Pretpostavlja se da je Drago kao beba najvjerojatnije obolio od meningitisa nakon čega je uslijedilo zaostajanje u njegovom psihičkom razvoju. Njegova majka Veronika, koja je imala je završenu gimnaziju i slovila za damu, zbog teške bolesti odlučila ga je skrivati kako od okoline ne bi bila izložena sramoti
Večernji list donosi potresnu
priču iz Belog Manastira o nesretnom Dragutinu
Jagačiću koji je život proveo u kućnom zatvoru,
bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom. Zatvoren je bio od
rođenja 1948. godine pa sve do ožujka 2007.godine.
Zaključan u sobu, s rešetkama na prozoru, Drago je proveo više od
pola stoljeća života.
59 godina ga je majka Veronika skrivala, a mještani su ponekad
noću kada je bilo upaljeno svjetlo, u kući viđali siluetu
muškarca, no nisu znali da je riječ o sinu kojeg je majka, od
ranog djetinjstva, zatvorila u kuću, pomno ga skrivajući od
svijeta.
Susjedi, s kojima su novinari razgovarali te 2007., tvrdili su da
Dragu nikada nisu vidjeli. Koliko ga je majka dobro skrivala
potvrdio je i nevjerojatan podatak – Dragu nikada nije vidjela
čak niti supruga njegova brata, iako su prvih godina braka,
živjeli na istom kućnom broju i dijelili dvorište.
Drago nikada nije upoznao druge ljude, čak niti prve susjede.
Nije izlazio iz kuće, uživao u toplini sunca, osjetio vjetar na
licu, udisao svjež, vanjski zrak. Bio je 24 sata, 7 dana u
tjednu, zatvoren u četiri zida svoje male sobe. Dodir sa svijetom
nije imao niti putem radija ili TV ekrana. Ništa od toga nije
vidio. Nije čak znao niti čemu služi kupatilo. Tek nakon smrti
Dragine 87-godišnje majke Veronike, u veljači 2007. godine,
stravična je priča izašla na vidjelo.
Pretpostavlja se da je Drago kao beba najvjerojatnije obolio od
meningitisa nakon čega je uslijedilo zaostajanje u njegovom
psihičkom razvoju. Njegova majka Veronika, koja je imala je
završenu gimnaziju i slovila za damu, zbog teške
bolesti odlučila ga je skrivati kako od
okoline ne bi bila izložena sramoti.
Kako je vrijeme prolazilo, na dječaka su svi zaboravili. Nitko za
njega više nije pitao, jer za majku Veroniku je, po pričanju onih
koji su ju poznavali, Drago bio zabranjena tema.
Tek nakon što je, 2007., tada 59-godišnji Drago, ponovo rođen,
taj je nesretni čovjek počeo postojati i za sustav. Posredstvom
Centra za socijalnu skrb, smješten je u udomiteljsku obitelj, kod
Valerije Morić, u Kneževim Vinogradima. Kod
odabira udomitelja, jedan od osnovnih uvjeta bio je da Dragina
nova obitelj zna mađarski, jedini jezik koji je ikada čuo i na
kojem mu se majka obraćala. Hrvatski nije razumio, a po riječima
udomiteljice, nije mogao razumjeti niti čitave rečenice, nego
samo riječi, poput dođi i sjedi.
Prvih desetak dana, nakon dolaska u obitelj udomitelja, Drago bi,
svaki put kada bi netko ušao u njegovu sobu, navlačio pokrivač
preko glave. Nije se dao presvući, niti oprati. No situacija se s
vremenom popravila.
Kompletnu priču pročitajte u Večernjem listu.