Članovi Sportsko rekreacijskog kluba "Baraber extreme team" iz Belišća, zajedno s udrugama "Glasnici istine" - udruga maratonaca Virovitičko-podravske županije, "Heroji ne umiru" – udruga maratonaca Sisačko-moslavačke županije, Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Virovitičko-podravske županije i rekreativaca grada Našica organizirali su i sudjelovali u Ultramaratonu Vukovar-Sunja pod nazivom "Od velikog do malog Vukovara".
Ovaj ultramaraton je organiziran pod visokim pokroviteljstvom
predsjednice Republike Hrvatske, a podršku našim trkačima dala je
Osječko-baranjska županija i grad Belišće.
Ultramaraton je startao 23.03.2018. godine u 21:00 sat od Križa u
Vukovaru, a završio nakon 37 sati i prijeđenih 330 km u Sunji
dana 25.03.2018. godine u 12:00 sati. Sudionici su trčali
štafetno, a prvu dionicu od Vukovara, preko Osijeka, Belišća i
Koške, pa do Našica u dužini od 110 kilometara istrčali su
članovi Sportsko rekreacijskog kluba “Baraber extreme team” iz
Belišća predvođeni predsjednikom Angelom Milišić-Zečevićem, i to
Marko Pavić, Dario Novoselić, Igor Mogoroš, Damir Nenadić, Helena
Vonić, Zoran Andračić, Tomislav Radović, Ivan Špoljarić, Siniša
Jonjić, Damir Kligl, Martina Maloča, Antonio Dujmović, Dunja
Straka, Eleonora Matić, Ivica Lenard, Roberto Bašić i Kruno
Tomljanović. Unatoč vrlo hladnim i snježnim vremenskim uvjetima
stigli su u grad Našice nešto prije 8:00 sati ujutro, te predali
svjetlo Vukovara trkačima koji su nastavili put prema Sunji. U
subotu su ultramaratonci prošli kroz Orahovicu, Slatinu,
Viroviticu, Grubišno polje, Garešnicu, položili vijence i
zapalili svijeća na spomenicima stradalim žrtvama, te u nedjelju
25.03.2018. godine prošli Kutinu, Popovaču, Sisak i u 12:00 sati
stigli svi zajedno u Sunju gdje im je priređen srdačan doček,
koji je završio zajedničkim druženjem u Domu kulture Sven
Lasta.
Sunju su zbog učestalog granatiranja i svakodnevnih napada
prozvali Mali Vukovar a podatak da je tijekom Domovinskog rata
bila u okruženju sa tri strane neprijateljskim snagama a sa
četvrte rijekom Savom preko koje je povezanost sa slobodnim
hrvatskim područjem bila moguća jedino skelom dovoljno govori o
hrabrosti i odvažnosti branitelja Sunje.
Želja maratonaca se obistinila i donijeli su svjetlo iz Vukovara
u Sunju u obliku zapaljene svijeće, te su na taj način simbolično
“odgovorili” legendarnom hrvatskom glumcu branitelju Sunje Svenu
Lasti na njegovo pismo iz 1991. godine “Piše Sunja
Vukovaru”:
“Dunav je otvorio njedra i blago spustio
sveca-viteza na šaš i pijesak.
Utonuo je svetac u utrobu grada
i mirno spavao kroz stoljeća.
Tiha braća mrmljala su nad njim molitve,
optočili ga dragim kamenom.
I stoljeća su prošla…
I dođe dlakav nakot i pohlepno
utrobu razgrne, sline im potekoše.
Ukrali su sveca-viteza, odnijeli su
drago kamenje i ubili otkucaje u grudima grada.
Otkle li su došli, iz kojih vremena?
Da ih nije iznjedrio Vučedol?
Ne kuca više srce vitezova, a tihi otkucaji
još se na Mitnici čuju.
Sad grad je oklop željezni sapeo
i sve stade pod gomilom gvozda.
Ja, Sunja, nemam tvoju slavnu prošlost.
Imam samo Mariju Magdalenu, a i
ona je nekad bila grešnica.
Sad kleči ranjena, na ramenu pleh se njiše.
Zvona šute, treće zvono napuklo noću uzdiše.
Crijep se rasu preko cintera.
Jučer su se vratile dvije rode.
Tebi, Vukovare, možda nikad.
Mene hrane moji vilenjaci zeleni, svi
zenge sa svojim smiješnim imenima.
I Veprovi i Potopljeni štakori i Cucki
i Leteća tvrđava i Gubavci i Zlikači
i Neuperni tulipani i svi oni neizbrojeni.
Ja sam samo skromna Sunja, ponižena godinama.
Imam rijeku, zelenu s tri mrtva mlina, sa vrbovim šibljem
koje sada pupa.
Na mom zidu piše putnik namjernik: ‘Ostaj zbogom,
krivudava cesto i ti, Sunjo, zajebano mjesto’.
Vukovare, gdje su tvoja djeca?
Sveti Bono, tko će ih sad čuvat?
Ja osluškujem i čekam tvoje uskrsnuće.
Poslat ću ti moje vilenjake sa svojim
smiješnim nadimcima, jer nisam dala
niti pedlja svoje zemlje i ja sam sada muško
ja sam mali Vukovar.”