Opasno se nagnuo osječki nogometni brod i prijeti mu havarija ukoliko se situacija, vrlo brzo, zapravo najhitnije, ne uspije staviti pod kontrolu.
Dosadašnji kormilar je nakon još jednog nasukavanja, ovaj puta u Zaprešiću, ostao bez posla jer mu više nitko nije vjerovao da će sve na kraju ispasti dobro. Vlado Bilić nije uspio uploviti u mirnu luku, a kako će jedriti njegov nasljednik na klupi, Stanko Mršić – tek ćemo vidjeti.
U vrijeme najvećih organizacijskih problema i obveza u povijesti kluba, kada je u kroničnoj besparici i ogromnim dugovima, nužno preoblikovanje u sportsko dioničko društvo, a upitnika je još uvijek napretek, NK Osijek je zadesila i ona druga muka, kako opstati među prvoligašima. Donedavno se činilo da će bijelo-plavi ozbiljno konkurirati za treće mjesto, a događa im se da svaki sljedeći izgubljeni bod može biti poguban u – borbi za opstanak.
Što se dogodilo, tko snosi odgovornost i kako će sve skupa
završiti, sigurno su pitanja koja si postavlja svaki pravi
navijač Osijeka. Otkud takav pad i mogu li se, napokon,
zaustaviti kola koja su stmoglavo krenula prema drugoligaškoj
provaliji? Očito je pogrešna bila procjena da će postojeći
igrački kadar i bez transferiranih Karduma,
Ljubojevića i Barišića, ostati
na istoj razini iz prvog dijela sezone, požurilo se i s posudbom
Prijića, a hendikep je i već duže odsustvo
Vidakovića koji je, do teže ozljede, igrao
najbolje u karijeri. Nismo dočekali ni buđenje bivšeg
reprezentativca Babića, a rijetki su bili i
bljeskovi Šorše, Jugovića,
Kvržića, Maglice i ostalih.
Imajući sve u vidu, uz sveprisutnu neizvjesnost oko financiranja cjelokupnog pogona i spoznaje da je sve manje onih koje to uopće zanima (nedostatak kvoruma u prvom pokušaju održavanja Skupštine, kao i broj gledatelja koji dolaze na stadion), možda trenutno stanje na terenu i izvan njega baš i nije toliko iznenađujuće. A opet… zar je moguće da i takav Osijek ne može izaći na kraj s već prežaljenim Varaždinom i Karlovcem, ne uspjeva dobiti Lučko ni Šibenik…
I što onda možemo očekivati u Kupu s Cibalijom koja je nedavno lako uzela bodovni plijen kod najljućeg rivala? Slijede nam, svakako, utakmice istine. Prvo s Vinkovčanima, a onda će i svaka sljedeća biti od presudne važnosti. Uzdamo se da će Mršić prodrmati svlačionicu, ako to već Bilić nije uspio. I da ćemo se veseliti još ponekoj pobjedi koja bi Osječane spasila od havarije, ali mu i omogućila, kakvog li apsurda u cijeloj priči, igranje u Europi nakon 12 sušnih godina!
Za kraj, a mogao sam to staviti i na sam početak jer nije nimalo manje bitno, sada je itekako važna podrška s tribina. Ako od igrača i novog čelništva očekujemo nekakav objektivni maksumum, isto vrijedi i za – navijače. Stoga je i Kohorta na kušnji. Od utorka u 17 sati u Gradskom vrtu…
Autor: Mario Mihić