Kada promatramo dostupnu literaturu i povijesne izvore o takozvanoj zadnjoj velikoj epidemiji kuge u Europi možemo doći do zapisa o bježanju ljudi u šumu, raširenog straha diljem hrvatskih povijesnih prostora zbog epidemije kuge i zatvaranja kuća
3. dio – Epidemija kuge 1815.-1816.
O epidemiji kuge tijekom drugog desetljeća 19. stoljeća imamo
podatke o širenju na prostoru na prostoru Jasenovca pa u
krajevima malo sjeveroistočnijim koje možemo ubrojiti u takozvanu
Slavonsku vojnu krajinu i na prostoru Makarske i okolice. To ne
znači da nije bilo pojedinačnih slučajeva i u ostalim dijelovima
Dalmacije, Slavonije, Srijema, odnosno tadašnje civilne
Slavonije, kao i civilne Hrvatske.
Više o epidemijama u Slavoniji pročitajte OVDJE
Ipak, za sada o potonjim dijelovima na temelju dostupne
literature i izvora možemo iznijeti tezu da je bio više raširen
strah nego epidemija. Za Bosnu i Hercegovinu kao prostore iz
kojih se širila kuga u dijelove Habsburške Monarhije postoje
jasni zapisi da je epidemija bila raširena od 1814. do 1818.
godine, a u nekim dijelovima tadašnjeg Osmanskog Carstva i od
1812. godine.
U takvim okolnostima ne treba čuditi zatvaranje kuća u Osijeku
krajem 1815. godine, pod utjecajem slabe žetve i gladi pojačani
strah od širenja kuge na prostoru Kutine, Koprivnice i Legrada,
ali i širenje kuge u Makarskoj tijekom 1815. godine.
Kao i svaka epidemija i ova je s vremenom prestala i nestala.