Za veliki novogodišnji interview sa suvlasnikom i predsjednikom NK Osijek te novoimenovanim posebnim savjetnikom predsjednika HNS-a, Davora Šukera, ekipa službene stranice NK Osijek morala se zaputiti u Budimpeštu gdje su ga "uhvatili” pred odlazak na zimske praznike. Ivan Meštrović u opširom interviewu rekao je što misli o Šukeru, Mamiću i svemu ostalom u hrvatskom nogometu.
Imamo zaista zanimljivih, aktualnih tema, podijelit ćemo
ih u tri cjeline – prva HNS odnosno izbori za predsjednika i vaša
nova funkcija u tom kontekstu, naravno NK Osijek i sve ono što je
aktualno, a vezano je uz Bijelo-plave i na kraju – vaša nova
talijanska akvizicija…
Je, sve tri teme su i aktualne i zanimljive, ostajem otvoren
za sva pitanja koja vas o tim temama zanimaju.
HNS – izbori?
HNS izbori, neki će reći kontroverzni, ja se ne bih složio
jer kada netko tako premoćno pobijedi onda tu prostora za
kontroverzu nema. Naravno, ostaje mogućnost nekog polugorkog
okusa, nakon svega. Dio medija, dio javnosti je na neki način
uznemiren, a sama Skupština nije protekla na način kako ja vidim
da bi slični događaji trebali proteći, znači u razmjeni mišljenja
na jedan krajnje civiliziran te kolegijalan način. Kod dijela
skupštinara se osjetio izraziti naboj, na površinu su izbile
evidentne frustracije, ali u konačnici piše se jedno – premoćna
pobjeda jedinog kandidata Davora Šukera. Meni osobno je bilo
dijelom i nelagodno zbog činjenice da jedan visoki gost,
predsjednik Njemačkog nogometnog saveza te podpredsjednik UEFA-e
mora svjedočiti nezadovoljstvu dijela skupštinara te retorici
kojoj za govornicom pred njim nije bilo mjesta. Još jedna potvrda
duboke podijeljenosti i još veće krize našega društva.
Nažalost.
Što točno znači funkcija savjetnika predsjednika HNS-a i
kako sebe osobno vidite u njoj?
Funkcija savjetnika, odnosno interpretacija iste u Hrvatskoj
je takva da možda ima malo negativniji prizvuk, još od savjetnika
predsjednika Tuđmana, pa do savjetnika u Dinamu, ali ne bih se na
to osvrtao kroz tu prizmu. Gledam na to kao na jednu novinu,
apsolutno neovisnu funkciju, na funkciju koja je izvan izvršne
strukture Hrvatskog nogometnog saveza. Znači, niti sam član
Izvršnog odbora, niti sam zaposlenik Saveza, to je krajnje
volonterska funkcija I formalizacija jednog dubokog odnosa, koji
je možda lebdio kao fluid između mene i Davora Šukera do
sada.
Na meni je da pokušam, možda je teško reći popraviti, ali
direktno pridonijeti poboljšanju imagea koji nogomet u Hrvatskoj
i njegova krovna organizacija HNS ostavlja kod ljudi. Da pokušam
svojim iskustvom, kontaktima, pridonijeti općem boljitku, da
pokušam maknuti fokus sa stvari koje su zamračile, uvjetno
rečeno, umove svima nama, a to je personifikacija HNS-a i
nogometa općenito, uz neke loše pojave. Svjestan svoje slobode,
budite sigurni da će se moj glas čuti, da će se moji savjeti
uvažiti, a ukoliko se ne budu uvažavali, onda ću shvatiti da za
mene u ovoj strukturi mjesta nema. Što znači savjetnik i u kojim
sferama taj savjetnik može pomoći? Vjerujem da ako sam uspio za
NK Osijek napraviti ovoliko mnogo, a objektivno uspio sam privući
enorman strani kapital, osigurati nesmetano funkcioniranje Kluba,
vraćanje svih dugova, započeti kapitalna ulaganja u
infrastrukturu.. U konačnici, uspio sam Klub od brisanja s
nogometne karte u RH staviti na europsku nogometnu kartu. Ne sam,
dakako, prvenstveno uz pomoć i podršku svogapartnera Meszarosa
kao i radom svih koji u NK Osijeku zaradjuju svoj
kruh.
Podredno, cinjenica je da Osijek koji nije bio tako poželjna
“udavača”, kao što je recimo hrvatska reprezentacija i Hrvatski
nogometni savez. Tu vidim prednost moga angažmana pri
predsjedniku Šukeru. Vjerujem da ponovivši princip uspjeha u
slučaju NK Osijeka, HNS i njegov predsjednik, koji je moj
isključivi fokus u tom savjetodavnom kontekstu, mogu s pravom
očekivati opipljive pomake u kratkom vremenskom roku.
U kojim sferama vi osobno smatrate da predsjedniku Saveza
najviše možete koristiti odnosno pomoći?
Kvalitetnijem pozicioniranju Saveza u društvenoj strukturi te
opipljivim infrastrukturnim, marketinškim te financijskim
pomacima…
Davor Šuker kao, evo, i vaš izbor za predsjednika
Saveza?
Davor Šuker je od početka bio moj izbor od svih ponuđenih
kandidata s kojima se špekuliralo iz jednog, jedinog razloga. Ja
sam bogat činjenicom da, zahvaljujući životu na nekoliko
internacionalnih adresa istovremeno, mogu svjedočiti onome što
Davor Šuker izvan granica Domovine predstavlja, a ne vjerujem da
sam najpametniji i najsposobniji te da jedini od toga mogu imati
koristi. Davor Šuker je hrvatski ključ koji otvara sva vrata u
svijetu. Točka. Na nama je da na ta otovrena vrata ili pljunemo,
u čemu smo generelno govoreći sjetski prvaci, ili da kroz njih
uđemo s planom i projektom kako pritom profitirati. Konkretno,
veliki dio sponzorstava koje danas ima NK Osijek možemo
indirektno zahvaliti mom, uvjetno rečeno, iskorištavanju Davora
Šukera kao “ključa” za spomenuta vrata. Reći ću vam sasvim
“plastičan” primjer koristi od Šukerova imena u svijetu.
Pregovaram, prije godinu dana, više mjeseci s potencijalnim,
višemilijunskim sponzorom Osijeka. Uprava velike multinacionalne
kompanije “važe” da li im je to dobro, da li im je to loše,
kontekst hrvatskog nogometa, kontekst hrvatske Prve lige, slabe
gledanosti i svih ostalih minusa… Naizgled izgubljeno. A sve
prelomi jedna sitnica. Prelomi činjenica da online vide moju
sliku s Florentinom Perezom, predsjednikom Reala. Pitaju me kako
ja i predsjednik Reala? Slika s utakmice finala Lige prvaka gdje
je taj isti Davor Šuker sa mnom na toj utakmici, odnosno ja s
njim, i predstavlja me predsjedniku Reala kao predsjednika svog
prvog i matičnog kluba. Predsjednik Reala u nevjerici gleda kakav
je to, za njega mlad čovjek, predsjednik Davorovog prvog kluba i
ostvarimo kontakt koji ja poslije “naplatim,” jer istu onu
upravu, sponzorsku, koja se “vagala”, pozovem temeljem kontakata
s Realom na sljedeću utakmicu. “Stavim” ih u predsjedničku ložu
na Santiago Bernabeu i oni nakon toga oduševljeni, bez
okolišanja, ne samo da žele biti sponzori, već daju znatno viši
iznos od prvotno predviđenog. U zaključku: bez jednog Davora
Šukera to se ne bi dogodilo. I sad mi ne važemo pozitivno ili
negativno u kontekstu Šukera i tih milijun ili dva eura koji će
završiti u Školi nogometa na Pampasu… Ja mislim da je to nešto od
čega nitko od nas ne treba bježati, da je to nešto što svi mi
možemo i pozivam i ostale da krenu mojim primjerom. Ne samo u
slučaju Šukera, nego i kod svih naših internacionalaca koji su i
dalje velika imena kada ih spominjemo po svijetu.
Možemo reći da i sam način izbora predsjednika Hrvatskog
nogometnog saveza ostavlja dosta otvorenih pitanja, pa i
nezadovoljstvo?
Pa gledajte, to je statutarna ostavština nekog starog HNS-a
koju nije izmislio ni Davor Šuker niti sam je izmislio ja. Po
meni određene nelogičnosti postoje. Uloga prvoligaških klubova,
kao generatora najveće nogometne potrošnje, bi trebala biti
izraženija. Smatram da bi u taj izbor bi trebalo uključiti ne
samo ljude iz nogometa, nego i ljude iz širih društvenih sfera.
Nogomet ne prate te ne financiraju samo nogometaši, nogomet prati
cijelo društvo. Samo postojanje toliko izražene frustracije
načinom izbora daje nam za obvezu isti duboko preispitati.
Međutim, u konačnici, iskreno mislim da niti u nekom drugom
sustavu izbora pobjeda aktualnog predsjednika ne bi bila
upitna.
Što se tiče samih događaja na spomenutoj Skupštini, neki su
je, naime, napustili, kako to komentirate?
Iskreno, kada ogolite stvar do srži, postoje dva načina borbe
za svoja prava, uspješan i neuspješan. Po meni revolucionarstvo
na način teatralnog napuštanja, neparticipiranja u radu, ometanja
i slično neće uroditi plodom. Ja razumijem, ponekad možda i
opravdavam postojanje frustracija koje su do toga dovele, ali
dugoročno gledano ispadi kao takvi, sami sebi ne mogu biti svrha.
Apriori znamo da oni ne mogu dovesti ni do čega – a nisam siguran
da u ovom konkretnom slučaju mladih i energičnih predstavnika
Hajduka i Županijskog saveza Splitko-dalmatinske županije, baš to
nije bila svrha. Vi ste se de facto predali onoga trena kad ste
svoje sportske, političke i bilo koje druge oponente napustili na
tom borilištu. Isto bi bilo kao da ekipa istrči na utakmicu te na
jednu, po njima krivu, sudačku odluku reagira da se svi pokupe i
odu u svlačionicu. Time se šalje poruka, ali time se ne izbori za
svoj cilj… Konstruktivan dijalog, participiranje u svim sferama
sustava, ako ga priznajete. A očigledno ga priznajete, čim se pod
njegovim okriljem natječete. Moje je mišljenje da se sve stvari u
Hrvatskoj, kao i u svim tranzicijskim zemljama, ne mogu tako
rješavati, prošlo je vrijeme revolucionarnih prevrata.
Evolucijom, zalaganjem za svoje interese, ali legitimnim, kroz
tijela koja to dopuštaju. Živimo u demokratskom društvu, koliko
god netko mislio da je nedemokratsko, pa ako vam se ne sviđa
način izbora, hajdemo ga mijenjati, ali demokratskim metodama. Ja
sam za mnoge promjene ali ih neću zazivati s ulice. Zazivat ću ih
u javnom prostoru i zazivat ću ih direktno među sudionicima koji
te promjene mogu i donijeti. A to su izvršna tijela Saveza, ako
sada pričamo o njemu.
Dakle, vi osobno ne opravdavate istupe predstavnika Hajduka
odnosno njihovog Županijskog nogometnog saveza?
Dio mene se silom bori da ih pokušam razumjeti. No, moj
mindset funkcionira drugačije. Na njihovom mjestu ja bih se
drugačije borio za svoja prava, interese i svoje pozicije.
Suosjećam s njima, to su mladi ljudi, idealisti očigledno, e
sada… borba za ideale često zna odvesti u krivom smjeru. Meni je
osobno bilo nezanimljivo slušati sintagmu “optužujem Vas”
pokojnog Siniše Glavaševića u kontekstu sporta. On ju je izmislio
i izgovorio u puno dramatičnijem trenutku gdje je zadah smrti bio
u zraku. I njemu je takva verbalna grubost, u kontekstu vremena,
ne samo oproštena već i priznata. Ali ovo nije pad Vukovara i
tragedija u kojoj tisuće ljudi gubi ili će izgubiti život. Ovo je
bila zloupotreba te dvije riječi i to krajnje neprimjerena.
“Optužujem vas” nas skupštinare očigledno, budući da se gospodin
Marasović nama obraćao, osim što je neprimjerena – ona je i odraz
svojevrsne nemoći. Tu mi je nastupio moment u kojem sam shvatio
da su možda ti mladi ljudi zaslijepljeni nagomilanim, opravdanim
ili neopravdanim, frustracijama, došli do točke gdje je kurs
borbe za svoja prava i interese izgubljen. Ne vjerujem da i oni
osobno vjeruju da je maksimum postignut neparticiranjem u
raspravi. Otvoreno se reklo gospodinu Marasoviću da postoji točka
razno gdje može iznijeti stavove, ali delegacija Hajduka i
Županijskog saveza splitsko-dalmatinskog to jednostavno,
svojevoljno, nije dočekala. Ja bih na njihovom mjestu to
strpljivo dočekao, pa osuo paljbu, ako već moram. Ako oni misle
da je način kojega oni provode svrsishodniji, to je njihova
odluka.
Znamo da ste i prijatelj s Dariom Šimićem. Kako vidite
njegov neuspjeh u ovoj kampanji za izbor
predsjednika?
Samo kao lošu pripremu, temeljenu na činjenicu da ga se zbog
djelomično utopističkih stavova, shvatilo dobrim dijelom
neprovodivim. Podredno inzistiranje na “mom teamu”, u njegovom
slučaju je bilo nedovoljno “branjeno”, tako da mi nismo stekli
dojam što bi članovi toga tima, među kojima Gorana Vlaovića i
Marija Stanića u društvu obožavam, trebali raditi. Osim Dariju
praviti drustvo. Dario Šimić je po meni hrvatski nogometaš
velikog imena, lišen afera i negativnog PR-a, netko tko
vjerojatno može pridonijeti hrvatskom nogometu, ali ne na način
kojim je krenuo, kao zalagatelj za “mir u svijetu”. Tanko i
neopipljivo za obrat kojem je težio. Ipak, on je netko na čijem
ću jačem uplivu u daljnji rad HNS-a i osobno
inzistirati.
Spominjala se proteklih dana i takozvana “Opatijska
inicijativa”. Tu je gospodin Mišković, vaš prijatelj i kolega,
zapravo dosta toga rekao…
Damir Mišković je moj prijatelj te je, kao što sam rekao,
rijetka pojava u hrvatskom nogometu i osoba s kojom se treba
pažljivo postupati, u interesu hrvatskog nogometa. Pogotovo sada
u kontekstu ovih događaja oko HNK Rijeka. Znači, ovisi isključivo
o dobroj volji Damira Miškovića hoće li Rijeka nastaviti putem
kojim je krenula ili će, ne daj Bože, otići putem kojim je NK
Osijek išao dok se ja i moj partner Meszaros nismo pojavili.
Miškovic ovoga trenutka sam, bez partnera “mecene”, na sebe
preuzima budućnost Rijeke. Sve osim da mu zapljesćemo i hrabrimo
ga u ovom trenutku je maliciozno. “Opatijska inicijativa” je
nešto što je načelno hvale vrijedno. No istodobno “Opatijska
inicijativa” je nešto što mi ostavlja mnoge nedoumice. Prvo u
kontekstu pravne usklađenosti s pozitivnim pravnim propisima RH i
općoj provodivosti određenih točaka iste. Drugo, “Opatijska
inicijativa” nam je u načelu pokret koji za sada ide paralelno
ili neovisno o HNS-a, a kojega vodi potpredsjednik Saveza. Po
meni ona treba biti zamašnjak događaja, pod vodstvom Miškovica
koji ju je i pokrenuo, koji će rezultirati time da Hrvatski
nogometni savez mora prihvatiti činjenicu da postoji interes
prvoligaša za samoodrživosti. I u kontekstu toga preuzeti na sebe
ulogu rješavanju toga pri zakonodavnoj, ali i izvršnoj vlasti u
Republici Hrvatskoj. Iskreno, bez uloge države, ne u nogomet kao
samo sport, nego u nogomet kao društvenu sferu, u nogomet kao
pokretač u izgradnji infrastructure, niti jedna europska zemlja
nije ostvarila opipljiv pomak. Ne vidim način kako bi se to moglo
u Hrvatskoj bez direktnog upliva države u rješavanje problema
kojih je na tragu “Opatijska inicijativa”. Trenutno ne vjerujem
da je razrađena na onoj razini u kojoj bi trebala biti, da bi
bila uspješna. No, i moji predstavnici, financijaši iz NK
Osijeka, aktivno sudjeluju u daljnjoj razradi i rado će se
odazivati i dalje. Ona je logičan slijed puta kojim ide
prvenstveno HNK Rijeka, puta samoodrživosti, a mi ostali smo ili
daleko od toga, ili u takvoj komfornoj zoni da mislimo kako još
ima vremena za promišljanje i djelovanje u tom smjeru.
Zašto mislite da tolike kontroverze u jednom narodu, evo
kao kod nas u Hrvatskoj, predstavlja izbor predsjednika
nogometnog Saveza?
Pa to vam je kriza društva, generalno. Nije normalno da jednu
Janicu Kostelić u određenim hrvatskim regijama vrijeđaju, nije
normalno da jedan Goran Ivanišević kod nas vrijedi fragment onoga
koliko vrijedi vani. I u konačnici nije normalno da postoji jedan
takav nesklad između percepcije Davora Šukera u Hrvatskoj i izvan
nje. Također, nije mi normalno da mi imamo na Skupštini HNS-a
potpredsjednika UEFA-e, predsjednika Njemačkog nogometnog saveza
koji mora svjedočiti našem nejedinstvu, oprečnostima mišljenja,
ali izraženim na krivi način. Isto tako mi nije normalno da se mi
toliko bavimo stvarima koje nisu od tako vitalnog životnog
značaja u Hrvatskoj, ali očigledno za to postoji razlog.
Očigledno postoji razlog zašto 99 posto Nijemaca ne zna kako se
zove njihov predsjednik Saveza, očigledno postoji razlog zašto su
Talijani saznali tko je njihov predsjednik saveza u momentu tek
kada se nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo. Kako obično kažemo
da imamo više od četiri milijuna izbornika kada treba sastaviti
momčad, vjerojatno je i toliko glasača za predsjednika HNS-a. Da
stvari u hrvatskom nogometu nisu idilične, to je jasno valjda
svima, da suglasnost oko metode rješavanja istih treba doći kao
početna platforma za rješavanje svega – apsolutno. Težiti ću tomu
da se sjedne za stol s predstavnicima Hajduka, Rijeke, Dinama te
ostalima, da explicite vidimo koja su to otvorena pitanja koja
nas razaraju u pogledu jedinstva. I vjerujte mi, ako netko dođe s
deset zahtjeva, postoji velika vjerojatnost da će se neki od
njih, možda ne svi jer bi to bilo preidilično, i uvažiti.
Međutim, ako ne razgovarate, ako vam se politika bazira na
konfilktu, onda nema napretka, on ne postoji a mozda nije niti
krajnji cilj kada nastupate konfliktno.
Ono što vrijedi naglasiti je to da ste vi jedan od
uistinu rijetkih ljudi u hrvatskom nogometu koji je po svemu
apsolutno neovisan. Vjerujemo stoga da će i vaša uloga pri samome
Savezu biti značajnija…
Neovisan u kontekstu toga što sam suvlasnik i predsjednik
Kluba, znači neovisan o svojoj funkciji. Možda ružno zvuči, ali
mene iz te fotelje ne može nitko izbaciti, a kada bih i odlučio
izaći iz nje, ja imam gdje otići, a jako puno ljudi u hrvatskom
nogometu nema mogućnosti otići negdje s mjesta na kojima sada
sjede, pa se tim više za njih grčevito i drže. Neovisan sam i u
kontekstu izražavanja svojih stavova, neovisan u kontekstu nekih
medijskih refleksija koje mogu imati na potencijalne sponzore,
budući da sponzorski pool dolazi izvan granica Lijepe naše.
Neovisan sam i u kontekstu neskrivanja svojih poznanstava i
prijateljstava s ljudima iz hrvatskog nogometa. No, svi mi imamo
iste probleme i svi mi se na dnevnoj bazi susrećemo s istim ili
sličnim problemima, pribjegavamo različitim načinima rješavanja
istih, ali ne vjerujem da itko ima toliku slobodu u hrvatskom
nogometu koliku imam ja. A samim time mi je lako biti ovo što
jesam u hrvatskom nogometu.
Kako vidite snagu Hrvatske nogometne lige
danas?
Kao netko tko gleda utakmice konstantno i ovdje u Mađarskoj i
u Italiji po najnovijem, neću sada uspoređivati snagu liga petice
i Champions League koju redovito gledam, no vidim napredak,
veliki napredak. Međutim, istodobno ostaju i upitnici nad glavom.
Na primjer, uzmimo zemlje u regiji. Recimo, Srbija ima dva kluba
koji će prezimiti u Europi. Hrvatska to mislim u povijesti nije
imala. Zašto je to tako, očigledno se ti temelji trebaju
nadograđivati u pravom smjeru, sama Liga postaje jača ulaskom
privatnog kapitala, to je evidentno. Možda treba otvoriti ulaz
dodatnog privatnog kapitala, ja bih bio najsretniji kad bi svi
klubovi bili privatni, kada ne bi bilo situacija da jedna Istra
ili Cibalija nema za plaću po nekoliko mjeseci, što u konačnici
dovodi u pitanje i samu regularnost natjecanja. Bio bih
najsretniji kada bismo dobili takvu ligu kao što su talijanska
Serie A ili B, što je još zanimljivije, gdje svatko svakoga može
pobijediti, to bi nas sve tjeralo da budemo bolji. Koliko god
sada to zvučalo kao kliše, velika četvorka sama po sebi je velika
stvar, ali ne bih volio da nas četvero budemo izolirani i
pretplaćeni na prva četiri mjesta, doživotno. Mislim da to između
nas samih, znači Osijek, Dinamo, Rijeka, Hajduk, a išao sam
geografski od istoka prema jugu, ne bih volio da imamo svijest da
smo pretplaćeni na Europu samo zato što smo velika četvorka i
imamo proračune znatno veće od ostatka Lige. Volio bih kada bi se
umiješao još netko. Žao mi je što istarska epizoda završava
neslavno, žao mi je što nema interesa za privatizaciju ostalih
hrvatskih klubova. No, vjerujem da svi mi zajedno, a to će biti i
jedna od mojih uloga u HNS-u, možemo promijeniti stvari na bolje.
Kao što sam jednu nepoželjnu “udavaču”, ali blisku mome srcu,
Osijek, uspio financijski osigurati za narednih puno sezona, bit
će mi drago ako to budem uspio, u manjoj mjeri dakako, osigurati
nekim drugim hrvatskim klubovima, kojima je to
najpotrebnije.
Dakle, u našem je nogometu opet formirana ta velika
četvorka…
Mislim da se na to čekalo, jako dugo. Gledam na to kao na
nešto što pospješuje zanimljivost natjecanja Prve HNL, vidim je
kao četverolist sličnih sustava koji se bavi istim problemima i
njihovim rješavanjem na različite načine. I u konačnici vidim da
su i efekti takvog pristupa drugačiji.
Idemo nekim redom, za početak – Dinamo?
Dinamo je apsolutnom desetogodišnjom dominacijom znatno
pridonio manjim interesom za Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Baš
kao što je Schumacher, svojevremeno svojom dominacijom u F1,
zabrinuo tadašnje vodstvo F1 za interesom za taj sport u
budućnosti. U svakom slučaju, ne napušta me misao da nešto ne
štima, da su se zamjerili nečime “onome gore”. S jedne strane
neprirodna lakoća postojanja kao tvornica izvoza dobrih
nogometaša kroz još bolje transfere, a s druge činjenica da se
nakon stotina milijuna potrošenih eura ne može dočekati proljeće
u Europi. Možda najjači hrvatski izvozni brand trenutno, koji
istodobno slavi naslove pred šačicom navijača. Nevjerojatan je to
disbalans. I ne vjerujem da je uzrok toga samo nesnošljivost
prema jednoj osobi. I Juventus je nakon afere “Calciopoli” ispao
iz lige pa ljudi nisu prestali bodriti klub zbog Moggija. Bayern
takodjer nije ostao praznih tribina nakon pada Hoenessa. Mislim
da je ovdje generalno pitanje krize društva i stvaranja navijačke
kulture. Klubovi će sve nas nadživjeti. Bio bih krajnje
nezadovoljan kada bi ljudi personalizirali klub kojem sam na čelu
i sa nečim lošim. Ovo ne govorim kao savjetnik predsjednika
Hrvatskog nogometnog saveza, haha.
Idemo na jug, prema Hajduku?
Kada biste me pitali, mimo Osijeka koji je naravno dio mene i
koji nema realne alternative, koji bi Klub volio imati u HNL-u,
hipotetski, to bi definitivno bio Hajduk. Nevjerojatno je to
poistovjecenje s klubom, naročito od Zadra do Dubrovnika,
općenito tog južnijeg dijela Dalmacije, slijepo praćenje Hajduka…
Svima nama drugima, za sada, nedostižno. S druge strane, mislim
da su nedovoljno dosljedni u mnogim stvarima. Primjerice, uporna
borba za “nacionalne interese” u HNS-u bi se mogla jače
poduprijeti primjerima u vlastitoj klupskoj politici. Nemaju mi
istinsku težinu borci za pravdu i nacionalni interes koji u
svojoj momčadi imaju 75 posto stranaca, koji su svog osvjedočenog
borca protiv nepravde, ex predsjednika Maleša, zaboravili i
bacili u ropotarnicu povijesti. Također, evidentno postoji neki
problem težine obavljanja funkcija u Hajduku, od kojega domaći
Splićani očigledno zaziru. Od prvih pet imena ljudi koji vode
njihov klub, koliko je meni poznato, niti jedan nema prebivalište
u Splitu. Definitivno znakovito. Čujem se s predsjednikom Kosom i
svjestan sam da mu svakodnevica nije laka. Na čelu je golemog
sustava koji iziskuje trošenje vodeće osobe na dnevnoj bazi, a
nekada ili nikada nemate priznanje javnosti za svoj rad. Međutim,
drago mi je da su svi oni dobno mlađi od prosjeka, iako bih volio
da nekada malo “otupe oštricu”, pa možda i neočekivano postignu
ciljeve lakše od očekivanoga. Još nesto. Ajmo pričati otvoreno,
sjećajući se utakmice Hajduk – Ajax u četvrtfinalu Kupa prvaka
prije dvadesetak godina. Tko tada nije navijao za Hajduk? Vraćam
se i na Dinamo. Sjaćamo se susreta Dinamo – Partizan iz 1997.
godine, hoće mi netko reći da je navijao protiv Dinama? Tako da,
ako nismo maliciozni, ako nismo zadojeni mržnjom, svi smo mi
zapravo navijači svih hrvatskih klubova, makar na kratko, u nekim
epizodama svojih života.
Rijeka koja je ostvarila zaista veliki
iskorak?
Ne samo veliki iskorak, Rijeka je nešto što je na neki način
odredilo smjer i NK Osijeku i meni osobno. Svi mi moramo stati uz
Rijeku, pogotovo sada u trenutku Rijekine transformacije,
isključivog prelaska u ruke gospodina Miškovića. Uvjetno rečeno,
mi imamo situaciju gdje su hrvatski klubovi taoci jednog čovjeka
i njegove dobre volje. Svi mi moramo ohrabrivati i jednog
Miškovića i sutra mene, Meszarosa, da nastavimo ići putem kojim
idemo. Time emitiramo poruku i ostalim budućim potencijalnim
“spasiteljima” ostalih neprivatiziranih hrvatskih klubova. Tako
da apsolutno podupirem Rijeku u svemu što je napravila. Njihov
način u odnosu na ono što mi radimo u NK Osijeku je malo krući,
mi smo puno ležerniji, njihov sportski model je više orijentiran
na dovođenje gotovih igrača, mi smo više orijentirani na našu
Školu i to ćemo i forsirati, ali to ne umanjuje njihove uspjehe.
Znate, da je nama ponoviti rezultatski uspjeh Rijeke, ali pod
našim uvjetima rada, potpisao bih odmah!
Nama je, dakako, najvažniji naš NK Osijek…
NK Osijek je najpozitivnija točka istočno od Zagreba,
pogotovo iznutra! Ljudi koji rade u NK Osijeku, ljudi koji su
okolo Kluba, ta količina ljubavi i pozitivne energije, odnosa
koji kod svih nas u konačnici daje ono što mi u Klubu danas
imamo. Možda smo pretjerivanjem u tome mi od naših igrača
napravili razmažene zvjezdice na momente, ali ta je krivnja
isključivo na meni. Odabrao sam sam taj pristup, pristup jedne,
uvjetno rečeno, ležernosti, ali s punom individualnom
odgovornošću, jednog nenametanja imperativa ni u čemu, a
rezultati dolaze. Mislim da su rezultati Osijeka u odnosu na ono
što je Klub na papiru bio kada smo ga Meszaros i ja preuzeli,
impresivni, ali je još impresivniji taj pokret oko NK Osijeka. Da
demistificiramo jednu stvar – kada idem na razgovor u jedan
Converse ili Nike, nije naš rezultat ono što je krucijalno. Znate
što je krucijalno? Krucijalno je to da je NK Osijek tako
prepoznat u svom gradu da je 20 posto stanovništva učlanjeno u
Klub! To su momenti koji su pokretači onoga što NK Osijek izaziva
u Europi. Nemojte zaboraviti, Osijek se financira izvan granica
Hrvatske, ne možemo mi impresionirati ljude u Amsterdamu, Beču
ili Budimpešti svojim sportskim rezultatima, barem za sada. No,
možemo ih impresionirati pokretom kojega NK Osijek izaziva,
emocijom i jednom čistoćom koju Klub ima u očima i nas Osječana,
a vjerujte mi i u očima europske javnosti.
Veliki je projekt izgradnja Kampa Pampas Škole nogometa
NK Osijeka?
Je, radovi su počeli, ali su u fazi rušenja, ravnanja terena,
a rušiti je lako. Tako da se još ne hvalim Pampasom, dok ne
krenemo graditi. No, započeli smo projekt i ja mislim i vjerujem,
odnosno duboko vjerujem da do svibnja 2019. Kamp mora biti
gotov!
Svima je želja novi stadion, da li na mjestu postojećeg,
vjerojatno da?
Ideja novog stadiona je u poodmakloj fazi. Vi znate da mi ne
pričamo ni o čemu, dok stvari nisu gotove ili sigurne.
Projektiramo novi stadion, da li Gradski vrt, da li na nekoj
novoj lokaciji. Bili smo bliže Gradskom vrtu, sada se meni opet
mota u glavi neka nova lokacija. A sam projekt stadiona će biti
isti, bez obzira na lokaciju. Ostaje za vidjeti kada, ali nećemo
izaći s projektom stadiona vjerujem do sredine proljeća, dok
radovi na Pampasu ne budu vidljivi. Naime, ne volim započinjati
puno stvari i možda ostaviti dojam neuvjerljivosti, u smislu
pričanja, a ne rađenja. Tako da idemo s radovima na Pampasu i
kada naš Kamp bude dobio neke generalne obrise, izaći ćemo i s
projektom novog Gradskog vrta, kapaciteta što već sada mogu
potvrditi 10.000 mjesta.
Osnovni kriteriji su, naravno, bolji uvjeti za gledatelje
i veći komfor za publiku, to je valjda svima
interes?
Osnovni kriterij je komfor za publiku, pokušati privući što
više ljudi na stadion, mada je to danas jako teško. Znate,
pitanje komfora ne može utjecati više od 20 do 25 posto na
posjećenost. Reći ću vam i zašto. Znate, kada ljudi meni povlače
paralele s Jugoligom u kojoj je bilo i po 20.000 gledatelja, to
je istina, ali koji su ljudi tada imali izbor nedjeljom popodne?
Imali su dva ili tri nacionalna TV programa s dosadnim sadržajem,
nemogućnost interneta jer ga tada nije bilo, a danas je sve
konkurencija nogometu. Vi danas imate pakete sa svim europskim
utakmicama u isto vrijeme, gledajući ih iz komfora svoga doma,
imate izbor filmova za koje ste prije morali ići u kino, sada ih
gledate doma, znači sve je postalo konkurencija fizičkom gledanju
nogometa. Idemo se boriti prvenstveno rezultatskim iskoracima,
atraktivnošću, a potom i komforom na stadionu. Motiv izgradnje
novog Gradskog vrta je isključivo dobrobit građana Osijeka, nema
tu drugog motiva. I mogućnost da gledate utakmice na europskom
stadionu, u svom gradu.
Kako vaši mađarski partneri gledaju na sve ovo što
radite?
Pa gledaju sa simpatijom, ljubavlju i iznenađenjem
ostvarivanja svega onoga što sam najavio da će biti, ali u puno
kraćem vremenskom roku nego što su to oni eventualno očekivali.
Ljubav, simpatije prema Hrvatskoj, Osijeku, pa ako želite i meni
osobno su rezultirali time da imamo osigurano financiranje Kluba
još narednih XY godina, imamo osigurane troškove pune izgradnje
Kampa Pampas, pa ćemo vrlo vjerojatno i dizati proračun za
sljedeće sezone. I u kontekstu rezultatskog iskoraka, da ćemo
biti konkretniji po pitanju financija i u smjeru najvišeg mjesta
na tablici Hrvatske nogometne lige, da li ove, da li sljedeće ili
one druge sezone. Što prije to bolje. U svakom slučaju, hvala im
na podršci!
Ono što zasigurno navijače Osijeka zanima je i to kako
mađarski premijer Viktor Orbani vidi situaciju u Nogometnom klubu
Osijek, kao njegov neskriveni simpatizer?
Kroz činjenicu da isključivo njegovom zaslugom Kamp NK
Osijeka niče dobrim dijelom financiran i novcem mađarske države,
uz činjenicu da je jedan od većih mađarskih industrijalaca i moj
prijatelj Lorinc Meszaros suvlasnik Kluba, uz činjenicu da veliki
pool sponzora dolazi baš iz Mađarske. Možda temeljem te njegove
simpatije prema Klubu i uz nepobitnu činjenicu da smo mi
“kliničkog mrtvaca” doveli pred vrata Europa lige u roku godinu i
pol dana, ja znam da je zadovoljan. Međutim, bitnije je da smo
zadovoljni svi mi koji živimo uz i za naš Klub.
Imamo informaciju da ste u više navrata o hrvatskom
nogometu pričali i s predsjednikom Hrvatske vlade, gospodinom
Plenkovićem?
To je točno, doduše na marginama nekih sportskih događaja i
tijekom njegova posjeta NK Osijeku, gradu Osijeku, u povodu dana
Grada. Mi smo se dotaknuli određenih tema, a naravno da premijer
ne može ostati imun na činjenicu što nogomet predstavlja u
Republici Hrvatskoj. UEFA i FIFA strogo zabranjuju uplitanje
politike u sport, tako da on kao iskusni diplomat i razuman
čovjek drži distancu, no postoje činjenice na koje sam apelirao
kod obojice premijera, i mađarskog i hrvatskog. A to je da bez
državne potpore, materijalne i političke, teško da jedan veliki
projekt u RH ili u bilo kojoj tranzicijskoj zemlji može ići
naprijed. Tako da sam razgovorao s našim premijerom, ako hoćete
konkretno, i o nacionalnom stadionu i vjerujem da ću vrlo brzo
izaći sa strategijom kako se taj projekt može realizirati. Mene
žalosti činjenica da Hrvatska, kao jedna od rijetkih
tranzicijskih zemalja, do ove godine nije imala novi aerodrom i
da nema nacionalni stadion, bez obzira što netko misli da je to
nebitno, da su to periferne stvari i tako dalje. Prodajemo se,
opravdano, za turističku destinaciju, a zamislite prve impresije
ljudi koji su sletjeli na stari zagrebački aerodrom. Zamislite
impresiju navijača iz svijeta kada dođu na hrvatske stadione… To
je jedan nesklad i mene je osobno, kao Hrvata, djelomično zbog
toga i sram.
Figurativno govoreći, recimo da imate čarobni štapić, što
biste instant, ovoga trenutka promijenili, a vezano je uz NK
Osijek?
Promijenio bih činjenicu da još uvijek nisam zadovoljan
brojem navijača na utakmicama, znači povećao bih broj naših
navijača, dakako. Volio bih kada bi cijeli stadion, osim dijela
rezerviranog za gostujuće navijače, navijao za Osijek, a volio
bih i kada bi Kohorta bila brojnija. Klub ne može bez navijača,
vidimo kako to tužno izgleda u momentima Dinamo povijesti. I
volio bih kada bi se navijalo za Osijek, bez obzira s kim igra,
protiv koga i u kakvim vremenskim uvjetima. Također, volio bih
kada bi odnos prema našim igračima, uključujući i trenera, bio
stabilan, a ne da su nam danas heroji, a sutra već “odlazi”.
Volio bih kada bi djeca imala svijest o NK Osijeku od najranije
dobi i da je dres našeg Kluba traženiji od dresa Messija ili
Ronalda. To su zaista stvari za čarobni štapić. No, mi ga naravno
nemamo, ali zato svi djelatnici NK Osijeka, naši navijači i
simpatizeri, svi oni dobronamjerni oko Kluba imaju čarobne ručice
i glavice tako da, vjerujem, u smjeru ovog mog čarobnog štapića
već napredujemo.
Kako vidite NK Osijek u ovoj 2017. godini i dajte nam
neku ekskluzivu, navijači to vole, za godinu koja nam
predstoji?
Dakle, 2017. bez lažne skromnosti, vidim kao najsvjetliju
godinu od postojanja NK Osijeka, iz više razloga. Prvenstveno što
smo uspjeli dovesti velike europske klubove u Gradski vrt, što
smo uspjeli u određeno vrijeme i na određenom mjestu skupiti i po
15-16.000 ljudi što je vrlo teško. Mislim kada bismo se bazirali
samo na Osječane da bi i Rolling Stonesi imali problema toliko
ljudi skupiti na dogovorenom “čvenku” u 20 sati i 45 minuta u
Gradskom vrtu! Sretan sam i zbog toga što smo na našem stadionu
vidjeli ono što se rijetko viđa na europskim stadionima, da smo
vidjeli i stare i mlade koliko god to trivijalno zvučalo, što smo
vidjeli “horde” djece koja trče uz ogradu jer nisu u stanju
koncentrirano pratiti 90 minuta utakmice, ali se zabavljaju, s
roditeljima su. Vidjeli smo majke, vidjeli smo tu spolnu i dobnu
nepodjelu ljudi na tribinama, vidjeli smo to jedno zajedništvo
koje samo sport i glazba mogu izazvati, u ovom našem slučaju
sport. To je nešto po čemu ću pamtiti 2017. Iduća 2018. mora biti
još bolja jer trendove morate unaprijeđivati. Znači, projekt
“Pokrenimo grad” mora dobiti novi slogan. Pokrenuli smo ga
evidentno, e sada, kako ćemo ga držati u ovoj putnoj brzini i
kako ćemo ubrzavati dalje, ostaje na timu koji vodi Klub i na
meni osobno. Obećajem Osječanima i navijačima NK Osijek da si
postavljamo više ciljeve i to u svakom smislu, od budžetiranja,
pojačanja, dodatnog rezultatskog iskoraka. I sve osim borbe za
vrh u slučaju Osijeka za mene je poraz.
Talijani će reći “Buongiorno”, oni se raduju Ivanu
Meštroviću, raduju se vašoj novoj akviziciji u tamošnjoj Seriji
C. No, Osječani se pitaju hoće li vam više u fokusu u idućem
razdoblju biti ta akvizicija, a pitaju se i ljudi koji rade u NK
Osijeku komu ćete u idućem razdoblju više biti
posvećeni?
Uvijek ću biti više posvećen NK Osijeku! Osijeku ću uvijek,
doživotno, biti najposvećeniji! NK Osijek je nešto što će se
teško ikada više ponoviti. Činjenica je da smo mi od kluba koji
je bio pred brisanjem u registru sportskih kolektiva u gradu i
Republici Hrvatskoj stvorili europski klub. A ova talijanska,
uvjetno rečeno ekspedicija, isto ide u korist Osijeka. Nisam ja
ad hoc kupio Santarcangelo, klub u trećoj talijanskoj ligi, s tim
da neke stvari treba malo objasniti, po pitanju talijanskog
nogometa i odgovora na pitanje zašto baš Italija. Snimio sam i
napravio dubinsku analizu poslovanja otprilike deset talijanskih
klubova, B i C ligaša. Intenzitet nogometne osvještenosti u
Talijana je znatno veći nego u Hrvatskoj. Znači da ne postoji
kafić, javni prostor gdje se u nekom trenutku ne prikazuje neka
od utakmica. Ne postoji tema u socijalnom životu bitnija od
nogometa i jedan južnoamerički nogometni duh od svih europskih
zemalja meni se čini da je najuvreženiji i da se najbolje
nastanio baš u Italiji. Stanje u talijanskom nogometu je
kompleksno, stanje u kontekstu financijskih neusklađenosti je
malo i kaotično u ovim nižim ligama, ali Savez kao takav drži
klubove na životu. Evo, recimo, svaki klub u tamošnjoj drugoj
ligi od Saveza dobiva minimum šest milijuna eura na ime TV prava
i marketinških ugovora! Treća liga, jedan uvjetno rečeno mali
Santarcangelo, ove će godine od Saveza dobiti 700.000 eura.
Većini tih klubova to osigurava nesmetano funkcioniranje
takozvanog hladnog pogona. A zašto Santarcangelo? Prvo, tražio
sam klubove u regijama koje su “gladne” nogometa, a nemaju
prvoligaša, niti drugoligaša. Drugo, tražio sam klub koji je
financijski čist i stabilan, što je rijetkost u Italiji. I treće
– tražio sam regiju koja je kulturološki toliko bogata na način
da će i meni pružiti zadovoljstvo boravka u istoj, na način da je
geografski bliže centralnoj Europi kojoj trenutno gravitiram. I
onda sam u pokrajini Emilii Romagni, koja je kolijevka talijanske
kuhinje i velike većine gastro onoga što znamo da dolazi iz
Italije, došao do Riminija. To je grad koji već dugo nema ni B
ligaša, danas Rimini ima klub u amaterskoj ligi. Santarcangelo je
predgrađe Riminija, udaljen nekih desetak kilometara, koji već 12
godina ima stabilnog C ligaša, a to je u Italiji profesionalni
stupanj natjecanja. Činjenica je da su me ljudi tamo dobro
dočekali, da rezultati NK Osijeka i moja uloga u njima govore
dovoljno za sebe. To su vam budžeti znatno manji od našega u
Osijeku, ali su ambicije u rangu Osijekovih, mogu vam slobodno
reći. Dobar je to izlog i za hrvatske nogometaše i našu djecu, da
imamo još jednu ekspozituru gdje ćemo ih moći predstaviti svijetu
i Europi. Talijansko tržište u kontekstu transfera je najživlje u
Europi, nema utakmice ni u trećoj ligi na kojoj nema skauta koji
promatraju igrače i ja vjerujem da ćemo već od ove zime neke od
naših igrača poslati na privremeni rad u Italiju. Dogovorio sam
fuzioniranje s nogometnim klubom Rimini gdje ćemo cijelu regiju
staviti pod jedan klub. Napad na Seriju B slijedi možda već ove
sezone jer smo trenutno, mislim, šest ili sedam bodova udaljeni
od play-offa, ali vjerojatnije od iduće sezone. Serie B je već
ozbiljna liga, gledana i uživo i na TV-u, deseci su tisuća
navijača na nekim utakmicama, veliki marketinški ugovori, a
klubovi imaju proračune po 20-25 milijuna eura! Slijedom toga i
razvoja samoga NK Osijeka, vjerujem da je jako dobra stvar,
uvjetno rečeno, imati ambasadu talenata gdje nikoga ne moramo
zvati i vući za rukav da bi naši igrači bili viđeni u jakoj
europskoj ligi. Mi ćemo konkretno koristiti Santarcangelo, Rimini
kao destinaciju, kao mjesto za prikazivanje našeg talenta i kao
mjesto gdje će naši proizvodi s Kampa Pampas imati odskočnu dasku
za Europu u samoj Europi.
Ono što će mnogima biti zanimljivo je da se već pomalo i
“šuška”, doduše i sve glasnije o potencijalnoj suradnji Osijeka s
jednim slavnim Milanom?
Mi smo pri završetku rada na nekim obrisima strukture odnosa
ne samo između NK Osijeka, nego i našeg kluba i Santarcangela i
AC Milana, gdje bi na Kampu Pampas bila Milanova ambasada
skautinga za ovaj dio Europe! Što bi to značilo? Recimo da bi
svako dijete na svakom treningu bilo promatrano očima Milanovih
skauta. U kontekstu Santarcangela, moram reći da su u Italiji
odnosi niželigaša i onih bolje rangiranih određeni na način da
klubovi iz Serije A posuđuju igrače i u Seriju C i za to ih
plaćaju. Osim što plate igrača koji ima ugovor sa prvoligašem,
tako plate i klub za minutažu koju ste vi koristili za njihovog
mladog igrača. Milan je veliko ime, doduše sada jesu u određenim
problemima što strukturnim, što vlasničkim nedorečenostima i
rezultatskoj krizi. Međutim, vjerujem da će kod svakog dijeteta,
važući u kojem hrvatskom klubu graditi karijeru, dijelom
presuditi i činjenica da će NK Osijek, uz to što će imati
najmodernije uvjete treninga u ovom dijelu Europe, imati ,daj
Bože, i sveprisutne skaute AC Milana svakodnevno na području naše
Akademije koji će tamo živjeti i raditi i kojima će to biti baza
za ovaj dio svijeta. No, stvar još nije
definitivna.
Na kraju, što biste poželjeli NK Osijeku, njegovim
navijačima u novoj, 2018. godini?
Želio bih zajedništvo, pozitivu i smijeh, poželio bih potrebu
za praćenjem NK Osijeka bez obzira protiv koga igra, da li je to
PSV ili Istra. Poželio bih gospodski pristup kao i do sada izvan
terena, a ratnički na terenu. Poželio bih da u svim srcima
Osječana i u srcima onih koji simpatiziraju Osijek bude dodatne
topline i ponosa zbog svega što Klub čini i predstavlja. Poželio
bih i da se ponose time što su navijači NK Osijeka, kao što se ja
time ponosim, bez obzira što sam predsjednik i suvlasnik.
