Nogometaši Osijeka sa svoje "morske turneje" vratili su se s dva poraza i jednom pobjedom. Kapitulirali su u obje prvenstvene utakmice (Zadar i Rijeka), a pobjedu su zabilježili u prvoj četvrtfinalnoj utakmici Kupa (Rijeka).
Sve to nije dovoljno za potpuno zadovoljstvo, jer su si ovim posljednjim porazom od Rijeke u prvenstvenom susretu (1:0) nogometaši Osijeka i te kako zakomplicirali život. Bila je to još jedna tvrda utakmica koja je odlučena pogotkom s “bijele točke”, ali ovaj put Osječani nisu pružili dovoljno da bi zadovoljni otišli s Kantride. Prve prave prijetnje za vratara Rijeke stigle su tek u samoj završnici utakmice.
– Meni je sumnjiva bila ta situacija. Ibriks je bio okrenut leđima i nije vidio put lopte da bi postajala namjera kod igranja rukom. No, svirano je, a činjenice govore da smo ofenzivno odigrali slabije nego u onom Kup susretu. Obrana je bila u redu, ali nismo bili dovoljno opasni. Čak smo i takvi u završnici mogli izjednačiti, ali su Smoje i Ibriks propustili velike prigode, kaže Vlado Bilić, trener nogometaša Osijeka.
Nama se, pak, čini da je Ibriks nepotrebno digao ruku kod tog jedanaesterca, te da je odluka zaprešićkog suca Marka Matoca bila na mjestu. Igrom sudbine Ibriks se mogao iskupiti u 90. minuti, kada je iz čiste situacije umjesto mreže pogodio gredu, a prije toga je Smojin volej sa šest metara nekako uspio obraniti Lisjak.
Tako je završio Osijekov niz od pet i pol godina nepobjedivosti na Kantridi, iako to nije najgora vijest. To je pogled na tablicu i spoznaja da su Osječani nakon ugodnog života serijom slabih rezultata dospjeli u upozoravajući položaj. U posljednjih pet susreta pobijedili su samo jednom, istina, unatoč tome još su uvijek solidni šesti, ali klubovi iz donjeg dijela tablice ozbiljno su im se približili.
– Zgusnula se tablica pa momčadi od petog do 11. mjesta dijele samo dva boda. Sigurno da smo od ova dva gostovanja u Zadru i Rijeci očekivali više, ali ostali smo praznih ruku i sad opet moramo razmišljati o tome kako da što prije pobjegnemo momčadima koje su u opasnoj zoni, kaže Bilić.
Upravo protiv sastava koji se bore za opstanak Osijek je izgubio svoju lagodnu poziciju. Nisu na svom terenu pobijedili Lučko, Varaždin i Šibenik, a ako se tu doda i poraz od Karlovca, onda je jasno da su baš momčadi s dna tablice Osijeku upropastile sezone. Dugo je priča bila obećavajuća, ali je Osijek zube polomio baš na tim davljenicima i, što je još gore, na svom terenu. Tome je morao platiti ceh, kao i činjenici da je počeo rijetko pobjeđivati. U sustavu gdje pobjeda donosi tri boda remi je slaba utjeha, a osječki prvoligaš s tim probleme ima već dvije-tri sezone.
No, dobro, pred Osijekom su još dva susreta ove jeseni i ako u njima ostvari želje zima će proteći mirno. Za mir im treba prolaz u polufinale Kupa, u srijedu protiv Rijeke i onda u nedjelju pobjeda nad Istrom 1961 za novi bijeg od “zone sumraka” na prvoligaškoj tablici.
Tekst: Dalibor KELER (Glas Slavonije)
Foto: Marin Ružić
