Dolazak investitora, intenzivan rad na svim razinama u klubu i potpuna rekonstrukcija kluba, očito nisu pozitivno djelovali na igrače.
Drugo kolo za redom igrači Zorana Zekića nisu stvorili pravu
prigodu i to je rezultiralo s bodom protiv Istre i porazom od
Slavena Belupa koji su izravni konkurenti na dnu prvenstvene
tablice. Ono što još više zabrinjava jest gotovo
rekreativni nogomet dijela igrača. Često osporavani
kapetan Kurtović najbolji je igrač u te dvije utakmice, a to, uz
dužno poštovanje njemu, govori puno o igri Osijeka.
Dva igrača koji su stigli kao pojačanja, Vojnović i
Knežević još su daleko od željene forme i svi ostali će morati
dati puno više žele li do kraja sezone osigurati ostanak mirnije
nego proteklih sezona, ali i svoje potencijalno mjesto u ekipi u
godinama koje dolaze. Čini se kako igrači nisu do kraja
svjesni da se protivnici neće pobjeđivati sami od sebe dolaskom
mađarsko-hrvatskog investitora i da su prije svih oni ti koji
daju sliku NK Osijeka prema svim ljubiteljima bijelo-plavih.
Ne čudi stoga žučna rasprava Kohorte s igračima nakon
utakmice u Koprivnici. Pokušali su igrači, kao i prošle
godine nakon utakmice na istom stadionu, naći opravdanje za slabu
igru, ali gotovo da nema opravdanja za ovakvo, ušima se reći,
katastrofalno izdanje… No, takvu kritiku igrači trebaju
shvatiti isključivo kao poticaj za bolje igre u kolima koja
dolaze. Moraju znati kako će se, sad kad primaju redovno
plaću, imaju mirne uvjete za trening i sve ono što je potrebno za
kvalitetnu igru, teško trpiti prosječnost.
Do kraja je još puno kola, ali zvono za uzbunu je
upaljeno i svi će se morati još više potruditi ne bi li
kraj sezone dočekali s mislima o slijedećoj sezoni kad se očekuju
puno kvalitetnije igre momčadi na terenu jer je to osnova za sve
ono ostalo što klub želi ostvariti.
Tekst: Navijač s istoka