Ovaj 23-godišnjak jedan je od najboljih svjetskih vježbača na parteru, viceprvak Europe 2020. i osvajač osam medalja na turnirima Svjetskog kupa (tri zlata, tri srebra, dvije bronce) koji je trenutno s potpuno otvorenim vratima prema Olimpijskim igrama u Parizu

Nestašno dijete u vrtiću nije baš uvijek nužno problem – primjerice, ako vam u vrtić na vrijeme dođe kineziolog i prepozna da se ''nestašluk'' itekako može iskoristiti za neku sjajnu priču, poput one jednog od najboljih hrvatskih gimnastičara, Osječanina Aurela Benovića.

''Stvarno sam bio zvrkast. Poprilično hiperaktivno dijete. Ali, jedan je dan u moj vrtić došla trenerica Maja Pavić, održavala nam gimnastičke sate i kroz igru prepoznala da se u tom mom nestašluku krije ipak nešto više. Predložila je mojoj mami da me odvede u osječki Sokol, meni se svidjelo i, evo, od svoje četvrte godine i dalje sam tu. Tko zna, da nisam bio tako nestašan, možda danas ne bih bio kandidat za Olimpijske igre'', istaknuo je Benović.

Sadržaj se nastavlja...

Danas, 19 godina kasnije, ovaj 23-godišnjak jedan je od najboljih svjetskih vježbača na parteru, viceprvak Europe 2020. i osvajač osam medalja na turnirima Svjetskog kupa (tri zlata, tri srebra, dvije bronce) koji je trenutno s potpuno otvorenim vratima prema Olimpijskim igrama u Parizu.

''Ta europska medalja definitivno je nešto najveće za mene. Osvojena je u vrijeme COVID-a, a moj trener Mađarević nije mogao biti uz mene budući da je imao COVID i finale pratio iz hotelske sobe. Da više nikada ništa ne napravim, ostat će mi ta velika medalja, imam priču iza sebe, ali svejedno… Htio bih još neke velike stvari. Mislim da mogu dati puno'', poželio je.

Jučer se s trenerom Vladimirom Mađarevićem i ostatkom reprezentacije vratio u njihov stalni ''dnevni boravak'', osječki Sokol centar, nakon što su odradili dva kvalifikacijska Svjetska kupa za OI. Aurel je u Cairu i Cottbusu skupio 19 bodova, trenutno je osmi na kvalifikacijskoj listi, a sljedećeg tjedna slijedi mu odlazak u Baku.

''Malo sam razočaran, mogao sam više, ali srećom, u igri sam i dalje. Cairo je bio posebno izazovan jer mi je ipak bio prvi turnir nakon ozljede, ali uspio sam uzeti neke bodove. Cottbus je bio puno bolji. Ušao sam u finale nakon odlično odrađenih kvalifikacija. Da tu nisam izborio finale, ispao bih iz igre za Pariz. Žao mi je nastupa u finalu. Pregorio sam. Noge su mi bile teške. Iscrpila me ta atmosfera. Priznajem, imam problem i pokušavam ga riješiti. Znam da je to proces, ali spreman sam raditi. Fizički sam 100 % spreman, ali moram poraditi na psihi'', otvoreno će Aurel.

''Dobro će mi doći ovaj tjedan u Osijeku. Moram se puno bolje posložiti, dati na treninzima sve i onda mirnije otići u Baku. Tamo moram rasturiti! A onda ubrzo nakon Bakua čeka nas i naš najdraži turnir u mom gradu'', dodaje.

DOBRO World Cup Osijek održat će se od 4. do 7. travnja u osječkoj dvorani Gradski vrt po čak 15. put.

''Za mene je DOBRO World Cup, prije svega, ogromna motivacija i ponos. On je doživljaj, nevjerojatna atmosfera u publici, puna dvorana, moji ljudi, predstavljam svoju reprezentaciju, svoju zemlju, svoj grad… Koliko na nekim drugim turnirima imam tremu, u Osijeku sam gotovo svaki put uspio kontrolirati je. Čudno, jer možda bi se netko baš u svom gradu više prestrašio, brinuo da ne razočaraš domaću publiku, ali meni je ona uvijek bila dodatni motiv'', napomenuo je.

U Osijeku je osvojio zlato 2022. i srebro 2021. godine.

''Uh, to zlato 2022. za mene je najtužniji SK u Osijeku. Tada me mama posljednji put gledala uživo. Tada sam ispunio njezinu želju i stajao na vrhu postolja dok me ona gledala'', reći će Aurel s knedlom u grlu, prisjećajući se majke koju je izgubio prošle godine.

''Moj veliki uzor bio je naš parteraš Tomislav Marković. On je uvijek u Osijeku bio najbolji, uvijek je rasturio u svom gradu, pred svojom publikom. Žao mi je što se njemu dogodila ta nesreća sa zdravljem jer da nije, mogli smo zajedno nastupati, boriti se jedan protiv drugoga, a sigurno bih i ja više napredovao s njim kao sparing partnerom u dvorani'', smatra Aurel.

Umjesto Markovića, sada u dvorani sparira s jednim od najboljih svjetskih gimnastičara, Ukrajincem Illjom Kovtunom, aktualnim višebojskim viceprvakom svijeta i prvakom Europe na ručama.

''On je, prije svega, jako dobar prijatelj, dobra osoba, motiviramo jedan drugoga, a i njegova trenerica Irina mi puno pomaže. Mogu reći da smo mi svi jedan odličan tim uz koji sam i ja napredovao i ojačao. Još kad posložim glavu'', nasmijao se Aurel.

''Ako ne uspijem sada osigurati Igre, nije smak svijeta. Imam tek 23. Ali želim pokušati. A za onaj drugi ciklus, nadam se da će se ostvariti plan mog trenera i da će naš turnir postati kvalifikacijski za OI i SP. Ne samo za mene, nego to bi bila ogromna prednost i motivacija za sve hrvatske gimnastičare. Osječki je turnir jedan od najboljih na svijetu. Zaslužili smo otići korak više. I samo da nas i vrijeme posluži ove godine da možemo oduševiti svijet gimnastike i s nizom dodatnih evenata poput FeelGood Weekenda, kojima želimo dodatno popularizirati naš Osijek i našu zemlju'', zaključno je poželio Aurel Benović.