Kad smo uoči susreta Istre 1961 i Osijeka vidjeli sastav bijelo-plavih, kroz glavu nam je proletjela misao "samo da ne dobiju tri laka komada”. Bijelo-plavi su na lijepo zdanje pulskog stadiona "Aldo Drosina” došli sasvim "osakaćeni”.
Kad smo uoči susreta Istre 1961 i Osijeka vidjeli sastav bijelo-plavih, kroz glavu nam je proletjela misao “samo da ne dobiju tri laka komada”. Bijelo-plavi su na lijepo zdanje pulskog stadiona “Aldo Drosina” došli sasvim “osakaćeni”.
Bez devet prvotimaca, s tri juniora i još nekolicinom ljudi s vrlo tankim prvoligaškim iskustvom. I takav je Osijek pobijedio u Puli! Iznenađenje? Malo je reći, ali možda je najbolje objašnjenje događaja na pulskom travnjaku dao sportski direktor Miroslav Žitnjak:
– Eto, to ti je Mrša (trener Osijeka, Stanko Mršić, nap.a.)
Poruka je bila više nego jasna. Sreća i samo sreća. Stanko je
definitivno vrlo često njezin miljenik, a u Puli je debelo bila
na Osijekovoj strani. Iskreno, nismo od bijelo-plavih očekivali
previše. Bilo je jasno da nemaju posebnu napadačku moć u tom
“šarenom” sastavu. Zato su bili osuđeni na čučanje pred vlasitim
kaznenim prostorom. Istra 1961 nanjušila je krv, pritiskala je,
ali i promašivala. Pogodila je gredu, trebala je dobiti kazneni
udarac, a na kraju je dobila rezultatsku prednost. Tada smo
pomislili da je priča gotova. Jednostavno, nismo vidjeli kako bi
Osijek mogao to okrenuti.
Međutim, nismo računali na obilatu pomoć domaćina.
Opširnije: Glas Slavonije
