Biskup Strossmayer bio je jedna od središnjih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća na intelektualnom, vjerskom, ali i političkom polju. Osnivanjem Akademije udario je temelje visokom obrazovanju i znanstvenom radu u Hrvatskoj.
U sjećanju je hrvatskog naroda ponajviše ostao poznat kao njegov
najveći mecena, kulturni preporoditelj, briljantan govornik
Vatikanskog koncila, humanist širokih vidika, veliki knez Crkve,
začetnik južnoslavenske sloge i razumijevanja. Mnoge
Strossmayerove ideje nisu ostvarene za vrijeme njegova života. U
ovom radu bit će prikazan pregled njegova cjelokupnog životnog
djela s posebnim naglaskom na njegov odnos s gradom
Osijekom.
,,Sve za vjeru i domovinu” i ,,Prosvjetom k slobodi” gesla su
koja je Strossmayer skovao još za mladih dana. Cijeli svoj život
posvetio je provođenju tih ideja i unpređenju vjere i kulture.
Premda su njegova najveća djela vezana uz Zagreb i Đakovo, njegov
doprinos gradu Osijeku ne smije se zanemariti. U 55 godina svog
biskupovanja nekoliko je puta posjetio Osijek u raznim prilikama.
Podijelio je mnoge darovnice, od kojih su najznačajnije one za
gradnju župne crkve i gimnazije, i prisustvovao brojnim važnijim
događajima grada Osijeka.
ŽIVOT I DJELO JOSIPA JURJA STROSSMAYERA
Josip Juraj Strossmayer rođen je u Osijeku 4. veljače 1815.
godine, u pohrvaćenoj obitelji koja vuče korjene iz Gornje
Austrije. Bez obzira na svoj silan talent, zbog neimaštine
roditelja nije se mogao školovati nigdje osim u okvirima crkve.
Prvo odlazi u sjemenište u Đakovu, a zatim u Peštu na studij
filozofije i teologije. Godine 1834., sa samo 19 godina, stječe
doktorat iz filozofije, a 1842. stječe i doktorat iz teologije u
bečkom Augustineumu. Za vrijeme studija u Pešti usvojio je ideje
Jana Kollara o ,,slavenskoj uzajamnosti” te pristaje uz ilirski
pokret i temeljnu misao iliraca – nacionalno jedinstvo Južnih
Slavena. Pet godina radio je kao profesor u sjemeništu u Đakovu,
a 1847. vraća se u Beč gdje postaje dvorski kapelan i jedan od
ravnatelja Augustineuma. (Sirotković, 2005: 26) Tijekom
revolucije 1848. godine podupirao je Narodnu stranku i bana
Josipa Jelačića. Borio se za ustavno i federalistično ustrojstvo
države u kojem bi se mogao jamčiti daljnji razvoj slavenskih
naroda u Monarhiji. Preporukom bana Jelačića, Strossmayer je
imenovan srijemsko-bosanskim biskupom 18. 9. 1849. g., a
ustoličen je godinu dana kasnije u Đakovu (8. 9. 1850.) u 35.
godini života. U razdoblju 1860. – 1873. Strossmayer je
iznimno aktivan na političkom polju. Kao istaknuti prvak Narodne
stranke održao je više zapaženih govora u Hrvatskom saboru
tijekom saziva 1861. godine i u razdoblju 1865. – 1867.
Nakon Hrvatsko – Ugarske nagodbe i njezine revizije 1873. godine,
javno se odrekao daljnjeg aktivnog političkog djelovanja, zbog
sramote koju je Hrvatska podnijela tom nagodbom. Iako razočaran
tom nagodbom, on ostaje na čelnim pozicijama jugoslavenske
ideologije zajedno s Franjom Račkim, predsjednikom tadašnjeg
JAZU-a. Njegovo konačno povlačenje iz javnog života dogodilo se
nakon smrti Račkog 1894. godine. Đakovačkim biskupom bio je 55
godina. Od najranijih dana imao je želju za ujedinjenjem
katolicizma i pravoslavlja. Jedno od njegovih najzapaženijih
istupa unutar crkvenog rada zasigurno je govor na Prvom
vatikanskom koncilu koji je sazvao papa Pio IX. u prosincu 1869.
godine. Strossmayer je na tom koncilu održao svojih pet čuvenih
govora. U petom govoru, održanom 2. lipnja 1870., podvrgao je
kritici predloženi nacrt dogme o papinskoj nepogrešivosti. Taj
govor izazvao je zanimanje europskog i američkog tiska te je
potaknuo i drugu raspravu koncila na kojoj Strossmayer, kao ni 54
biskupa saborske manjine, nije prisustvovao. Tada je izglasana
dogma o nepogrešivosti pape. U svojim je ostalim govorima
Strossmayer također bio gorljiv i kritičan prema Crkvi. Lord
Acton, neposredno nakon drugog govora, okvalificirao ga je kao
,,biser govorništva”. Zasigurno najveće Strossmayerove zasluge
što se tiče hrvatskog naroda one su na kulturnom i prosvjetnom
planu. Već u ranoj fazi sročio je svoje geslo ,,Prosvjetom k
slobodi”. Svog je idealnog suradnika na tom polju Strossmayer
pronašao u Franji Račkom kojeg poznaje od 1849. g., a kasnije
postaju i vrlo bliski prijatelji. Brojne su veće biskupove
darovnice, onih manjih ima i nekoliko stotina, koje je podijelio
za razvoj kulturne baštine hrvatskog naroda. U Đakovu osniva
sjemenište za franjevce. Ondje je sagradio i katedralu čija je
gradnja započela 1866. g. te je trajala punih 16 godina. U nju je
uložio velike svote novca, ali i osobnog napora. Posvetio ju je
,,slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slogi i ljubavi naroda svoga”.
Na sjednici je Banske konferencije 10. prosinca 1860. g.
Strossmayer predao banu Šokčeviću zakladni list od 50 000 forinti
za osnivanje Akademije. Tim činom pokrenuta je inicijativa za
osnivanje Akademije u Zagrebu. Biskup je odmah izrazio želju da
bi se na Akademiji ,,imali stjecati i sjediniti svi bolji umovi
hrvatski, srpski, slovenski i bugarski, da viećaju kojim bi se
načinom imala najpreče stvoriti jedna narodna knjiga na
Slovljenskom jugu i kako bi imala uzeti u svoje okrilje sve
čovječje znanosti”. Samo pitanje osnivanja Akademije Strossmayer
je službeno pokrenuo na sjednici Hrvatskog sabora 29. travnja
1861. g.
Usprkos Strossmayerovima požurivanjima, proteklo je nekoliko
godina da odobrenja za rad zagrebačke Akademije stigne iz
Beča. Iako poprilično izmjenjena, pravila JAZU-a su odobrena 6.
ožujka 1866., kraljevim reskriptom. Taj se dan smatra nadnevkom
osnutka Akademije. Strossmayerovim znatnim novčanim izdacima
kupljena je i vrlo bogata knjižnica od 12 000 svezaka. Nakon
osnivanja Akademije, Strossmayer je izjavio da gradu Zagrebu
treba i sveučilište te je, neposredno nakon odobrenja za
utemeljenje JAZU-a,poslao 57 000 forinti za njegovo osnivanje.
Prvo hrvatsko sveučilište svečano je otvorio ban Ivan Mažuranić
19. listopada 1874. g. , a dobiva naziv Kraljevsko sveučilište
Franje Josipa I. Biskup je pokrenuo inicijativu i za gradnju
Akademijine palače na Zrinjevcu na koji će se smjestiti i njegova
Galerija slika. Po Strossmayerovim željama sagrađena je u stilu
firentinske renesanse, a stajala je oko 280 000 forinti od čega
je sam Strossmayer donirao četvrtinu. Galerija je 1884. g.
primila i veliku zbirku od 256 umjetnina, a njezina je vrijednost
premašivala 500 000 forinti. Prigodom otvaranja Galerije 7.
studenog 1884. Strossmayer je u Akademiji održao svoj posljednji
veliki govor.
Na biskupskoj stolici Đakovačko-srijemske biskupije ostao je
punih 55 godina. Preminuo je u svom biskupskom dvoru u Đakovu 8.
4. 1905. nakon kratke bolesti.
TEKST: Pavao Nujić
