Sara je jedina vrhunska sportašica koja na svojemu fakultetu nije prestala s treninzima kada ga je krenula studirati
Iako je nova sezona tek krenula, iza hrvatske reprezentativke Sare Šulekić (19) već su dva odrađena Svjetska kupa – Cottbus i Bakuu s kojega se upravo vratila, i to više nego zadovoljna.
“Netko bi možda bio nesretan sa četvrtim mjestom, korak do postolja, ali kada znam kroz što sam sve prolazila proteklih mjeseci, ja sam presretna s tim rezultatom. Postala sam studentica i bilo je teško popratiti fakultetske obveze i treninge. Kada sam vidjela raspored na fakultetu, prvoga dana na treningu rekla sam treneru Marku Brezu ‘ne mogu ja to, odustajem od fakulteta’. No, on je rekao da to ne dolazi u obzir, da moram studirati i da bi mi bilo premonotono da imam samo gimnastiku“, otvoreno će Sara po povratku u Hrvatsku.
Sara je upisala redovan studij prehrambene tehnologije na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Koliko je teško uskladiti ga s treninzima, možda najbolje objašnjava Sarina rečenica kako je jedina vrhunska sportašica koja na tome fakultetu nije prestala s treninzima kada ga je krenula studirati, dok su svi drugi odustali.
“Trener se morao poprilično prilagoditi mom rasporedu na fakultetu i izmijeniti treninge, pa ni njemu, ni meni nije bilo jednostavno. Jako sam, stoga, zahvalna na tome što je ostao uz mene, baš kao što sam zahvalna odličnoj voditeljici svoga smjera koja se jako trudi da mi pomogne. Položila sam sve ispite u prvom semestru, ali sada će biti dosta teže jer mi je krenula sezona, putovanje za putovanjem… Vidjet ćemo kako će ići. Neću si stvarati pritisak. Stavit ću sada gimnastiku na prvo mjesto. Obrazovanje mi je uvijek bilo bitno, znam da neću moći živjeti od gimnastike, ali sada je s 19 godina mogu maksimalno trenirati jer možda to neću moći u 30-ima. A fakultet mogu završiti bilo kada“, ističe Sara.
Sara je spremna na velika postignuća uoči natjecanja
Ova članica ZTD Hrvatski Sokol i specijalistica za dvovisinske ruče od 10. do 13. travnja bit će jedna od devet hrvatskih reprezentativaca na DOBRO World Cupu u Osijeku, ali i jedna od onih koji mogu napraviti velike stvari, baš kao i prošle godine kada je stala na postolje sa srebrom oko vrata.
“Cottbus i Baku bili su dobri testovi za mene. Još me sljedećega tjedna čeka Antalya, a onda Osijek, moje najdraže natjecanje. Uvijek sam maštala o tome da jedanput stanem na postolje u Osijeku, neovisno o osvojenomu mjestu. I onda se to dogodi prošle godine, u punoj dvorani. Nevjerojatno iskustvo. Najljepše koje sam doživjela. Osijek je seniorska medalja i još je pred domaćom publikom… Mislim da mi je ona ipak omiljena. Bila sam baš spremna za to natjecanje. Da, velika je trema nastupati u svojoj zemlji, ali sjećam se toga da, kada sam se popela na ruče, sve je nekako išlo samo od sebe. Imala sam osjećaj da sam u sekundi odradila vježbu. Sve je bilo kao u nekom snu. Savršen osjećaj“, priznaje Sara.
Sara ne krije kako bi upravo taj osjećaj željela ponoviti i ovoga travnja u Osijeku.
“Svatko od hrvatskih reprezentativaca sanja medalju u Osijeku, ali treba biti realan – Osijek ove godine nije Svjetski kup, nego Svjetsko prvenstvo! Strašna imena dolaze. I koliko god da sam ponosna na to da naša zemlja ima tako velik turnir i da 50 zemalja dolazi baš nama, s druge strane, za nas sportaše bit će teže nego ikada osvojiti medalju. No, to je i veći izazov. Veselim mu se“, zaključuje Sara koja, nakon Antalyje i Osijeka, ima još Svjetski kup u Kopru i Europsko prvenstvo u Njemačkoj, a onda još možda i SK Taškent.
