Vrhunski užitak priredili su nogometaši Osijeka svojim navijačima. Razbili su Zagreb na proste faktore, a igrali su toliko dobro da "pjesnici” mogu pjevati od sreće što su kući ispraćeni sa samo četiri pogotka u mreži.
Bio je to Osijek kakvog smo dugo sanjali. Agresivan, žestok i
opasan. Čak se u obrisima počeo pojavljivati i presing koji je u
prvom dijelu donio 10-ak ukradenih lopti duboko u polju
suparnika.
Takav Osijek tjerat će strah u kosti i mnogo jačim momčadima od
Zagreba. Bila je to večer u kojoj se doista moglo uživati, a ono
što su bijelo-plavi pružili u prvih 45 minuta definitivno pripada
u vrhunska ostvarenja. Tako dobru predstavu nismo vidjeli još od
one odlične jeseni 2009. godine, kada su bijelo-plavi pod
vodstvom Tomislava Steinbrücknera u Gradskom
vrtu šamarali sve redom. Slučajno ili ne povijest se ponavlja u
trenutku kada je na klupi opet domaći čovjek – Vlado
Bilić. Nakon susreta osječki strateg nije bio previše
rječit.
– Odigrali smo odličnu utakmicu i zato momčad zaslužuje
velike pohvale. U svemu smo nadigrali Zagreb i ne bi bilo
nezasluženo da je naša pobjeda bila i uvjerljivija.
Tom posljednjom rečenicom Bilić je prikazao sve što se te večeri
događalo na osječkom stadionu. Zagreb je lako mogao dobiti i
osam-devet komada, ali Osijekovi napadači bili su milostivi.
Premašili su nevjerojatne stvari. Zapravo, to možemo i drukčije
opisati. Promašili su sve što im je sjajni Marko
Babić priredio. Imao je čovjek pet asistencija kojima je
suigrače gurnuo u čiste prilike, ali ovi nisu znali zabiti gol.
Međutim, to nikako neće umanjiti vrijednost njegove
predstave.
– Neću im više dodavati, našalio se Babić nakon susreta.
Marko je igrao – briljantno. Bio je to nogomet iz vremena koje
smo gotovo zaboravili. To je ona priča. On loptu udara drukčije
od ostalih, ali i razmišlja drukčije od ostalih:
– Trebala nam je jedna ovakva utakmica da ta mlada momčad
shvati koliko vrijedi. Sposobni smo ovakav nogomet pružati svakog
tjedna i vjerujem da ćemo sad otpustiti kočnice. Drago mi je da
su naši navijači napokon uživali i zahvaljujem im se na podršci.
Posebno mi je drago što je pogodak postigao Dino
Špehar, jer on igra pod posebno velikim pritiskom.
Vjerujem da će mu sad biti lakše, te da će pokazati još od svog
neupitnog talenta.
I to je Babićeva veličina. Nije vrijedan samo igrački, nego i
ljudski. Osijek je trebao takvog vođu, čovjeka koji je spreman
jako se naljutiti kada počne “keranje” (besciljno nabijanje lopte
prema naprijed nap.a.) i “natjerati” suigrače da spuste loptu na
zemlju i igraju. Iz toga je izišla Osijekova moć protiv Zagreba.
Marko je poentirao nakon utakmice kada nam je šapnuo:
– Nemoj sad praviti “kirvaj” od ovoga. Igrali smo dobro, ali
ne smijemo pasti u euforiju. Čekaju nas jako teški
ispiti.
Mudro razmišljanje, ali to je ipak jače od nas. Osijek je igrao
odlično i teško će napaćeni bijelo-plavi fan izdržati da ne
upadne u euforiju. Zašto? Odgovor je jednostavan – Osijek je
ovakvu pobjedu od četiri pogotka razlike posljednji put u
Gradskom vrtu slavio 8. prosinca 2007. godine protiv Cibalije
(5:1). I kako da sad ne padneš u euforiju. Predugo smo čekali
takav trenutak potpunog zadovoljstva…
Tekst: D.Keler (www.glas-slavonije.hr)