Jedne večeri pozvan sam u neko društvo na ispijanje pića koja ti nakon kraće ili duže uporabe izmjene percepciju svega oko tebe.
Jedne večeri pozvan sam u neko društvo na ispijanje pića koja ti nakon kraće ili duže uporabe izmjene percepciju svega oko tebe.
No međutim, prelistavajući usput dnevne tiskovine koje izlaze, znao sam da je povod okupljanju neka utakmica gdje neki frajeri moraju “vijati” gol zaostatka iz prve utakmice. Nisam se previše zamarao time ni bio euforičan kao ekipa oko mene jer znao sam da se tim frajerima živo jebe za taj rezultat i da oni il pobjedili il izgubili spreme velike pare na svoj konto.
Nekako, probao sam zamisliti sebe kako ujutro dođem na posao i preko svojih leđa prebacim popriličnu kilažu mjerenu u vrećama “pedeseticama” zatim odem doma, pa se vratim predvečer te opet obavim isto, ali s manjim intezitetom i za to dobijem milione, kuće, stanove, aute.
Jebiga, tko mi je kriv što se kao mali nisam više trudio, marljivo trenirao, ustajao ujutro po snijegu, kiši, blatu i imao tatu koji je bio na čelu stranke ili firme kao dokaz mog “talenta”. Bile su tu u društvu neke cure, bar su tako rekle da su cure, no pogledavši jednoj noge mislio sam da je pored mene Roberto Carlos. One su se isto palile na taj sport i maštale kako im je muž Beckham, Ronaldo, Kaka i svi ti ostali ljepotani i uvijek mi je bilo čudno kako ni jedna cura ne mašta da ima za muža pekara iz Golubice. Sigurno je bilo i lijepih pekara.
Gledajući tako u tu poveću plazmu došao sam do zaključka da se u današnje vrijeme čovjekova veličina počela mjeriti na taj način. Svi su nešto gledali samo da imaju što veće kako bi se mogli istaknuti u društvu, a kada bi progovorili shvatio bi da ne teže baš da imaju sve XXL. Mozak je mogao i ostati, kakav je – takav je, svejedno, umjesto mozga imam ajfon.
Utakmica se već polako bližila kraju kada mi je glavom prošla jedna misao:
“Nogomet je igra nalik seksu, kad malo bolje razmisliš. Obično dvadesetdvojica trče za loptom, u ovom slučaju vaginom i čekaju da je dobro nabiju!”
Ustvari njih dvadeset trči za vaginom, ovaj mislim loptom, a dvojica se brane da im ne uđe, ali nekad i oni popuste pa im uđe. To je onaj dio kada shvate da ga zaprave vole primit! Mislim na gol dakako!
Realno gledajući od ovih dvadeset, jedan je dobro nabije i pogodi na pravo mjesto i tako donese slavlje među sugirače-prijatelje. To postane tema u svlačionici i onda se prepričava kod svakog treninga/cuge.
No što se dogodi ako on dobro nabije pet puta kao Messi? Normalno takvi igrači su skromni i uvijek kažu: “Samo sam radio svoj posao”
Oni drkaroši koji ne nabijaju dobro uvijek galame i uvijek su im krivi sudci ili neispravan teren, no ponekad te mogu zeznuti i vremenski uvijeti ako si odlučio igrati jedan na jedan u prirodi. Sve je to dobro moji jebači dok ti nabijaš, al sreća kakva je, okrene se brzo i ti se pojaviš na gostujućem terenu i netko ti preotme “rezultat”, a ti odeš kući usranih gaća, u suzama pitajući se gdje si pogrješio!
Zato dragi moji, trudite se i nabijajte, jednom mora ući!
Eto, ja sada moram ići, čekaju me moje “pedesetice”, a vi dragi moji, nemojte šta zamjeriti.
Pozdrav,
Tom Vernon, čitatelj
