Iako Pampika više nije toliko aktivno kupalište, njezina priča živi kroz sjećanja onih koji su na njoj provodili svoje ljetne dane u potrazi za osvježenjem i bijegom od gradske vreve
Osijek, grad bogate povijesti i kulture, krije u svojim zapisima priče o brojnim mjestima koja su oblikovala svakodnevni život njegovih stanovnika. Jedno je od takvih mjesta Pampas iliti od milja zvana Pampika, nekadašnje popularno kupalište smješteno na desnoj obali Drave, točnije u Retfali, na potezu od Višnjevca do današnjeg Moto-nautičkog kluba Neptun.
Iako danas više nije toliko aktivno, barem ne u smislu kupanja, ovo svojevrsno divlje kupalište na Pampasu zauzima posebno mjesto u sjećanjima mnogih Osječana koji su upravo ondje provodili svoje ljetne dane. Već dolazak do Pampike nerijetko je sam po sebi predstavljao avanturu mještanima koji su živjeli u drugim dijelovima grada. Dok su se Retfalčani okupljali ”u pola pet na Pampiki”, najpopularniji način dolaska ostalih osječkih stanovnika do kupališta bio je ili plivajući, ili raznolikim i često nesigurnim čamcima kojima su obitelji, prijatelji i mladi parovi plovili preko Drave.
”Put do Pampike i od nje bio je svojevrsni bijeg od gradske vreve i užurbanosti, ali i prilika za uživanjem u prirodnim ljepotama i tišini rijeke, uz dobro društvo. Nerijetko smo se kupali i na Kopiki, pa bismo se čamcem zaletjeli od nje do Pampike, i obrnuto. Plovidba je dugo trajala, ali bi se na kraju isplatila jer bismo uvijek uz sebe imali piva, a i bili smo ekipa koja nije poznavala tehnologiju, već samo zajedništvo u trenutku. Danas su ta vremena prošla jer postoje neka druga i uređenija kupališta koja, barem po meni, nemaju tu čar i živost kao što ju je imala Pampika”, ispričao nam je 37-godišnji D. B.
Kupalo se, družilo i roštiljalo u hladu raznolikog drveća
Jedanput kada bi stigli na Pampiku, njezini bi se posjetitelji smjestili u hladu drveća kojima je obilovala, ili pak uz samu obalu na kojoj bi često zapalili roštilj. Na Pampiki su se organizirali piknici, slavili rođendani, stvarala prijateljstva, igrao nogomet daleko od profesorskih očiju i družile obitelji, ali i jednostavno uživalo u odmoru od svakodnevice. Miris pečenog mesa, dječji smijeh i zvuk pljuskanja vode bili su neizostavni dijelovi ovoga mjesta.
Naravno, glavni razlog zbog kojega su Osječani dolazili na Pampiku bilo je kupanje. Čista i osvježavajuća Drava pružala je idealne uvjete za osvježenje tijekom vrućih ljetnih dana. Za mnoge generacije, Pampika je tako bila mjesto prvih plivačkih pokušaja, ali i prostor učenja lekcija o sigurnosti na vodi i poštivanju prirode. Međutim, nisu ju posjećivali samo mještani, već i kućni ljubimci, odnosno uglavnom psi koji tada nisu nikome smetali.
”Kada sam imala kojih desetak godina, često bih dolazila s roditeljima na Pampas. Kako nisam znala plivati, tako bih najčešće čitala knjigu u hladu ili se upoznavala s novim ljudima, dok su članovi moje obitelji ronili ili se kupali u plićaku. Jednom mi se prilikom tako, dok sam ležala na travi, neki razigrani psić koji je cijelo vrijeme trčkarao uokolo, i još onako sav mokar od Drave, njuškicom zaletio u lice. Cijela moja obitelj, ali i ljudi oko nas prasnuli su tada u smijeh, a i ja sama”, prisjetila se 26-godišnja Ana.
Izgradnja cestovnog mosta označila je kraj kupališne i početak neke druge ere
Na ljeto 2005. započela je, a dvije godine nakon i završila izgradnja cestovnog mosta koji povezuje lijevu i desnu obalu Drave, odnosno Višnjevac i Švajcarnicu, i to upravo u blizini Pampike. Iako je most olakšao i ubrzao put iz Osijeka prema Baranji, građevinski su radovi pridonijeli smanjenju kupača kojih je nekada bilo i do nekoliko tisuća dnevno, što je označilo svojevrsni kraj Pampike kao jednog od glavnih okupljališta Osječana vezanih uz kupališne aktivnosti. Pampika je tako postupno pala u zaborav, iako su sjećanja na nju vidljivo ostala živa među starijim stanovnicima grada.
lpak, ljudi se i danas tamo znaju okupljati, roštiljati, pa čak i kampirati, posebice na prvi maj i s obzirom na postavljene stolove i klupe za sjedenje. Pampas je danas ustvari veliko sportsko gradsko središte poznato i po pecarošima (Retfalčani su majstori u pripremanju fiša), pristaništu za čamce, konjičkom klubu, streljani i dugoj biciklističkoj stazi koja se naslanja na Promenadu. Veliki je značaj dobio i otvorenjem najmodernijeg nacionalnog stadiona Opus Arene u srpnju prošle godine, dok se u njegovoj blizini trenutno gradi I. gimnazija.
Iako Pampika više nije toliko aktivno kupalište, njezina priča živi kroz sjećanja onih koji su na njoj provodili svoje ljetne dane u potrazi za osvježenjem i bijegom od gradske vreve. Mnogim je Osječanima, stoga, navedeno kupalište ostalo simbol jednostavnijih vremena u kojima je središte druženja i odmora bila priroda. Danas, s rastućim interesom za očuvanjem povijesnih mjesta i sjećanja, postoji nada kako će Pampika, barem u pričama i uspomenama, ostati zauvijek prisutna u srcima svojih posjetitelja.
