Stariji Osječani s nostalgijom se prisjećaju vremena u kojima su visoki nanosi snijega oblikovali zimske idile, dok pripadnici mlađe generacije gotovo i nemaju priliku doživljavati takve radosti, barem ne na ovim područjima
Snijeg je ovih dana zabijelio ulice grada na Dravi, a zbog niskih se temperatura dugo zadržava na površini. Međutim, mnogi govore da navedena padalina više nije kao što je to nekada bila, a pripadnici mlađe generacije neke velike snjegove nisu ni doživjeli.
Podsjetimo, najviše je snijega ikada u Osijeku palo 12. veljače 1922. godine i zadržalo se na rekordnih 93 centimentara. Snijeg je tako nastavio padati tijekom cijelog prošlog stoljeća u mnogo većim količinama u odnosu na danas. Osječki meteorolog Željko Lazanin 2012. je rekao kako je posljednji put, ne računajući tu godinu, više od 30 centimetara snijega palo u siječnju 1986. i 1987. godine, a prije toga u siječnju i veljači 1963. te svake zime 1950-ih godina.
”Na našem području uobičajena je visina snijega između 10 i 30 centimetara. Tako je bilo svake zime od 1961. do 1971. te od 1979. do 1986. godine”, kazao je tada.
Kako je snijeg izgledao u prošlom stoljeću i što se pritom događalo u gradu na Dravi i njegovoj okolici u tom kontekstu jako dobro znaju naši stariji Osječani. Ivana (50) koja živi preko 20 godina na Gornjodravskoj obali tako tvrdi kako je svaka zima 80-ih godina prošlog stoljeća bila ‘ona prava’, s mnogo snijega i niskim temperaturama.
“U Osijeku osamdesetih i devedesetih godina, snijeg je bio poput darova iz djetinjstva. Cijeli bi se grad u šetnji zaustavio kada bi pahulje počele padati, a ljudi su se spontano okupljali sa svojom djecom i obiteljima kako bi se grudali, sanjkali i klizali. Zima je tada bila vrijeme zajedništva i radosti, gdje su se svi veselili dolasku snijega kojega je bilo u izobilju”, ističe Ivana za SiB.hr.
Ivana
sa svojim sestrama i susjedom 1987. godine u Ladimirevcima;
FOTO: Ivana Pisačić/Privatna arhiva
Takvih je zimskih idila, govori Mira (80), bilo
isključivo u njezinom djetinjstvu. Budući da nije bilo
toliko trgovina kao danas, sa sjetom se prisjeća kako su
se pred kuće svakodnevno dovozile velike kante s mlijekom i
ostalim namirnicama, i to na saonicama.
”Snijeg je bio toliko gust da su hodanje ulicom i odlazak do
trgovine nekada predstavljali pravi izazov. U zraku se osjećao
snažni miris svježeg snijega, a grad je bio tihi raj sveden na
mukle korake prolaznika koji su se doslovno morali probijati kroz
snježno čudo. Bilo je to vrijeme kada su prozori postajali okviri
nevjerojatnog pejzaža, dok nas je svaki korak na snježnom
pokrivaču podsjećao na zimsku idilu koja nam je zauvijek
ostala urezana u sjećanja”, prepričava Mira.
Snijeg
u Jegerovoj ulici u prošlom stoljeću; IZVOR: Vladimir
Pavlović
S njome se slaže Darko (53), inače rođeni
Jugovac koji kaže kako su, dok je bio dijete, svaki Božić i Nova
godina bili ‘bijeli’. Niže su temperature započinjale mnogo
ranije, pa se i snijeg mnogo duže zadržavao na gradskim ulicama.
”Kako je padalo puno snijega, tako smo imali puno prostora
za sanjkanje i klizanje. Naravno, klizališne smo trake glancali
sami na školskom igralištu OŠ ‘Grigor Vitez’. Hrabriji su se
pak klizali po smrznutom Bajeru. U to su vrijeme gradski autobusi
išli linijom koja je vodila iz Srijemske u Bakarsku, prema
LIO. Tu na ćoši čekali smo da bus uspori prilikom skretanja, pa
bismo se hvatali za njegov branik i šlepali, klizajući do
Biševske… Sanjkali smo se, spuštajući se s benta na
školskom ili s atomskih skloništa na Jugu II. Daaa, bile su
to lijepe i hladne zime s puno snijega”, ispričao nam je
Darko.
Pecanje
na Dravi 1940-ih godina; IZVOR: Željka Santek
Orešković/Facebook
Dodao je kako današnja djeca ne primjećuju ni onu najmanju
snježnu idilu. Također, danas većina ljudi voze automobile,
dok su oni do kasnih noćnih sati s roditeljima čistili snijeg
ispred kuća kako bi se ujutro moglo ići na
posao.
>> Snijeg u Osijeku, veljača 2012.
O vremenima velikih snjegova u Osijeku svojoj djeci rado
govori Davor (54), inače stanovnik Gornjeg
grada. Posebno se prisjeća jedne zime 80-ih godina kada su im
došli gosti izdaleka. Snijeg je tada, tvrdi, neprestano padao dva
dana, a oni su taman bili došli s mora.
”Mi kao djeca, voljeli smo snijeg. Prvo smo izašli van
čistiti aute. Kada smo to završili, otišli smo po sanjke. Sjećam
se da su naše bile drvene, prave, Elan. Zavezali smo uže s
prednje strane i izmjenjivali se u tome tko sjedi, a tko vuče.
Uvijek smo se dogovorili bez problema. Kada bismo imali vremena,
išli smo do brda u Parku kulture (kod današnjeg Drvengrada). Kada
smo se dobro smrzli, vratili smo se kući, gdje bi nas
dočekao vrući čaj s limunom. No, nismo ga odmah mogli piti,
nego smo čekali da nam se ruke malo zgriju. Uvukli smo se potom u
krevet pod perinu (tako su se zvali jorgani punjeni guščjim
perjem) i pred san, zamišljali smo sljedeći dan. Kada god bih se
probudio, virnuo bih kroz prozor da vidim pada li opet…”,
opisuje Davor.
Pogled
na Tvrđu i Drvengrad u snijegu u prošlom stoljeću; IZVOR:
Dario Ružić/Facebook
Postoje i ljudi koji su se u to vrijeme bavili lovstvom u šumi.
Jedan je od njih Ronald (72) koji živi u Osijeku
od 1998., no od 70-ih do 90-ih godina prošloga stoljeća živio je
u Našicama, u čijim je šumama lovio. U njegovom je
djetinjstvu napadalo preko pola metra snijega na tim prostorima,
a izrazito niske temperature nisu stvarale prepreku njemu i
njegovim prijateljima u svakodnevnom sanjkanju, skijanju i
klizanju.
”Poseban je doživljaj bio ići u prirodu po ‘onoj pravoj’ zimi.
Drveće je bilo ukrašeno injem, a na borovima nalazilo se 20 do 30
centimetara snijega koji se vidio daleko u šumu, kao i
životinje u krdima – jeleni, srne, divlje svinje i kune. Vidjeli
su se i njihovi tragovi, zrakom je vladao miris snijega, a potoci
i bare bili su zaleđeni. Lijepo je bilo druženje uz vatru nakon
hodanja i ‘prtenja’ snijega. Pekli bismo slaninu i kobasice, uz
čašicu kuhanog vina ili rakije da zagriju tijelo i
srce. Danas toga nema jer zime nisu kao prije. U Osijeku
snijega i pravih minusa nema već dosta godina, pa djeca nemaju
mogućnosti uživanja u zimskim radostima kao mi nekada”,
objašnjava Ronald.
Ronald
(prvi) i njegovi prijatelji; FOTO: Ronald Pichler/Privatna
arhiva
U konačnici, Janja (75) koja živi u Gornjem
gradu cijeli život rekla je kako se znalo činiti kako u gradu ima
i po dva metra snijega, iako ga je, naravno, bilo manje.
”Snijega je padalo i do tri puta više nego sada, a ledenice
su bile veličine ruke. Trg i ceste bile su očišćene, kao i
danas, no nije vas se moglo vidjeti dok ste hodali ulicom koliko
je snijeg padao. Kada bi takvog snijega bilo danas, bilo bi
zdravijih ljudi te bi se iščistio zrak”, smatra Janja.
Snijeg u Kapucinskoj ulici u prošlom stoljeću; IZVOR: Dario Ružić/Facebook
Druga najveća visina spomenute je padaline od početka mjerenja 1899. zabilježena 7. veljače 2012. godine, kada je u Osijeku napadalo čak 46 centimetara snijega, što je visina u iznosu od gotovo pola metra.
Mnogi su Osječani tada tražili liječničku pomoć zbog prijeloma ruku, nogu i kukova koji su došli kao posljedica padanja po ulicama i proklizavanja na ledu. Budući da se nije naplaćivao ni parking, parkinzi su bili prenapućeni, pa su građani deset puta više od uobičajenoga koristili javni prijevoz kako bi izbjegli gužvu.
>> Prvi ovogodišnji snijeg zabijelio osječke ulice
Iako su se ulice grada na Dravi nedavno ponovno zabijelile, zamjetne su promjene u intenzitetu padalina u usporedbi s prošlim razdobljima. Stariji Osječani s nostalgijom se prisjećaju vremena u kojima su visoki nanosi snijega oblikovali zimske idile, dok pripadnici mlađe generacije gotovo i nemaju priliku doživljavati takve radosti, barem ne na ovim područjima.