Darovit, visok, zgodan! Od kolega glumaca lete riječi pohvale. To se baš često ne događa. Morala sam provjeriti činjenice. Poslije razgovora zaključak je jasan: Robert Kurbaša će i dalje plijeniti pozornost gledatelja!
Kada je započelo maštanje o glumi?
Još kao dijete maštao sam da sam netko drugi. Lik iz crtića,
voditelj na televiziji, superheroj u filmu ili običan čovjek
opterećen nekom emocijom. To mi je bila svakodnevna igra i vrsta
zabave koja me dan-danas veseli.
Studiranje Glume je li ispunilo Vaša
očekivanja?
Ne! Nažalost nisam u potpunosti zadovoljan ADU-i u Zagrebu.
Mislim da bi ta institucija trebala dati puno više u akademskom
obrazovanju pojedinca, u pristupu profesorskog kadra i
svladavanju glumačkog zanata, koji bi kroz razrađen sistem svaki
student, kroz ne više od tri godine školovanja, trebao
usvojiti.
Koliko se Vaše razmišljanje o glumi mijenjalo tijekom
životnog sazrijevanja?
Ne puno, iako postoje oscilacije koje su prije svega vezane
na osobni put sazrijevanja.
Gluma i privatni život glumca u uskoj su vezi. Za postati
dobar glumac nije nužno biti dobar čovjek, ali je važno razumjeti
da je ovo drugo puno važnije.
Postoji li u Vašim sjećanjima težak glumački
poraz?
Na svu sreću ne, iako je život jako dug. Trebalo bi biti
stalno na oprezu, odnosno u treningu!
Imate li neki samo svoj ritual prije predstave recimo za
suzbijanje treme?
Nemam neki posebni ritual. Međutim na dan premijere nisam
neko druželjubivo biće. Volim se povući u sebe i akumulirati
energiju i koncentraciju za taj događaj. Trema je uvijek
uravnotežena i pozitivna i pokazatelj da ti je stalo do onoga što
radiš.
Koliko Vam je važna kazališna kritika? Negativna kritika
kako djeluje na Vašu osobnost?
Važna je ako je pametna, dobronamjerna i svrhovita. Nažalost,
moram reći da je u današnje vrijeme takva svrsishodna kritika
rijetka, baš kao i kvalitetan dnevni tisak. Stoga, mene osobno,
najviše zanima kritika ljudi koji nisu opterećeni formom i
vlastitom estetikom kazališnog izričaja.
Što je za Vas glumačka samokritičnost?
Pogonsko gorivo za naprijed. Iako treba uvijek tražiti
ravnotežu. Najgore je kad glumac misli loše o sebi, a još gore
kad misli sve najbolje o sebi.
Vjerujete li uvijek u redateljsku
koncepciju?
Ne,volio bi da je to tako!
Koliko je važan scenski partner?
Iznimno važan. U njemu je uvijek ključ odnosa među likovima.
Kroz odnose problemi dolaze ali i nestaju, a to je srž svake
drame.
Je li kazališna umjetnost u krizi?
Mislim da ne! Mislim da je društvo u krizi. Mislim da bi
umjetnici trebali dati odgovor zašto je to tako i kako tu krizu
prebroditi.
Što Vam je najviše značilo u kazališnoj
karijeri?
Gluma je nužno karijerno zanimanje i raduje me biti priznat i
poznat među kolegama i ljudima. Međutim neka konkretna osoba ili
događaj kao prekretnica za mene ne postoji. Svaki je trenutak
jednako važan!
Piše: Izv. prof. art. Mira Perić Kraljik, glumica