesu prosperiteta osječkog sporta u cjelini. No nadam se da će i u gradskim savezima ljudi jedni drugima pogledati u oči i iskreno se zauzeti za poteze koji nam moraju što prije donijeti bolje rezultate. Svi mi griješimo, to je ljudski, ali ako se to kontinuirano ponavlja, valja se pobrinuti da ih se ispravi, zar ne?
NK Osijek i sufinanciranje
Nakon što je otklonio i trunku istine u gradskim naklapanjima kako je “digao ruke od NK Osijek“, bivši predsjednik gradskog kluba ljubimca pokazao je vrhunsko poznavanje problematike procesa preoblikovanja nogometnog prvoligaša u sportsko dioničko društvo:
– Ako je netko zlonamjerno pokušavao proturiti nešto drugo, moram, prvo, naglasiti: ja sam navijač NK Osijek, i – točka. Inače, kao gradonačelnik dužan sam voditi skrb o doslovce svim klubovima i sportaši(ca)ma u njima. Bar u nekom dijelu, naravno ne tako da bih, svakog mjeseca, ja trebao skupljati sredstva za plaće! Pogotovo kad je riječ o zaposlenicima i igračima, čije su plaće, eto, i nekoliko puta veće od gradonačelnikove ili županove…, ili drugih ljudi koji rade i po dvadesetak sati dnevno! Zato se i u tom dijelu aktualno stanje mora racionalizirati. Kad je NK Osijek u pitanju, jasno je da Klub mora što brže ići u preoblikovanje, s tim što je niz važnih predradnji već i obavljeno, u što su uključeni i razgovori sa svim vjerovnicima.
Ritam nastavka tog procesa, kaže, podrazumijeva nadolazeću odluku GV-a o davanju Gradskog vrta na korištenje našem klubu. I dodaje:
– Mislim da smo na nekoj granici, kad je riječ o participiranju Grada u sufinanciranju rada NK, pa ako netko smatra da bi taj iznos još trebalo povećati, moralo bi se raspisati referendum za jednu takvu odluku! Uvjeren sam da se NK može uokviriti u postojeće gabarite, a dugoročnije gledano, morat će se posegnuti za iznalaženjem partnerstava, ne tražeći pritom sredstva za ljude koji će živjeti od Kluba (što se događalo), nego ljude koji će živjeti za njegov napredak. Takvih ljudi ima… Ukratko, preoblikovanje NK je vrlo blizu, na partnerstvu treba inzistirati, isto kao i na rađanju vrsne uprave, ali od gradonačelnika ne treba očekivati da nameće bilo kakva kadrovska rješenja i slično!
[span class=doc]NK Osijek uskoro postaje NK Osijek d.d.[/span]
Na kraju, nadate li se značajnim ukupnim pomacima u kompletno osječkom sportu?
– Da nisam u to i siguran, ne bih sve ovo ni činio, očekujem nov elan u radu svih koji se skrbe o osječkom sportu, kojem će Grad i dalje biti konstruktivan partner – rekao je Krešimir Bubalo na kraju razgovora.
Svi su dobrodošli
Bilo ja zamjerki da su s nedavnog sastanka (ne)namjerno izostavljeni entuzijasti iz pojedinih klubova?
– Ma, u Gradski vrt su mogli doći svi zainteresirani, čak i
bez poziva. Priznat ćete, s druge strane, da je teško
koordinirati i usmjeravati razgovor s, primjerice, tri stotine
ljudi, zar ne?!
O Solaru i Pipuniću
Kako se, u pojedinim granama s više klubova, opredijeliti za nositelja kvalitete? Primjera je niz: gimnastika, plivanje, rukomet, streljaštvo, itd.
– Isprofilirat će to njihovi sponzori! Razliku u kvaliteti stvorit će nerazmjer ulaganja, netko će imati kunu, netko milijun za opremu, sprave, za redovno treniranje i drugo, iako ne mora baš taj odnos sredstava biti odlučujući u postizanju rezultata. Može biti i obrnuto. Eto, kad je gimnastika u pitanju, uvažavam oba kluba, želimo da se što više Osječana bavi tim sportom, a tržište, važeći pravilnici i rezultati utjecat će na odluku kojem će se klubu mladi prikloniti. U svakom slučaju, gradonačelnik ne može reći ni Solaru ni Pipuniću da se klubovi moraju spojiti, može to, eventualno, biti moja preporuka.
Velike priredbe
– Imali smo sjajnih velikih sportskim priredaba, koje su pridonosile promidžbi sporta i našega grada u cjelini. Ako je proračun gimnastičkog Grand Prixa milijuna kuna, a Grad je sudjelovao s 200.000, smatram da smo tu dobri partneri. Isto je kad gostuje bilo koja državna reprezentacija, kad se igra teniski Futures…, pa takve događaje treba nastaviti, participirati ih i mislim da bi ih trebalo što više.
Samo NK Osijek!
– Trebam li ponavljati da sam samo i jedino navijač NK Osijek? No, ako inzistirate, u svim prijašnjim utakmicama Dinama i Hajduka draže bi mi bile pobjede Zagrepčana. Znate, imam prijatelja i u Zagrebu i Splitu. Primjerice Ivana Gudelja – moja baka djevojački se tako prezivala.
Olimpija? – Hvala na postavljenom pitanju o (ne)sklonosti
Olimpiji (svi su Bubalovi bili aktivni “olimpijaši”, nap.a.) jer
moj je princip da političkim dekretom gradonačelnika gradski
novac ne treba nikamo subjektivno usmjeravati! To sam, držim,
sada i pokazao, i to ne samo kad je donjogradski klub u pitanju.
Ponavljam, više neće biti onih koji su u klubovima da bi živjeli
od sporta, a ne za njega, te da nitko ne može (ne govorim sad o
Olimpiji) trošiti više nego što ima.
Razgovarao: Dragutin KERŽE (Glas Slavonije)
