Mislim da se Nishimuri cijelo vrijeme štuca nakon sinoćnjeg otvaranja Svjetskog prvenstva. Spominju ga Hrvati diljem planete jer nas je tako perfidno pokrao da bi se i FIFA morala sramotiti!
No, oni takve biraju da bi odradili posao. Nadobudni Japanac nam je uništio snove i pogurao Brazilce na putu do pobjede, a našima pokazao kako se i na najvećem natjecanju može suditi tendenciozno i s tako jasno izraženom namjerom. Samo je čekao priliku da na bilo koji način pomogne domaćinu, što su kolege novinari iz drugih zemalja s kojima smo kasnije pričali na stadionu također ocijenili – lakrdijom.
Kako jedan nebitan tip postane top-tema, o kojem se priča više
nego o Neymaru i svima ostalima…
Sramotno!
Sve osim toga, iako je suđenje u biti bilo presuđivanje, možemo
pohvaliti: od sjajne atmosfere na Corinthians Areni, dojmljive
ceremonije svečanog otvaranja, svakako i dobrog nastupa naše
reprezentacije protiv, moramo to reći, izrazitog favorita.
Iz novinarskog kuta gledajući, imali smo odlične uvjete za rad,
tako da će i oni najzahtjevniji teško pronaći ozbiljniju
primjedbu po tom pitanju. Na dan utakmice cijeli se Sao
Paulo njihao u ritmu sambe i jučer se definitivno
osjećala ona prava navijačka groznica u kojoj svi uživamo.
Brazilci su srdačno prihvatili svoje brojne goste i veseljaci,
kakvi već jesu, znali su napraviti pravi ugođaj i dočarati nam
teško opisivu ljubav prema nogometu i Cariocama. To je kod njih
poput religije jer dresove Neymara i suigrača na sebi imaju i oni
koji su tek prohodali i oni koji su već odavno u mirovini…
Strast za “futebolom” je ogromna i zbog toga je Brazil svakako
zaslužio ovaj Mundijal. I nitko bitan nije štrajkao, niti smo na
njihovim velikim avenijama vidjeli prosvjednike i one koji su
uoči Prvenstva poručivali da im Copa do Mundo ne treba u vrijeme
neimaštine i brojnih problema. Svi su se opet ujedinili u toj
ljubavi prema nacionalnoj selekciji. Koju očito jako vole i u
FIFA-i, pa se domaćina već od starta stavlja u povlašteni
položaj…
Inače, jutro je u Sao Paulu ipak osvanulo puno mirnije. Ne čuju
se više one zaglušujuće trube s kojima Brazilci razvaljuju
bubnjiće svima oko sebe, ali tako će biti samo dok se ne približi
sljedeća utakmica. A mi ćemo se od danas već lagano
pripremati za Manaus.
No, o tome nekom drugom prilikom. Prije dalekog puta treba stići
i do baze naše reprezentacije, u državi Bahia gdje je centar
Salvador. Kamp Tivoli je od njega udaljen 80-ak kilometara i
danas ću lagano krenuti tamo, pa kad stignem… Veliki pozdrav iz
još većeg Brazila!
Iz Brazila za SiB – Mario Mihić Miha
