Na putu do Pariza, ali i nakon njega, uz trenere Vladimira Mađarevića i Borisa Čulina, najveća mu je podrška bila zaručnica
Osam mjeseci nakon olimpijskoga finala, petoplasirani preskokaš iz Pariza Aurel Benović vraća se na veliku gimnastičku scenu, i to u svom rodnom Osijeku gdje će imati prve nastupe u novom olimpijskom ciklusu. U četvrtak borit će se u kvalifikacijama partera, a u petak loviti finale na preskoku.
“S obzirom na to da se promijenio gimnastički pravilnik, vježba na parteru bit će, ‘ajmo reći, nešto lakša, neće start biti preko 6, nego 5,8“, u uvodu će 24-godišnji Aurel Benović koji ipak misli da će to biti jedna od najkonkurentnijih početnih ocjena.
Upravo to mu i treba jer u Osijek dolazi mu gotovo kompletno finale i partera i preskoka s Olimpijskih igara u Parizu.
“Posebno mi je drago zbog toga što ću imati priliku za revanš s finalistima i medaljašima na preskoku. Veselim se ponovnome susretu. Jedva čekam“, istaknuo je Benović.
Želja mu se nakon Pariza počela polako vraćati
Na parteru gledat ćemo i srebro i broncu iz Pariza – Izraelca Artema Dolgopyata (olimpijski prvak u Tokiju) koji je i prvak svijeta i dvostruki prvak Europe te Britanca Jakea Jarmana. Ništa manje jako neće biti ni na preskoku i tu nam dolaze srebro i bronca iz Pariza – Armenac Artur Davtyan i Britanac Harry Hepworth.
“Njima se dvojici posebno veselim. S obzirom na to da mi je Hepworth na Olimpijskim igrama pobjegao za 0.049 i uzeo broncu, nadam se da ću to uspjeti popraviti, a volio bih dobiti i Davtyana. Trudit ću se. Inače, u mojoj karijeri očito stalno moraju biti neke prepreke. Nažalost, tako je bilo i sada. U listopadu na treningu dogodila se ozljeda, i to slična kao i prije dvije godine. Sada je samo bila na lijevoj nozi, metatarzalna je kost opet napukla, opet sam mjesec dana nosio gips, bio na štakama… Sve mi je to usporilo ulazak u formu i pripreme. Na sve to ukliještila su me leđa, pa je to dodatno otežalo situaciju i, evo, tek sam pet tjedana prije Osijeka mogao konačno normalno trenirati“, rekao je sportaš.
Sve mu je to dodatno poljuljalo i onako poljuljanu motivaciju nakon Pariza. Štoviše, počeo se čudno osjećati u smislu natjecanja. No, kako se Osijek približavao, tako mu se i želja pomalo počela vraćati.
“Kada s odmakom pogledam na Pariz, nemam si što za predbaciti. Stvarno mogu biti zadovoljan nastupom s obzirom na cijelu situaciju i na to da je uopće bilo pitanje hoću li otići na Igre ili ne. Izvukao sam tamo 250 % iz sebe i mislim da sam ja svoj posao tamo odradio. Još uvijek dosta često gledam i videa iz Pariza. Vidim neke stvari i nepravde koje možda nisu trebale biti takve kakve su bile i možda sam zaista trebao biti u borbi za medalju, ali ja znam da sam dao sve od sebe, napravio svoj maksimum i sam sebi nemam što za predbaciti. Jednostavno, gimnastika i općenito sport surovi su i moraš nastaviti gurati dalje. Ako upadneš u kolotečinu negativnih misli, da se stalno vraćam na Pariz i razmišljam o tome, to će me spriječiti u daljnjem razvoju i napretku u karijeri“, kazao je Benović.
Život mu se nakon Pariza uvelike promijenio
“Puno. I u pozitivnom i u negativnom smislu. Pozitivno je to što vjerujem da će mi na natjecanjima koja dolaze mentalno biti lakše odraditi jer prošao sam najveću pozornicu i to je iskustvo teže od bilo čega. Jasno, ostaje žal što nisam uspio dohvatiti medalju. Najteže je to što mi se medalja nudila. Onih 0.049 do medalje pamtit ću sigurno do kraja života. Ili neću, ako to ispravim u Los Angelesu. Bit ću iskren. Ne mogu baš reći da sam uživao nakon Pariza. Dosta mi je teško pričati o tome. Nakon što mi je majka preminula, nakon što sam ostao sam, bez i jednoga roditelja, nisam imao vremena proći kroz to sve kako sam možda trebao. Morao sam se okrenuti pripremama za OI i nakon Pariza to me sve skupa dočekalo. Otišao sam na more, mislio sam da ću uživati, da sam opušten, a na kraju su me sve te emocije sustigle. Uz to, nikako nisam mogao izbiti iz glave da sam imao medalju na dlanu. Ma, nekad imam osjećaj kao da ja uopće ni nisam bio u Parizu, kao da je to neki san. U sekundi mi je to sve proletjelo. Kao da mi je najvažnije natjecanje koje postoji u sportu prošlo kroz ruke, a ja nisam dovoljno uživao u tome i osjetio sve to. Ako uspijem doći do sljedećih OI, definitivno želim više uživati nego u Parizu“, nada se sportaš.
Na putu do Pariza, ali i nakon njega, uz trenere Vladimira Mađarevića i Borisa Čulina, najveća mu je podrška bila zaručnica, bugarska gimnastičarka Yoana Yankova.
“Bila je uz mene kada je bilo najteže i kada sam se pripremao za Pariz. Lakše je kada uz sebe imaš nekoga tko je iz tvoga sporta. Razumjela je sve kroz što prolazim. Fantastično je imati nekoga takvoga pored sebe i još trenirati zajedno. Ponosan sam na nju jer, ona nakon osam sati posla u uredu, gdje je odvjetnica, dolazi u dvoranu i trenira. Sada ćemo prvi put zajedno nastupiti u Osijeku. Nadam se da će i ona izboriti EP i da ćemo i tamo ići zajedno“, napomenuo je Benović.
Želi pred svojom publikom ostvariti kriterij za Los Angeles
“Kako bi to bilo nevjerojatno da pred svojom publikom ostvarim kriterij za Los Angeles… Ogromna je čast to što smo, pored jednog Caira, Bakua, Dohe i drugih velikih gradova i mi domaćini kvalifikacija za OI, ali naravno da će svima nama iz Hrvatske biti pritisak. Da, super je to što smo na domaćem terenu i pred svojim ljudima, ali isto tako te ljude ne želiš razočarati. Došli su zbog nas, napunili Gradski vrt i želimo im se odužiti sa super rezultatima. I kada nisam u najboljoj formi, znam da u Osijeku moram dati sve što znam. Ali, s druge strane, i ta atmosfera meni da dodatni adrenalin“, naveo je sportaš koji ima planove i za budućnost.
“Nakon Osijeka idem na Svjetske kupove u Koper i Varnu, a onda na EP u Njemačku. Moram imati barem 2-3 natjecanja prije EP-a. Osijek će mi mnogo pomoći na tome putu jer u Gradskom vrtu prvi je puta napravljen podij sa spravama kao na EP-u, pa još ta atmosfera… Bit će mi to savršena provjera za Leipzig. Na jesen čeka nas SP u Indoneziji, a kako ja još nisam osigurao gimnastičku mirovinu, tako moram zasukati rukave“, nasmijao se za kraj ovaj bivši viceprvak Europe na parteru.