Svi ti požari objedinjeni su u Osječkim ljetopisima Državnog arhiva u Osijeku gdje se i danas čuvaju arhivirani dokumenti i fotografije. Uz to, izložba "Osječke katastrofe u arhivskim zapisima – Požari“ na jednome mjestu donosi pregled najvažnijih požara kojima su svjedočili naši preci
Godinama unatrag pamtimo velike požare, od kojih se u novije vrijeme izdvaja njih nekoliko, poput Drave International, zgrade Panturista i sl. Brojni Osječani sjećaju se i ogromnog požara Supermarketa, no malo je poznato da je Osijek i stoljećima prije doživio brojne požare koji su i bili poticaj razvoju organiziranog vatrogastva u Osijeku.
Svi ti požari objedinjeni su u Osječkim ljetopisima Državnog arhiva u Osijeku gdje se i danas čuvaju arhivirani dokumenti i fotografije. Uz to, izložba “Osječke katastrofe u arhivskim zapisima – Požari“ na jednome mjestu donosi pregled najvažnijih požara kojima su svjedočili naši preci.
Požari su stoljećima predstavljali jednu od najvećih opasnosti za Osijek. U razdoblju kada su kuće bile građene od drveta, a gradske četvrti bile gusto zbijene, vatra se vrlo brzo širila i često uništavala čitave ulice. Brojni požari ostali su zabilježeni u kronikama, arhivskim dokumentima i fotografijama koje danas čuva Državni arhiv u Osijeku. Virtualna izložba “Osječke katastrofe u arhivskim zapisima – Požari” donosi pregled najvažnijih požara koji su kroz stoljeća pogađali grad te pokazuje kako su upravo takve katastrofe potaknule razvoj organiziranog vatrogastva u Osijeku.
Najstariji poznati zapisi o požarima u Osijeku dolaze iz crkvenih kronika. Kapucinska kronika bilježi veliki požar 1751. godine, dok Isusovačka kronika spominje požar iz 1766. godine. Franjevačke kronike navode niz požara koji su pogodili grad 1769., 1770., 1784. i 1787. godine, u razdoblju kada su požari bili česti zbog drvene gradnje i nedostatka organizirane zaštite. Krajem stoljeća Turkovićeva kronika bilježi požare iz 1798. i 1799. godine, potvrđujući da je vatra bila stalna prijetnja stanovništvu i gradskoj imovini.
Gašenje požara trajalo je danima
Tijekom 19. stoljeća Osijek bilježi niz velikih požara, među kojima se ističu oni iz 1804., 1813., 1821., 1827., 1836., 1839., 1852., 1857., 1858., 1859. i 1875. godine. Kako se grad širio i razvijao, rasla je i potreba za boljom organizacijom zaštite od požara, a učestale katastrofe bile su jedan od glavnih razloga za osnivanje dobrovoljnih vatrogasnih društava i razvoj sustava gašenja požara. Požari su često uništavali kuće, radionice, skladišta i gospodarske objekte, a gašenje je nerijetko trajalo danima.
Posebno teška bila je 1911. godina, kada su osječki vatrogasci intervenirali čak 20 puta. Te godine potpuno je izgorio kino “Royal-Vio”, a veliki požar zahvatio je i paromlin “Union” u Gundulićevoj ulici, koji je gasila vojska, radnici i građani čak osam dana. Godinu kasnije, 1912., izbio je požar na mlinu “Karolina” u Donjem gradu koji je potpuno uništen, dok se u lipnju 1913. dogodio jedan od najvećih požara u povijesti Donjeg grada – požar na Kraussovu mlinu, koji se gasio sedam dana i prouzročio ogromnu štetu.
Gorjela sinagoga, kuće i štale
U razdoblju između dva svjetska rata zabilježeni su brojni požari, među njima i požar u Ulici Matije Gupca iz 1924., Cvjetkovoj ulici 1931. te Ulici Ive Tijardovića 1932. godine. Ovi događaji pokazuju da su požari i dalje bili česta pojava unatoč razvoju vatrogasne službe. Jedan od najtragičnijih događaja dogodio se 1941. godine kada je spaljena gornjogradska židovska sinagoga.
Zabilježeni su i brojni raniji gradski požari s vrlo detaljnim opisima koji svjedoče o razmjerima šteta i načinu života u tadašnjem Osijeku. U jednom od njih u Gornjem gradu izbio je požar u kojem su izgorjele dvije kuće i jedna štala. U drugom slučaju izgorjela je do temelja kuća u Gradskom vrtu, dok je u trećem požaru u Gornjem gradu potpuno izgorjelo šest kuća.
Arhiviran je i slučaj podmetnutog požara u Donjem gradu u “Petkovom sokaku“, kada je krojački majstor zapalio kuću nakon što ga je djevojka odbila, a počinitelj je ubrzo uhvaćen i zatvoren. U Gornjem gradu izbio je i požar u kući Franje Hartla, nakon čega je izgorjela i kuća kovača, dok je kuća sapunara Vitta teško oštećena. Kod kapele Sv. Roka prema Tvrđi izgorjelo je 13 kuća, dok je u drugom noćnom požaru u istoj gradskoj zoni izgorjelo 11 kuća.
Požar samostana, skladišta žita i brašna…
U Donjem gradu također je zabilježen požar u kojem je izgorjelo 11 kuća, a biskup je tada postradalima darovao pomoć u žitu i drvu. U jednom iznimno teškom slučaju požar u spremištu za drva trajao je šest dana i šest noći, pri čemu je izgorjelo oko 27 hvati drva, krov i zidovi, a oštećeni su i susjedni prostori, uključujući biblioteku. Sličan dugotrajan požar dogodio se i u kapucinskom samostanu, gdje je vatra gorjela osam dana, ali je zahvaljujući naporima građana spriječeno širenje na cijeli grad.
Zabilježeni su i požari na alodima, u kojima su gorjele kuće i gospodarski objekti, a u jednom slučaju izgorjele su dvije kuće i šest krava. U drugom velikom požaru izgorjelo je osam kuća i vojarna koja je gorjela tri dana i tri noći.
Posebno težak bio je požar u skladištu provijantske kuće, gdje su uništene vojne zalihe i oprema, a šteta je iznosila više od 30.000 forinti. Kuća trgovca Ivanošića izgorjela je do temelja zbog zapaljenog ognjišta, dok je u Donjem gradu požar zahvatio kuće i susjedne objekte uz sudjelovanje vojske u gašenju. U Novom gradu izgorjela su dva skladišta, uključujući velike zalihe žita i brašna, uz značajnu materijalnu štetu.
