Nenad Bjelica bio je i ostao jedan od najboljih osječkih nogometaša svih vremena. Njegov upečatljiv doprinos nezaboravnoj europskoj jeseni 2000., kad su Esekeri ostvarili nezapamćen i, nažalost, još neponovljen uspjeh, još se prepričava kao dio jedne prelijepe nogometne bajke.
Nije na odmet podsjetiti kako su se “bijelo-plavi” s Bjelicom u
dirigentskoj ulozi, probili (preko danskog Bröndbya i austrijskog
Rapida) u treće kolo Kupa UEFA, gdje je u Gradskom vrtu pala
češka Slavia (2:0), a potom je, u Pragu, vrlo nes(p)retno
prokockana prilika za “prezimljavanje u Europi”. Štoviše,
Bjelica, koji je 20. kolovoza proslavio 40. rođendan, bez
konkurencije je istinski ljubimac osječkog nogometnog puka
posljednjih desetljeća. “Jedan je Bjelica Nenad”, ostao je povik
kojim se godinama iskazivala, i još uvijek se iskazuje,
čvrstina obostrane ljubavi Bjelice i “kohortaša”.
I gazda Riegler želi prvoligaša
Kao igrač-trener završio je uspješnu karijeru internacionalca u
austrijskom drugoligašu FC Kärntenu, u Koruškoj, pa mu je velikim
dijelom i zbog relativne blizine Poreča (oko 2,5 sata vožnje)
gdje mu živi majka Mirjana, baš Austrija postala država u kojoj
je, bar zasad, “pustio korijene”. Sa suprugom Senkom i sinovima
Lukom (već mu je 14, nap. a.) i Luanom (7) živi u kući sagrađenoj
u Klagenfurtu, s tim što je potom prvo trenirao FC Lustenau, a od
svibnja 2010. vodi WAC St.Andrä nastalog ’07 fuzijom WAC-a iz
Wolfsberga i St. Andrä. Dio treninga odrađuju Bjeličini “bijeli”
i u malom mjestašcu St. Andrä (približno 5.000 stanovnika), a
svim utakmicama domaćini su u Wolfsbergu, gradu s približno
30.000 stanovnika.
– Uveo sam ih u Drugu austrijsku ligu i prvo smo se plasirali
na četvrto mjesto, a sada, nakon jesenske polusezone, dijelimo
vodeću poziciju s uvjerljivo najviše postignutih pogodaka (49),
ali i nešto slabijom obranom, s tim što smo samo dvaput poraženi,
priča Bjelica o klubu čije rezultate prate i igrači na svim našim
kladionicama.
Tvrde, da im je za WAC St. Andrä “zicer” uplatiti opciju – “oba
daju gol” No, šalu na stranu…
Oduvijek elokventni Nenad ima “u džepu” spreman odgovor na svako
pitanje. O dimenzijama njegova sadašnja kluba priča:
– Vlasnik Dieter Riegler je industrijalac, jedan od
najbogatijih u Koruškoj i bavi se ogrjevnim briketom, a imponira
mi i kao osoba. Zanima ga isključivo biznis, bježi od politike
k’o vrag od tamjana, iako je u dobrim odnosima sa svim stranačkim
opcijama. Prvo mu je taj klub bio samo hobi, ali kad je shvatio
da mu naši uspjesi pridonose promidžbi poslovanja tvrtke i da mu
(do)nose profit, više ne skriva ambicije da pokušamo izboriti
plasman i u elitni austrijski razred.
Pa kakvi su objektivno izgledi za to?
– Prvenstvo se nastavlja tek 2. ožujka 2012., za pripreme
ćemo imati osam tjedana, dovoljno za realizaciju mog plana.
Uspijemo li se pojačati s dvojicom igrača, vjerujem da bismo u
preostalih 15 kola zaista mogli ispuniti “gazdinu” i svoje
želje.
Povratak kroz “otvorena vrata”
Najviše vremena, kad god svrati u rodni Osijek, Nenad provodi s
najboljim prijateljem i višestrukim kumom Damirom Kurtovićem.
Štoviše, nekadašnji “olimpijaš” mu je produžna ruka u
građevinskim poslovima kojima Bjelica ulaže u svoj grad dio
kapitala zarađenog igrajući u Španjolskoj, Njemačkoj i Austriji.
Dakako, u tom kontekstu smiješno je spominjati Hrvatsku. Iako će
na tu temu Nenad otpovrnuti:
– NK Osijek je moj klub i vrijeme koje sam u njemu proveo,
posebice ona blistava jesen 2000., predstavlja nešto najljepše
što sam uopće doživio! Što se tiče ulaganja kapitala u izgradnju
kuća u mom Osijeku, za to je, ipak, najzaslužniji Damir, bez
njega ništa ne bi počelo, niti bi sada trajalo…
Razgovor u kafiću u osječkom središtu često prekidaju Esekeri
koji ga prepoznaju i žele pozdraviti. A Nenad k’o Nenad, sa svima
je srdačan i spreman razmijeniti rečenicu, dvije. Što ga nikad ne
omete za nastavak započeta razgovora.
– Izuzevši španjolski Las Palmas, sve ostale klubove za koje
sam igrao, ostavio sam sa širom “otvorenim vratima”. Kako su mi
dugoročniji planovi vezani isključivo uz trenerski posao, želim
jednog dana samostalno s klupe voditi baš nekog od njih.
Mjesto je za podsjećanje da je Bjelica još ujesen 1992., otišao u
španjolski Albacete (ostao do ’96), da se u Betisu iz Seville
(’96-’98) prometnuo u kapetana “zeleno-bijelih”, te da je poslije
laspalmaske epizode i povratka u pravo vrijeme u Gradski vrt, već
početkom novog milenija (’01) otisnuo u Kaiserslautern i odradio
3,5-godišnji bundesligaški ugovor. Još je nosio i dres bečke
Admire i, na kraju, spomenutog Kärntena.
– Vrhunac moje igračke karijere, zna se, predstavlja onih
devet “kapica” u izabranoj nacionalnoj vrsti Hrvatske s kojom sam
2004. igrao i na EP-u u Portugalu.
Vrhunski trenerski planovi
Tako impresivnu igračku Nenad Bjelica kani nadograditi u
trenerskom svijetu.
– Ništa drugo me ne zanima, u meni je golema ambicija i držim
da nisam neskroman, prepotentan, kad mislim da su moji planovi
sasvim realni. Uostalom (osim Prosinečkoga), ja sam jedini trener
iz Hrvatske koji radi izvan granica u europskom nogometu, zar ne?
Trenutačno me ugovor za klub u kojem pečem zanat veže do ljeta
2013., s tim što se produžava uđemo li do tada u prvoligaško
društvo. No, to ne znači da neću prihvatiti pravu ponudu koja bi
možebitno stigla na moju adresu.
Nedavno, prije nego je Ante Ćaćić imenovan novim trenerom Dinama,
osvanula je vjestica u SN-u da je jedan od kandidata – Nenad
Bjelica?
– Čuo sam i vidio tu “patku”. Niti me itko kontaktirao, niti
s tim imam bilo kakve veze. Uostalom, moram reći da u
mojim sadašnjim planovima nema mjesta povratku u hrvatski
nogomet! To je odgovor i ako biste me pitali o bilo
kakvim opcijama s Osijekom. Ne skrivam velike ambicije, koje će
možda nekog i iznenaditi. No, Nenad Bjelica želi postati najveći
trener iz Hrvatske koji je radio u jednoj od jakih europskih
liga. I još više od toga: posebice cijenim trenerski opus
pokojnog Tomislava Ivića čiju karizmu i slavu također želim
nadmašiti!!
Poslije takve Nenadove iskrenosti, naravno, bilo bi neumjesno
nametati bilo kakva pitanja o sprezi s njegovim rodnim gradom.
Jednostavno, Nenad ima plan postati vrhunski nogometni trener,
što, naravno, podrazumijeva i angažman u nekom uglednom klubu. Za
kraj, što drugo, nego poželjeti da mu se planovi i ostvare.
Na ponos i diku svih Esekera, kojima je ostao trajno u srcu i
koji se zato i vesele svakom njegovom novom životnom pothvatu.
Tekst: Dragutin KERŽE (Glas Slavonije)