Planovi su za prvi dio sezone kojemu je vrhunac Europsko prvenstvo Antalya, Osijek i, za njega prvi put, SK u Cairu
Nakon 7,5 mjeseci od nastupa na Olimpijskim igrama u Parizu, hrvatski gimnastičar Tin Srbić ovoga tjedna vraća se natjecanjima. Novi olimpi3jski ciklus otvorit će Svjetskim kupom u Antalyji, nakon čega mu slijedi njegov najdraži turnir, Svjetski kup u Osijeku. Upravo je zbog Osijeka odabrao Tursku.
“Nisam želio da mi Osijek bude prvo natjecanje nakon tako velike pauze. Mislim da će mi lakše biti doći u Osijek ako imam bar jedan nastup prije. S druge strane, iz Antalyje imam stvarno lijepa sjećanja jer tamo sam 2023. bio europski prvak. Lijep je grad, ugodno sam se osjećao tamo, a osjećaj i proizlazi iz toga jer je tamo bio dobar rezultat, pa ti je odmah i mjesto ljepše. Odlučili smo, stoga, krenuti u novi olimpijski ciklus s jednim meni lijepim mjestom i s ugodnim sjećanjima na njega“, u uvodu će naš srebrni olimpijac iz Tokija Tin Srbić.
Doduše, predstojeće ga natjecanje neće maziti, baš kao ni Osijek. Dolaze vrhunski gimnastičari, Kinezi, Amerikanci, Japanci… Međutim, ističe kako nema nikakav rezultatski pritisak. Krenuo je opet od nule i ide polako. Uz to, sve je ove sezone novo. Novi olimpijski ciklus, novi pravilnik, nova vježba…
“Opet sve ispočetka. Kao i nakon Tokija. Samo možda sada još teže što se tiče promjena. Teško bude nakon tolike pauze vratiti se nastupima, samo ovisi na koji način i što se dogodilo na tom zadnjem nastupu. Jesi li pao na glavu ili si super napravio. Meni je sada malo teže čisto iz razloga što je taj nastup u Parizu bio jako stresan i težak te ne želiš si opet to u životu. Definitivno je bilo lakše otvoriti olimpijski ciklus nakon Tokija. Mnogo lakše. Sada kao da ne želiš taj osjećaj, nego ‘daj pusti me samo da treniram, da malo još uživam bez nastupa’, ali nemamo što više čekati, rekli smo da je vrijeme da krenem“, navodi Tin.
Mjeseci nakon poraza u finalu u Parizu teško su mu padali
Dodaje kako su mu mjeseci nakon Pariza i pada u finalu koje mu je donijelo osmo mjesto bili izuzetno teški.
“Odbijao sam si priznati da me to pogodilo, pa se to onda skuplja, pa se odrazi na sve ostalo u životu, a ne samo na gimnastiku. To je skroz normalno i ne treba se skrivati iza toga. Kada sam sebi to dopustio i prihvatio, krenulo je lakše. Treninzi su krenuli bolje i život izvan dvorane… Ne treba se skrivati iza osjećaja te iza toga što misliš i kako se osjećaš zbog nečega što se dogodilo ranije. Priznajem, pokušao sam se sakriti, ali shvatio sam, doduše, nakon nekoliko mjeseci, razgovora i situacija koje su mi se dogodile u životu, da ne treba bježati. Treba sve prihvatiti. Nije sramota osjećati se kako god da se osjećaš“, smatra Tin.
Danas, stoga, o njima može otvoreno govoriti. Baš kao i o planovima za novi olimpijski ciklus.
“Kada sam bio u Parizu, razmišljao sam ‘ajmo još jedan ciklus’, želim u LA. Međutim, onda sam se odmarao dva mjeseca, dugo nisam uopće išao u dvoranu i pomislio sam ‘kako je ovo lijepo, mogao bih ovako nastaviti’. Hm, ali onda bih trebao raditi nešto drugo u životu. Ipak, na taj korak nisam još bio spreman i zaključio sam da ipak želim još jedan ciklus. Barem još jedan. Ne mogu lagati, lijepo mi je bilo bez gimnastike. Točnije, lijepo je bilo kada te ne boli svaki dan, svaki dio tijela. Ali i kod bolova je opet – kakav imaš stav prema tome. Ako stvarno želiš to što radiš, onda mnogo lakše prihvaćaš i bolove. Sa smijehom možeš odraditi trening. Ako ti je to tlaka, ako unutar sebe to ne želiš, onda je teže. Nisam si za novi olimpijski ciklus postavio rezultatske ciljeve, već više da i u ovome ciklusu moja vježba dođe na razinu da se mogu natjecati s najboljima“, napominje Tin.
Da dođe na tu razinu, trebat će mu, kaže, vjerojatno cijela godina da uopće vidi je li to što su složili u novu vježbu dobro ili nije i treba li nešto mijenjati.
“Malo veći problem stvara to što, ako bih trebao nešto drastično mijenjati i ako bih morao učiti neki novi element, to mi znači još dvije godine do stabilnosti u vježbi. Nadam se ipak da će ovo što smo složili biti dovoljno dobro za velike stvari“, pojašnjava Tin koji će kvalifikacije u Antalyji otvorit će sa startom od 5.1.
“Volio bih da se u tome što radim osjećam dobro i sigurno“
“Ako bude bilo finale, možda ćemo pojačati na 5.3 s novim saskokom. Kasnije kada na to dodamo puštanje Kolman dobivamo 5.6, pa imam još kombinaciju Tkacheva za koju ćemo vidjeti je li uopće realna jer jako je teška – pruženi Piatti i pruženi Tkachev, to je 5.8. I još cijelo vrijeme radimo Casinu. Kada se i to ubaci, to su vježbe od 6.0, 6.2 i više. Imam još opcija. Volio bih doći do 6.2, a da to stvarno radim dobro. Tamo do kvalifikacija za LA. Mislim da će se već ove sezone svašta izvoditi, ali ja imam dokaze u svojoj karijeri da će opet biti bitno biti konstantan i siguran u to što radiš. Uvijek su postojali ‘divljaci’ koji negdje zabljesnu i osvoje nešto, ali mnogo više puta padnu i ozlijede se. Volio bih to što radim, bez obzira hoće li biti 6.2 ili 5.6, da se tu osjećam dobro i sigurno i da nemam stresove od toga mogu li ja to uopće ili ne mogu. To je moj plan. I vjerujem da već u svibnju na EP-u u Leipzigu mogu biti skroz konkurentan za neke rezultate“, nada se Tin.
Planovi su za prvi dio sezone kojemu je vrhunac Europsko prvenstvo Antalya, Osijek i, za njega prvi put, SK u Cairu.
“Trener Lucijan Krce obožava Egipat te egipatsku kulturu i povijest, a ja sam fasciniran načinom gradnje piramida i općenito arhitekturom, i ako već imamo priliku otići sada tamo jer nismo do sada, zašto ne. Uvijek smo Egipat nekako preskakali jer nam nije pasao u rasporedu sezone i uvijek smo podređivali rezultatu nešto što volimo i što nam je gušt. Ove godine Cairo nam paše u raspored – idemo nastupiti i usput vidjeti nešto nakon čega ćemo se dobro osjećati. Shvatio sam da ne treba te stvari micati i slijepo se podređivati jednoj stvari“, govori Tin.
Ipak, u ovome olimpijskome ciklusu nečemu će se poprilično podrediti, a to je nastup u Zagrebu.
“Zagreb je sljedeće godine domaćin Europskoga prvenstva i to je u ovome ciklusu jedan bitan detalj. Neću reći da tu moram osvojiti zlatnu medalju, ali sigurno će to biti najljepši trenutak ovoga ciklusa. Nastupao sam mnogo puta u Osijeku, doma, u našoj zemlji, ali Zagreb je meni baš doma – doma. Zanima me taj osjećaj. Jer, ako je onako dobar osjećaj u Osijeku, onda samo mogu zamisliti što me čeka ovdje gdje će biti puno mojih ljudi. Zezali smo se Marijo Možnik i ja, rekao mi je ‘obećavam ti, osigurat ćemo Europsko, a ti osiguraj atmosferu’. Rekao sam da nema problema“, tvrdi Tin.
Već zamišljamo scene pola njegove Dubrave u zagrebačkoj Areni…
“Samo ćemo morati malo objasniti ljudima na koji se način navija u gimnastičkoj dvorani, čisto da ne bismo ometali druge. Mislim da će biti mnogo ljudi koji će željeti vidjeti taj spektakl. Baš kao što svake godine napunimo tribine u Osijeku. A kada vidim tko dolazi ovaj put u Osijek… Nevjerojatna imena! Uvijek volim pogledati liste s prijavama sportaša, zanima me to. Gledam Cottbus i Baku, mogao sam se tamo pofajtati, a ja sada idem u Antalyju i Osijek i gledam startne liste – ‘pa jel’ mogao netko ne doći, zar morate baš svi sada nastupati? Iako, nije im za zamjeriti jer mnogo igra ulogu mjesto na koje ideš. Cottbus i Baku, uz sve dužno poštovanje tim mjestima, nisu atraktivni. U drugu ruku, Osijek je top organizator, ima punu dvoranu, uvijek nam je ugodno biti u tom gradu. Svaka čast za organizatore u Osijeku što im dolaze takva imena, ali ja ću se morati pofajtati jače nego ikada“, zaključuje Tin.