U simboličnom prostoru maska mu je i komična i tragična baš kao u
pravom glumištu. Svijet je ovaj strašno kazalište…. i nemoguće je
u putovanjima odnosno traženjima pronaći mir. Veliki glumci s
lakoćom igraju ono što su mukotrpno stvarali. Osrednji stvaraju
lako. Svijet je pun prosječnih maski.
Svjesna organizacija radnje
U glumi baš kao i u životu ništa nije definirano, zaokruženo,
jasno. Nove tj. stare istine o glumi odnosno životu svakodnevno
poričemo, mjerimo, istražujemo, ubijamo, stvaramo… Hamlet u
poznatom govoru glumcima kaže da je zadaća glume biti ogledalo
prirode. Sve se manje zna kakav je čovjek. Kako onda spoznati što
je i kakvo je njegovo ogledalo. Što je onda gluma? Gluma je čin
samoodređenja. Sve što je radnja nekog bića u fiktivnim
okolnostima može se nazvati glumom. Tko može biti dramski glumac?
Osoba koja je darovita i koja radnju, sukob, problem može tako
igrati kao da je stvarnost. I praksa je pokazala da se gluma
najbolje uči na primjerima iz osobnog iskustva. Gluma je svjesna
organizacija radnje.
Darovitost
Darovitost?! Nema računala koje će provjeriti nečiju glumačku
darovitost. To povećava odgovornost osoba koje su dužne
prepoznati darovitost. Iskustvo će glumca naučiti nešto što se
naziva samozaborav u okolnostima izloženosti. U ime lika mora
učiniti i ono što u svakodnevnom životu nije karakteristično za
njega samoga. Neki ljudi spontano plijene tuđu pozornost, to je
takozvani glumački šarm. To se ne da naučiti. Ali dobar glumac se
ne prepoznaje na ulici ili kafiću nego na sceni. Glumac cijeli
život uči spontano, iskreno i istinito igrati na sceni, u
suglasnosti s osobnim organskim procesima i u svoje ime. “Daske
koje život znače” često znaju biti nesigurne, trule, crne, pune
prašine, ali uistinu znače i jesu – plemenit, dubok život!
izv. prof. art. Mira Perić Kraljik, glumica