Mnogi ne znaju da je današnja Ulica Hrvatske Republike nekada nosila naziv Desatičina ulica. Ime je dobila po bogatoj udovici osječkog ljekarnika, Adeli Deszaty.
Njihova ljekarna nalazila se u Dugoj ulici, današnjoj
Strossmayerovoj ulici, te se iznad ljekarne nalazio njihov dom.
Adela je, ostavši bez muža, a djece nije imala, dane
upotpunjavala svirajući u tada poznatom osječkom triu. Svirala je
klavir dok je Josip Gustav Blau svirao violinu,
a Ivan Nepomuk Hummel violončelo. Bez Hummela nije mogao proći
niti jedan važniji glazbeni događaj u Osijeku. To samo govori u
kakvom se visokom društvu Deszaty kretala.
Bila je obrazovana te izuzetno cijenjena, ne samo od strane
osječke “kreme” već su je poštovali i siromašni građani.
Adela Deszaty se isticala dobročinstvom. Deset
dana prije smrti, sav svoj imetak ostavila je za gradske potrebe,
posebice za siromašne osječke učenike.
Poginula je tragično. Upravo na jučerašnji datum, 5. ožujka 1885.
godine Adela je krenula prema Žalosnoj kapelici kod Kamenitog
Križa da se pomoli. No, nikada se nije vratila kući. Njezino
tijelo pronašli su u obližnjoj tvrđavskoj jami. Sudbena komisija
je utvrdila da zločin nije počinjen iz koristoljublja jer je sav
novac i nakit Adela imala uz sebe u trenutku pronalaska tijela. U
to vrijeme osječka policija nije imala detektiva te je slučaj
ostao zauvijek neriješen.
U znak zahvalnosti prema velikoj dobročiniteljici grad je Ulicu
Divljeg čovjeka, koja je tada nosila ime prema lokalnoj krčmi,
preimenovao u Ulicu Adele Deszaty.
Dvije godine nakon Adeline smrti, utemeljeno je
Humanitarno društvo “Milodar” iz njezine
ostavštine. Društvo je materijano pomagalo najsiromašnije učenike
gornjogradskih pučkih škola Sv. Ane i Jägerove škole (koja se
nalazila u zgradi današnjeg Filozofskog fakulteta).
I tako danas, sjedeći u uredu zgrade koja se nalazi u
nekadašnjoj Desatičinoj ulici, smatram da ne samo Adela Deszaty
nego i mnogi osječki dobročinitelji trebaju dobiti tretman kakav
zaslužuju u ovome gradu. Puno je filantropa pomagalo generacije i
generacije Osijeka. Zaklada Slagalica se iz godine u godinu trudi
osvijestiti građane da po uzoru na svoje nekadašnje sugrađane
ulažu i vole svoj grad.
Više tekstova iz prošlosti Osijeka, Slavonije i Baranje pronađite
u našoj rubrici SKIDAMO PRAŠINU.
Tekst: Vlatka Tikas/Zaklada Slagalica