Nogometaši Osijek odradili su još jedan izlet u Koprivnicu te se vratili kući bez bodova i bez dobrog dojma. Slaven Belupo je slavio rezultatom 3:0, prestigao bijelo-plave na ljestvici te nastavio niz protiv svojih najdražih gostiju, koji su u posljednjih 12 susreta osvojili tek jedan bod.
Zapravo, kad je Slaven Belupo u krizi, čini se da im je
potreban samo dolazak Osijeka u goste. Niti prošle
sezone ekipa iz Koprivnice nije izgledala dobro, nakon osam kola
su bili uvjerljivo posljednji, a gostovanje Osijeka donijelo im
je prvu pobjedu u sedam susreta te približavanje sigurnoj zoni.
Na kraju sezone su završili daleko ispred najugroženijih, a
konačni bijeg su osigurali također u susretu gdje je gostovao
Osijek.
Tako je bilo i sad. Ekipa iz Koprivnice nalazila se na
posljednjem mjestu, sa samo tri boda, bez pobjede u dosadašnjem
dijelu prvenstva, no to Osijeku kao da nije ništa značilo. Slab
ulazak u susret, gdje se preko Mandića čak umalo došlo i do
vodstva, nakon toga jeftino primljen pogodak te raspad u drugom
dijelu, kojeg je ovog puta pokrenuo apsolutno nepotreban
crveni karton Nikole Mandića. Teško se oteti dojmu da se
ekipa iz Koprivnice još jednom, za pobjedu protiv bijelo-plavih,
nije morala niti ozbiljnije potruditi. Zapravo, ponovno je
pogodak došao sam od sebe, a što se tiče drugog dijela, to je
bilo samo šamaranje ranjenog oponenta.
Teško je pronaći objašnjenje za ovo. Naravno,
bilo je sezona gdje je Slaven Belupo bio jači od Osijeka, gdje su
i najjače momčadi ostavljale bodove, no posljednjih sezone to
nije slučaj. Slaven je većinom u rangu s Osijekom, a vrlo često
ga je prestizao upravo u tim međusobnim susretima. I to nikad
nisu izgledali impresivno, nikad nisu odigrali neku posebnu
partiju, ali golove su postizali, često i na bizarne načine te na
kraju ostavljali (tog trenutka izuzetno bitne) bodove u svom
dvorištu.
Nevjerojatno je gledati, godinu za godinu, ekipu koja, nebitno
koje igrače imala u svom sastavu, izlaskom na stadion u
Koprivnici izgleda kao klub iz nižeg ranga. Nevjerojatno
je gledati i ne stvoriti dojam da ova ekipa igra na izuzetno
niskom postotku svojim mogućnosti. Nevjerojatno je više se ičemu
nadati, unatoč tome kako se ekipa svaki idući put osjeća sve
spremnija skinuti “prokletstvo” Koprivnice. Kako
je to prokletstvo zapravo bezvezna riječ. Posebno u sportu.
Ne možemo ovog puta govoriti o lošoj formi pojedinaca, o
nepotrebnom crvenom kartonu Mandića, o neiskorištenim prigodama
(osim Mandićeve, tu je bila i Šoršina koju si je sam stvorio),
kiksevima i sl. Možemo govoriti samo o ekipi koja iz nekog
razloga u Koprivnici ne može apsolutno ništa. Ekipi koja
je svoje navijače dovela do stadija gdje bi pobjedu u Koprivnici
slavili više od možebitne na Maksimiru ili Poljudu. Pa
čak i bod, jer onaj jedan u posljednjih 12 susreta, ostvaren
2013. godine, bio je u nezainteresiranom susretu dvije momčadi
sigurne u sredini ljestvice.
Dobra vijest je da do idućeg gostovanja u Koprivnici ima 18 kola,
u kojima se navijači Osijeka valjda imaju čemu nadati. Ovdje su,
nakon četiri vrlo dobre ili barem utakmice u kojima se
pokazala neka volja, znanje i prilika, izgledali od početka
beznadno. Nadamo se da će u tih 18 kola doći do dovoljno
bodova i samopouzdanja da se napokon i u toj Koprivnici može
odigrati dobra utakmica. U suprotnom, ne moraju putovati, bolje
da to vrijeme potroše na slobodne aktivnosti. Kao i navijači
svoje živce i strpljenje.
