Davno je jedan naš prijatelj s tribine rekao rečenicu koja me i dan danas prati kroz ovaj mazohistički put navijanja za NK proOsijek.
“Smijenite sve, od čistačice do igrača jer jedino
tako ćete izbiti taj gubitnički mentalitet!”
Nažalost, ta rečenica još jednom se potvrdila kao točna jučer
kada je u Gradski vrt stigla Istra, a njihov trener nakon pobjede
svoje ekipe rekao pred istokom kako su se njegovi igrači izmicali
cijelo poluvrijeme ne bi li Osijek dao gol.
Grogirana Istra ipak nije pala, a Osijek kojem
prvoligaški život visi o niti odigrao je rekreativno poluvrijeme
bez želje, volje i znanja za preokretom.
[span class=camera]FOTO: Osijek – Istra[/span]
Gospodo, s takvim stilom igre naredne sezone NK
Osijek svoje utakmice igrati će u drugoj ligi. Novac za
plaće je stigao, po ne znam koji puta zapuhali su novi vjetrovi u
vodstvu kluba, ali na terenu “sve je isto ka i
lani”.
Pitamo se što se mora dogoditi kako bi igrači na teren izašli
žedni krv pa da protivnik napuni svoje gaće od samog pogleda u
oči osječkih igrača?! Gledajući te momke jučer primjetan je
nažalost tup pogled, pogled bez krvi, pogled koji kao da
govori: “Šta je meni ovo
trebalo…”
E pa gospodo ako ovo čitate i mi na tribinama se pitamo to isto
pitanje nakon svake ovakve šamarčine kao jučer…
Ponekad kad se uz osjekanera prisjećamo starih vremena, vremena
kad se Ivo Ergović zaljetao sa svoje
polovice i uklizivao bez rezona kod suparničkog 16-erca, kad
je Bakir zabijao iz slobodnjaka kad se
sjeti (tko se sjeća kad smo posljednji puta zabili iz
slobodnjaka?!), vremena kad je NK Osijek bio priča zbog koje te
prijatelji nisu gledali čudno i govorili ti: “Pa
ti si već budala od njih jer ih ideš gledati i što se živciraš
zbog njih!”… i znate što, vjerovatno jesam
budala, ali što mogu kad volim taj Osijek, kad volim taj miris
Osječkog pred Palaceom, što volim kreštavi zvučnik pred istokom i
rukovanje s ljudima koje kroz tjedan ni ne vidim, što moj
prijatelj mazohist potegne na put iz Zagreba ili Rijeke svaku
drugu subotu ne bi li vidio taj svoj Osijek. E pa
kolika je on tek budala…
I zato, trgnite se jer u suprotnom ostati ćete zapamćeni kao
generacija koja je odvela klub u drugu ligu, a takve nitko ne
voli. Vremena do kraja sezone još ima dovoljno,
ali ako uskoro u svojim glavama i nogama ne složite
pobjednički plan, a igrači suparničke momčadi na spomen Osijeka
problijede od straha crno nam se piše…
Uz Osijek do groba!
