U Londonu su prvi put medalje osvajali rođeni Osječanin, Đakovčanin, Požežanin i dva Vukovarca. Osim sveukupno za hrvatski sport, ovo su bile najuspješnije igre za sportaše rođene u slavonskim gradovima.
U Londonu su prvi put medalje osvajali rođeni Osječanin, Đakovčanin, Požežanin i dva Vukovarca. Osim sveukupno za hrvatski sport, ovo su bile najuspješnije igre za sportaše rođene u slavonskim gradovima.
David Šain prvi je osječki sportaš koji je donio medalju pod hrvatskom zastavaom u grad na Dravi. Prvi Vukovarac kojem je to uspjelo, ako ne računamo Mirnu Jukić i njezino osvajanje medalje pod austrijskom zastavom (premda je Mirna i u Londonu bila vatrena hrvatska navijačica na svim utakmicama vaterpolista i rukometaša, nap.a.) bio je Šainov kolega iz veslačkog četverca David Šain. Posljednjeg dana Igara broncom se okitio Damir Bičanić, još jedan rođeni Vukovarac, zajedno s kolegama iz rukometne reprezentacije među kojima su i Đakovčanin Domagoj Duvnjak i Požežanin Marko Kopljar. Treću olimpijsku medalju osvojio je i Venio Losert, koji je karijeru započeo u Slavonskom Brodu.
Šain, predvodnik u Riju
[span class=camera]FOTO + VIDEO: Osijek dočekao Davida Šaina[/span]
No, Duvnjak, Kopljar, Bičanić, Losert pa i Damir Martin nisu i članovi slavonskih klubova, premda teško će netko, primjerice, Ivana Balića proglasiti “zagrebačkim sportašem“. Od sportaša iz slavonskih klubova u Londonu se, osim Davida Šaina, predstavio još mladi atletičar Ivan Horvat. To su i jedina dvojica osječkih sportaša u Londonu. Pod hrvatskom zastavom dvoje osječkih sportaša bili su još u Barceloni, Atlanti i Sydneyu pa je London u osječkom prosjeku olimpijaca.
Nakon završetka Londona postojao je niz pokušaja “proricanja” kako će hrvatski sport izgledati u Riju. Šest olimpijskih medalja teško je obraniti, premda postoji niz onih koji su na Otoku privukli pozornost na sebe, pa budu li i dalje u naponu snage velike rezultate možemo očekivati od braće Žugaj, judaša, mačevalaca, ali i konačno od jedriličara. Što do Rija može ponuditi osječki sport?
Prije svega, David Šain krenut će u obranu olimpijskog srebra, nadamo se i napad zlata. Vjerujemo da će se četverac na pariće održati do Brazila. Ako i bude podjele, onda neka to bude isključivo zbog vlastite želje veslača da se okušaju u, primjerice, dvojcu ili samcima, no momčad koja pobjeđuje se ne mijenja. Ivanu Horvatu Olimpijske igre u Londonu bile su prvo veliko seniorsko natjecanje.
Za koji dan će napuniti 19, on je bio najmlađi hrvatski sportaš i najmlađi u kvalifikacijama skoka s motkom. Za četiri godine već bi se perspektiva trebala pretvoriti u realnu kvalitetu. Horvatov cilj je za četiri godine je finale, a ako mu se posreći onda i borba za medalje, no i za četiri godine Ivan će biti među najmlađima u konkurenciji. U prave godine skakača s motkom ući će za dvije Olimpijade, uostalom Renaud Lavillenie, francuski olimpijski pobjednik u skoku s motkom, stariji je od Ivana sedam godina.
Gimnastičari čekaju promjenu pravila
Osim Horvata i Šaina, postoji još niz osječkih sportaša koji će se upustiti u lov po normu za Rio. Prije svih mislimo na konačni odlazak na Olimpijske igre Roberta Seligmana i Tomislava Markovića. Biti će im teško jer nema naznaka da će se kruta gimnastička pravila koja ne favoriziraju specijaliste za sprave, promijeniti za četiri godine.
Obojica će za četiri godine imati 30 godina. Možda im je to posljednja prigoda za Olimpijske igre, premda gimnastičari danas traju i mnogo duže. Ako je Seligmanu i Markoviću Rio posljednja prigoda, onda bi Andreju Korosteljevu, ali i Renatu Prpiću to mogla biti prva prigoda za odlazak na najveću svjetsku smotru. Zasad se još uvijek radi o potencijalu, pitanje je koliko će narasti. Kao i pitanje dokle će dogurati Donna Vekić. Zasad grabi krupnim koracima na WTA listi, nastavi li tako, Rio bi doista mogao biti dostižan za 15-godišnju Osječanku.
