Iako danas preuređeno i prenamijenjeno, Garnizonsko kupalište u Osijeku nekada je bilo jedno od omiljenih mjesta druženja i osvježenja tijekom vrućih ljetnih mjeseci
Iako je danas to teško zamisliti, posebice mladima koji radije biraju kupanje na Kopiki ili na Gradskim bazenima, na jednom se dijelu Tvrđe nalazilo jedno od nekadašnjih najpopularnijih osječkih kupališta na kojemu su se tijekom 19. i 20. stoljeća od ljetnih vrućina osvježavali pripadnici svih generacija. U pitanju je Garnizonsko kupalište iliti Garnika koja se bila smjestila u blizini današnjih Vodenih vrata i Bastiona.
Spomenuto kupalište otvoreno je 1864. godine te je sadržavalo tuševe, kabine za presvlačenje, veliki ponton, pješčanu plažu i natkrivenu terasu na kojoj se jelo, pilo, kartalo i uživalo u hladovini. Dok je za djecu i neplivače između obale i pontona postojao pješčani plićak za brćkanje, odrasli su se kupali uglavnom u Dravi. Također, naplaćivao se i ulaz, no mnogi su, da bi to izbjegli, znali preroniti ispod pontona i tako ući na kupalište. U tom su kontekstu klinci na Garniku dolazili u kupaćim gaćama, a odjeću bi sakrili u korovu oko Vodenih vrata.
Među mnogim dogodovštinama s Garnike ističe se i situacija u kojoj je dvanaest vojnika zatražilo svojega nadređenog dopuštenje za kupanje. Znajući da nemaju odgovarajuću opremu za to, odobrio je kupanje samo onima s kupaćim gaćama koje je imao samo jedan vojnik. On se, stoga, presvukao, ušao u Dravu te skinuo i dobacio gaće svojemu kolegi. To je isto učinio i sljedeći od njih, pa sljedeći, i tako su se na Garniki uspjeli okupati svi vojnici, ne izdavši o tome svojem nadređenom ni riječi.
Nakon što je prošlo više od 50 godina od rušenja Garnike, živo je se sjećaju i poneki osječki starosjedioci budući da im je ista obilježila djetinjstvo i mladalačke ljetne dane. Među njima je 72-godišnji Donjograđanin Željko koji je u vrijeme kupanja na Garniki bio srednjoškolac te također s ekipom tražio okolne puteve ulaska na kupalište. Nažalost, upravo ga je taj postupak zamalo koštao života.
”Jedanput sam išao s dečkima čamcem od Želje. Nakon što smo stigli na kupalište i privezali čamac, onako usijan od vrućine i znoja, skočio sam u Dravu te dobio grčeve u rukama i nogama, umalo se utopivši. Srećom, spasilac me uspio izvući, no od onda, kada god se idem kupati, uvijek u desnoj ruci ponovno dobijem grč. Ne znam je li to vezano isključivo uz moje strahove, no danas kada idem na Dravu i kada je topla, uvijek nosim peraje sa sobom”, prisjeća se Željko za SiB.hr.
Osim spasilaca, dežurna je ”kečiga” 50-ih godina prošloga stoljeća na Garniki bila Katarina Štros koja je svojim sigurnim i vještim akcijama izbavljala brojne neplivače iz mutnih dravskih virova. U pitanju je bila mlada, snažna i visoka djevojka pomalo strogog izgleda koja je kasnije postala znamenom ne samo navedenoga kupališta, nego i grada na Dravi.
S druge strane, 72-godišnja Osječanka Dubravka upravo je na tom kupalištu naučila plivati, a kada se to dogodilo, imala je između pet i sedam godina. Iako su klinci na Garniku dolazili uglavnom s društvom, ona je bila od onih koji su pristizali obiteljski, pa se kupala s roditeljima, i to odmah u Dravi.
”Bila sam izrazito mala pa se nekih segmenata i ne sjećam najbolje, no znam da su na Garniki postojale kabine za presvlačenje, ponton i pješčani plićak. Plivati me pak naučio tata, ali i ja sam mnogo puta grcala mutnu vodu te su mi usta nerijetko bila puna pijeska jer kupalište ipak nije bilo uređeno kao što su to današnja. Međutim, imalo je tu neku svoju čar i svi smo obožavali ići na Garniku”, navodi sugovornica.
Nešto starija posjetiteljica od Dubravke bila je 73-godišnja Nada koja je na Garniku dolazila s mamom. Na ulazu su se, kaže, nalazile drvene kućice, dok se presvlačilo u garderobama u koje su djeca često provirivala kroz rupice. Ipak, najzanimljivije su joj kao djetetu bile posude s palmama te velika količina pijeska za igranje na kupalištu.
Osim toga, Osječanka se najradije sjeća rajčice, paprike, sendviča i pohane piletine koje bi donosili od kuće i jeli nakon kupanja jer tamo nije bilo ugostiteljskih objekata kao što je to slučaj danas na većini uređenih kupališta.
”Garnika mi je ostala u predivnom sjećanju. Ne znam je li to do toga što sam bila djevojčica, no ne mogu je nikako zaboraviti. Voljela bih i danas ići na kupanje u Dravi koje obožavam, ali nemam društva i to me malo žalosti. Međutim, osmijeh mi na lice odmah vrate uspomene na Garniku i te zabavne mladalačke dane koje smo tamo provodili”, sjetno će Nada.
Iako danas preuređeno i prenamijenjeno, a mladima možda i potpuno nezamislivo, Garnizonsko kupalište u Osijeku nekada je bilo jedno od omiljenih mjesta druženja i osvježenja tijekom vrućih ljetnih mjeseci. Živa sjećanja na pontone, pješčane plaže i zanimljive obiteljske izlete na Dravu kod Tvrđe i dalje obilježavaju živote brojnih Osječana, čime se čuva bogata baština i ljepota tog nekadašnjeg kupališta.