,,Ja sam ponosan što sam rođeni Osječanin'' riječi su biskupa Josip Jurja Strossmayera, rođenog u gradu Osijeku 4. veljače 1815. godine.
U svome rodnom gradu proveo je prvih 16 godina burnog života kao
dječak, pučkoškolac i gimnazijalac. Svoje doživljaje u Osijeku
dijelio je s bratom Matijom, a život u rodnom gradu
završava odlaskom u đakovačko sjemenište gdje nastavlja
školovanje. Nedugo prije njegova rođenja Osijek je, 1809.
godine, postao slobodnim i kraljevskim gradom. Time je
Osijek dobio status samouprave i sudstvo te se konačno oslobodio
vlasti feudalaca. Od novčanih obveza građanima Osijeka preostalo
je jedino plaćati državni porez. Otkupom feudalnih prava Osijek
je stekao mnoge povlastice, ali ipak visoka otkupnina pritiskala
je građane dulje od desetljeća.
Neposredno prije rođenja J.J. Strossmayera, 1814. godine, u
Osijeku je proveden detaljan popis građana. Svaki dio grada
popisan je zasebno, a popis se vršio po kućama, tj. obiteljima.
Ti popisi pružaju vjernu statističku sliku grada Osijeka 1814.
g. Prema popisu grad Osijek imao je ukupno 8879
stanovnika. Donji grad broji 4014 stanovnika, Gornji
grad 3604, Tvrđa 747, a najslabije naseljen bio je Novi grad sa
svega 514 stanovnika. Tvrđa je imala najveći broj dobrostojećih i
učenih ljudi. Najzastupljeniji u Osijeku bili su trgovci i
svratištari. Tradicija se trgovanja u Osijeku ranije zasnivala na
poznatim Osječkim sajmovima koji su se održavali četiri puta
godišnje. Međutim, u to doba sajmovi više nisu bili dostatni te
se javlja potreba za sustavnijom trgovinom. Pojavljuje se
sve više gostioničara i svratištara koji se brinu za smještaj
putujućih trgovaca u Osijeku.
Biskup Strossmayer tvrdio je da je dobio dvostruko
ime zbog brata blizanca koji je umro neposredno nakon
rođenja. Ta je tvrdnja kasnije podvrgnuta kritici i
istražena. Ponovnim uvidom u maticu rođenih Osijek Gornji grad,
koja se čuva u Državnom arhivu u Osijeku, pronađeno je da je
rođen i kršten 4. veljače 1815. kao Josip Juraj
(Josephus Georgius), sin Ivana (Joannis) Stroczmayera i majke
Ane, rođene Klarić. Krsni kumovi bili su Terezija Hillgartner i
njezin muž Georg (Georgius). Krštenje i upis u knjigu obavio je
Franjo Kasapović istoga dana. To je jedini službeni trag o
rođenju biskupa Strossmayera. Šest dana kasnije kršten je Josip
(Josephus), sin drugog Ivana Krstitelja Stroczmayera i majke
Marije rođene Žunić (Xunich), čiji su kumovi bili Katarina i
Matija Brigovac. Tu se jasno vidi da Josip Juraj nije
imao brata blizanca, nego da su ovo dva odvojena
slučaja. Na dan 4. veljače 1815. rođeno je samo jedno dijete u
Osijeku: Josip Juraj Strossmayer.
Prema usmenoj predaji obitelji Strossmayer, začetnik
njihove obitelji bio je Pavao Strossmayer (Paul Strassmayer)
porijeklom navodno iz Linza. On je u Osijek došao između 1746. i
1752. g. Ubrzo nakon dolaska sklopio je brak s Jelenom 18.
veljače 1753. U tom braku rodio mu se sin Antun i tako je u gradu
Osijeku nastala loza obitelji Strossmayer koja će trajati 200
godina. Prema popisu iz 1828. godine, u Gornjem gradu živjelo je
pet obitelji Strossmayer koje imaju kuću i manju površinu
obradive zemlje. Gradsko pravo stekao je Ivan Strossmayer, otac
Josipa Jurja, po zanimanju prekupac koji je plaćao porezno
zaduženje od 30 forinti. Njegova kuća bila je u Šamačkoj
ulici broj 49, a imala je okućnicu površine 148 četvornih hvati.
Ona je srušena 50-ih godina 19. stoljeća, a još 1849. prema
popisu u njoj su bez sumnje živjeli Ivan i Ana Strossmayer. Danas
se na tom mjestu nalazi istočna strana Hotela Osijek.
O njegovom pučkom školovanju ne zna se
puno. Prvi se podaci nalaze u građi o pučkim
školama u Gornjem gradu iz 1858. godine. Budući da je živio u
Šamačkoj ulici, vjerojatno je pohađao pučku školu u Aninoj ulici,
koja je kasnije prozvana i Aninom školom. Moguće je da je ovdje
završio samo dva razreda jer podaci iz 1805. godine tvrde da je
Anina škola imala samo prva dva razreda, ali je moguće da je
tijekom sljedećih 15 godina dobila i druga dva. Nakon što je
Josip Juraj završio pučku školu, otac Ivan upisao ga je u
četverogodišnju gimnaziju – Gramatica schola, a po završetku
gimnazije Strossmayer nastavlja svoje školovanje u dvogodišnjoj
gimnaziji – Humanitas schola. To je bila prestižna škola koju su
osnovali isusovci još 1729. g., a od 1765. djeluje kao latinska
škola. Upravo u vrijeme njegova školovanja uveden je mađarski
jezik kao obvezni predmet u hrvatskim školama. Ta odluka izazvala
je revolt hrvatske mladeži, a vjerojatno je ostavila i dubok trag
u daljnjem životu i djelovanju biskupa Strossmayera. Prvi je
razred Gramatice schole Strossmayer upisao 1825./1826. g. s još
52 učenika. Bio je upisan pod rednim brojem 40 kao “Strossmayer
Josephus, Osijek, star 11 godina, otac Joannes, građanin
Osijeka”. Od ove generacije učenika, njih 53, četverogodišnje je
školovanjeuspješno završilo svega njih sedmero. Školu Humanita
schola upisao je zajedno s 30 učenika, od kojih je 12 uspjelo
završiti dvogodišnje školovanje. Nakon toga Josip Juraj
Strossmayer nastavlja svoje školovanje u Đakovačkom sjemeništu te
tako zauvijek odlazi iz Osijeka gdje će u budućnosti samo
rijetkim slučajem navratiti. Ne samo rođenjem nego i osjećajima
ostao je biskup trajno vezan za Osijek. Između ostalog, tu je u
staroj baroknoj crkvici sv. Petra i Pavla služio i svoju prvu
misu. Na Aninu groblju počivali su njegovi bliski rođaci i preci,
a svome bratu dao je postaviti nadgrobni spomenik na kojem piše:
“Mati Strossmayeru rodjenomu dne 5. rujna 1812. preminuvši dne
30. listopada 1841. iz ljubavi bratske Josip Juraj
Biskup.”
Strossmayer je posjetio Osijek 27. rujna 1850., neposredno
prije ustoličenja za biskupa. Dočekan je uz slavlje, a idućeg
dana posjetio je franjevački samostan u Tvrđi. Od 12. do 15.
listopada iste godine dijelio je krizmu u Gornjem gradu, Tvrđi i
Donjem gradu. Od 7. do 10. veljače 1851. prisustvovao je ispitu
iz vjeronauka osječkih gimnazijalaca. (Sršan, 1993: 177)
Prilikom dolaska u Osijek 21. i 22. lipnja 1852. biskup je bio
gost grofa Petra Pejačevića u Retfali. Od 24. do 26. 2. 1890.
Strossmayer odsjeda u Osijeku kako bi prisustvovao predstavi
Slavljanskog, ruskog pjevača, koji je pobudio posebno zanimanje
Osječana.
Strossmayer kao
graditelj
Kad je započeo gradnju Đakovačke katedrale, Strossmayer je
poslao dopis Namjesničkom vijeću u Zagrebu da ono potakne Gradsko
poglavarstvo u Osijeku i same župljane Gornjega grada na
izgradnju nove župne crkve. Za taj projekt, crkvu kakvu je on
zamišljao, trebala je golema svota novca. Sam je priložio 10 000
forinti kao polog, ali ipak je za početak gradnje trebalo proći
gotovo tri desetljeća. Konačno, 4. kolovoza 1894. g., započela je
izgradnja nove crkve u neogotičkom stilu s tri prostrane lađe i
vrlo visokim tornjem, kakva nigdje u Hrvatskoj nije postojala.
Dvije godine prije početka gradnje i prihvaćanja plana crkve,
napisao je Strossmayer Odboru za izgradnju: ,,Ja sam odlučno
za gotički stil, a ako taj nije moguć, onda romanski, a nipošto
renaissance. Osijek je za tolike žrtve valjda zavriedio da imade
u svojoj sredini podpuni umjetnički spomenik zašto renaissanca
nije, jer renaissance nije za crkve.” To golemo zadnje
crkve bilo je gotovo do kolovoza 1899. godine, dok su unutrašnji
radovi još bili u tijeku. Biskup Strossmayer odlučio je da
će posvetu crkve osobno obaviti 20. svibnja 1900. godine. Tada je
imao 86 godina i taj mu je čin bio jedan od posljednjih u
javnom životu, a nakon toga u Osijek će doći još samo jednom. Dan
posvete bio je ujedno i 50. obljetnica potvrde J.J. Strossmayera
za biskupa. Vanjskim izgledom, veličinom, unutrašnjim
uređenjem, visinom i zvonjavom zvona nove crkve osječki su
građani bili oduševljeni i od milja su je odmah, imajući na umu
svoga biskupa koji je rođen upravo u Osijeku, nazvali katedralom.
Ona je kasnije postala simbolom grada. Strossmayer je prije 1879.
g. postao vlasnikom jednog zemljišta na Solarskom trgu, a imao je
i kuću na uglu Kuhačeve ulice i Tvrđavskog trga. U franjevačkim
ljetopisima spominje se da je 16. travnja 1879. biskup došao u
Osijek i odsjeo u vlastitoj kući. To zemljište u Tvrđi darovao je
1880. za izgradnju klasične gimnazije. Ta gimnazija već 1883.
počinje s radom u novoj, prostranoj dvokatnoj zgradi s pročeljem
okrenutim prema glavnome tvrđavskom trgu. Osim toga Strossmayer
je još 3. svibnja 1852. pologom od 5000 forinti u srebru osnovao
,,vječnu zakladu” u korist upravo te gimnazije u Osijeku. Time
je odredio i njezinu svrhu, korisnike i nositelje imovinskih
prava. Na njegov poticaj, i uz obilnu novčanu pomoć, počela je
1898. izgradnja đačkog konvikta u Tvrđi. Taj konvikt
započeo je s redovnim radom već iduće godine. Načinjen je od
preinačenih par kuća povezanih u graditeljsku cjelinu: istočno
krilo okrenuto prema trgu, a južno prema Kuhačevoj ulici.
U zapisima za vrijeme biskupova boravka u Osijeku, nekih
pisama i oporuke saznajemo da je imao sestru Magdalenu, barunicu
Unukić. Prema matici rođenih Strossmayer uopće nije imao sestru.
Tko je onda bila ova žena koju on naziva svojom sestrom? Popis
naroda iz 1849. g. Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iznosi
da u kući broj 49 živi “primito dete Manda”. Magdalena
Pupić bila je posvojeno dijete koje će nakon odlaska biskupovih
roditelja u Đakovo nastaviti rasti i živjeti pod njegovom
neposrednom njegom. U svojoj oporuci nju stavlja na prvo mjesto
te joj ostavlja svu svoju srebreninu.
Posljednji put biskup Strossmayer javno je nastupio
u Osijeku 25. i 26. svibnja 1901. g. Bio je pokrovitelj
Hrvatskog pjevačkog društva Lipa od 1878. te se odazvao na njegov
poziv da obavi posvetu nove društvene zastave. Iz Đakova je
doputovao kočijom s četveropegom. Stigavši u Osijek kočija je
naglo skrenula na Jelačićevom trgu u Donjem gradu i zapela između
tramvajskih tračnica te se prevrnula. Strossmayer je ispao iz
kočije i lakše se ozlijedio, ali unatoč tome, uz buran pozdrav
mnoštva građana, obavio je posvetu 26. svibnja u točno zadano
vrijeme. Nakon posvete održao je govor u kojemu je iznio nadu u
budućnost hrvatskoga naroda.
Osijek je, poput cijelog naroda, ostao vječni
dužnik svome biskupu i meceni.
Tekst: Pavao Nujić
