Sasuo je Stanko Mršić drvlje i kamenje na čelnike HNS-a, a pridružili su mu se u tome i navijači, ali čini nam se kako su i jedni i drugi pucali čorke.
Da Stanko nije mala beba i da je kako bi se narodski reklo “jezikara” i nije neka tajna. Često u sredinama u kojima je bio trener nije dobio otkaz zbog rezultata, nego zato jer se nikada nije libio raspaliti po upravi, igračima, sucima, vrhuški saveza i svima ostalima. Niti ovoga puta nije ostao dužan pa je tako u naletu ljutnje zazvao i Boga, a njegov govor bio je više nalik onima koje iz kola u kolo Ivan Zvonimir Čičak i njegovi izvjestitelji iz kola u kolo seciraju poput kakve turske sapunice. Ipak u ovoj sapunici Sulejman se zove Zdravko, a njegov harem su čini se svi ostali djelatnici u hrvatskome nogometu.
– Gurao se nisam, ali nadao jesam. Nisu moje ambicije ni uključivale da budem jedan od trojice već prvi i jedini. To bi bilo priznanje i nagrada za ono što sam dao našem nogometu kroz dugi niz godina. Imam ja svoj posao i njime se bavim, a ovi ili oni koji su donijeli odluku koju su donijeli jako dobro znaju da na mene ne bi mogli utjecati i forsirati preko mene svoje igrače. Imam svoje ime, dugo godina teškom mukom stjecani ugled i svuda se u svakom trenutku s tim ponosim. Njima, tima koji kroje naš nogomet po svom jednog će dana Bog suditi, a valjda i ljudi vide što se i kako radi i zbog toga je i gledatelja na nogometnim stadionima u Hrvatskoj iz dana u dan sve manje – rekao je Mršić.
Svaka čast i Scoriji i Ferenčini i Mrmiću no dojma smo kako je Stanko ipak morao biti TAJ. Stanko je taj koji je sa svim klubovima u kojima je boravio, od Zadra, Cibalije, Međimurja, Osijeka i ostalih, postigao najbolje rezultate u njihovoj povijesti. Nerijetko je to činio i čini u trenucima kada su ti klubovi organizacijski, financijski i igrački bili na dnu i kada su igrači mrgudali zbog njegovog načina vođenja momčadi. Poznato je i kako on nije netko s kime će igrači biti najbolji prijatelji, ali poznato je i kako igrači na terenu njegove zamisli moraju provoditi točno onako je kako je on to zamislio i to i čine.
Ako pomnije pogledate popis klubova koje je vodio, primjetiti ćete kako na njemu nema niti Hajduka niti Dinama. Pitate se zašto je to tako? E pa sjetite se njegovog jezika iz uvoda… Dok su oba kluba vodili gotovo svi hrvatski treneri, koji i vrijede i koji ne vrijede, on je uvijek ostajao po strani. Isti ti treneri su “letjeli kroz zatvorena vrata” kada bi samo i pokušali reći da nešto ne valja (sjetite se samo Vahida Halihodžića) i sigurni smo kako je Stanko zbog toga u oba “velika” kluba persona non grata, oliti nepoželjan.
I dok je god tako, Stanko će raditi u klubovima poput Osijeka, klubovima u kojima može reći što želi i kada želi jer zna da neke štete ako i dobije otkaz neće biti. Posebice ako se zna da plaću u pravilu ne dobija.
Objavio je gospodin Štimac, na svojoj sada već mega viralnoj Fejs stranici i popis kandidata za utakmicu između njegove reprezentacije i reprezentacije HNL-a. Na njoj su većinom igrači iz Dinama, malog Dinama i Hajduka dok su igrači ostalih klubova zastupljeni mahom reda radi. Tako je iz Osijeka pozvan Marko Lešković, dečko kojeg je javno zazvao Navijač NK Osijeka i hrvatske nogometne reprezentacije otvorenim pismom Igoru Štimcu te Ivan Vargić koji ima status rezerve ukoliko svoj nastup otkaže Kelava ili Blažević.
Pitamo se ima li ovakva utakmica i čak tri izbornika
uopće smisla kada su igrači izabrani preko koljena u
najblažem obliku rečeno. I ne bi tu bilo ništa sporno da čelnici
NK Osijeka u svem tom šušuru ne šute odnosno jedre niz vjetar.
Obećanja kako će NK Osijeku ići sav prihod od utakmice protiv
Walesa također su se pokazali šupljom pričom, a iz uprave su samo
stigli mlaki tonovi i riječi “Dogovorili smo se”. Sada
kada je pozvan samo jedan igrač u selekciju opet će se čuti samo
muk, a da će netko stati iza svog trenera nećemo ni
pomišljati.
Zbog svega toga i brojnih drugih razloga ne treba se
nitko čuditi i ljutiti kada se kaže da je NK Osijek mali
klub, ma koliko mi navijači htjeli da to nije tako…
Hoće li se to ikada promjeniti ostaje da vidimo, a do tada samo
možemo vikati na stadionu i s njega počesto odlaziti s gorčinom u
ustima, ali isto tako i s euforijom nakon 2-3 vezane pobjede.
Draž je to upravo malog kluba gdje svatko zna svoje
mjesto na tribini, a ljude oko sebe zna po imenu, prezimenu i
OIB-u.
Tekst: T.M./SiB.hr
Foto: SiB.hr arhiva
