Prije točno tjedan dana pisali smo tekst o tome kako nakon dugo
vremena grad živi za utakmicu NK Osijeka.
Osijek, Smoje,
Babić, Dinamo,
Kohorta, Mamić,
Vida bile su top teme na gradskim ulicama,
kafićima, kladionicama…Kohorta je gotovo cijeli tjedan vršila
pripreme kako bi tribina JI zasjala u pravom izdanju i bila igrač
vise za bijelo-plave. Odbrojavali su se dani i sati do okršaja
dvaju neporaženih momčadi.
Red za kupovinu karata i za ulazak na istok. Gužvamo se sa par
Osječkih u sebi i nestrpljivo čekamo zauzimanje mjesta na
istočnoj tribini. – Sad mi je javljeno da igraju svi osim
Damira – viknio je netko iz mase aludirajuci posprdno na
Sammira. (“Sammir nije Damir, a Chago nije
Drago” – grafit je u osvanuo u Splitu nakon sto je Sammir
uzeo hrvatsko državljanstvo kako bi mogao igrati za
reprezentaciju.) – Ma neka. Samo da izdržimo prvih 15
minuta – doviknio je drugi neznajući da ce utakmica biti
gotova bas u 15 minuta.
– Znas šta kažu treneri. 2-0 je najnezgodniji rezultat –
bacio je sprdnju Zvone frontmen grupe Zvone i levati – Možda
im je Bilić rekao da namjerno dobiju dva, pa kad se Dinamo uspava
mi krećemo. Nakon 3-0 dobacio je – E sad su mu sjebali
strategiju. Nakon 4-0 autor ovih redaka po prvi je put
izašao s utakmice prije kraja poluvremena. U Palaceu ekipa iz
petnih žila “Jebe Dinamo”. Bilo mi je neugodno prekidati
ih, ali morao sam podijeliti s njima tugu i bijes: 0-4.
Par sekundi tišine i blijedog pogleda, a onda jos glasnije:
“Jebem te Dinamoooooo” Dolazim za šank i tražim da mi
daju isto što i njima, da sto prije dodjem u stadij kada ce mi
biti važno “voditi ljubav” s Dinamom bez obzira na
rezultat. Pored mene Zvone objašnjava “Stipi” (Amerikanac iz
Queensa koji je sa prijateljem “Antom” došao u Osijek) –
Always the same when we play against bastards – mudro
zbori Zvo. – Play? They didnt play – pogodio je u
siridu Stipe. Kad ti to kaže Amerikanac koji se u nogomet kuži
koliko i prosječni Hrvat u bejzbol onda više nema potrebe
objašnjavati uzroke ovakvog rezultata.
Skidanje gaća
Na poluvremenu 500 ljudi i 500 objašnjenja.
– Uvijek ista priča. Skidanje gaća.
Neki govore o jakom Dinamu koji će bez poraza protutnjati HNL-om.
– Kad je Dinamo zabio 4 komada do poluvremena u Rijeci –
pitam se naglas – kako je moguće da im se uvijek u Osijeku
otvori. Siguran sam da ni Lučkom neće zabiti 4 komada do
30. minute. Ispijamo Osječko koji nikad nije bilo
gorče.
Drugo poluvrijeme prolazi bez bez ikakvih prilika i događanja.
Ostajem stajati poslije tekme ukopan na svojem mjestu. Igrači
Dinama izlaze s terena grleći nekada “jednoga od nas”, a
danas “prodanu dušu”. Kad sam se okrenio oko sebe
shvatio sam da se istok ispraznio. Pored mene Višnjevčanin
Nikša kojega sam u istoj situaciji sreo i
poslije Zagreba. Gle čuda nekako mi se tada činio sretnijim.
– Neznam što da ti kažem. Iako sam se nagledao ovakvih
utakmica uvijek se ponadaš. Useru se čim vide Dinamov
grb.
Dodao je Nikša još jednu konstataciju – Sa
Zagrebom možeš igrati s igračem manje, ali s ovakvim Dinamom ne
možeš – rekao je aludirajući na Dinu
Špehara koji po mišljenju puka s istoka još nema snage
za HNL.
Odlazim s istoka i dalje u šoku. Kući odlazim sa
Tomom i Samirom dogovarajući
put u Vinkulju. Sjećanje na tradicionalno ispijanje Jelenka u
Markušici izvlači mi osmjeh na lice… –
Hoćemo ih dobiti?
– Naravno – odgovaraju u isti glas.
UZ OSIJEK DO GROBA nije samo fraza, nego način života.
SiB.hr