Stiglo je proljeće a mene isti stari nemir pokreće. Ne, ne... neću početi pisati Halida jer nemam oko za pjesme kao on, a i nije lijepo kopirati druge. Tako su bar mene učili no sve nekako kada izađem van vidim samo kopije.
Stiglo je proljeće a mene isti stari nemir pokreće. Ne, ne… neću početi pisati Halida jer nemam oko za pjesme kao on, a i nije lijepo kopirati druge. Tako su bar mene učili no sve nekako kada izađem van vidim samo kopije.
Ljudi i žene s naočalama koje pokrivaju veći dio lica, ljudi i žene na skupocjenim biciklima, ljudi i žene s nekim fejk markama jure na prve redove špice. Obavezno se torbe na kojima pise LV stavljaju na stolice pored, kako se nebi slučajno poderale. Ipak to su uspomene sa posljednjeg ljetovanja, kako i sama marka kaze Last Vacation i cjenjkanja s prodavačem da torbu proda za 100kn.
Čovječe, to nije mjerilo tvoga bogatstva! Shvati da ono po čemu postaješ bogat skrivaš u sebi i to pokazuješ po načinu na koji voliš svoj grad, svaki njegov kamen, svaki vir rijeke Drave, svakog “mrava” u njemu koji bezglavo luta njegovim hodnicima! Shvati da stvari koje ne možeš opipati stvaraju bogatstvo! Zašto moraš biti isprogramirani produkt ovog jebenog svijeta? Najgore je osjećati se slobodan, a biti zarobljen u metež. Svi smo mi individue izrasle iz mozga i život koji živimo nam je posuđen, a o nama samima ovisi hoćemo li kopirati ili crtatati vlastitim kistom po surovom platnu života.
Pogledajte: Dvije, tri o najvažnijoj sporednoj stvari
Proljeće je doba u kojemu se budi sve, probaj i ti protrljati svoje oči, počešati svoja jaja, ako ih imaš naravno, a ako nemaš,počeši se po glavi.
Popij malo vina, prijeđi most, hodaj do šeste bandere ili sedme, ne sjećam se, pogledaj u smjeru mosta, tamo prema svijetlu i vidjeti ćeš kako se na Dravi prikazuje bandera, ili bor…
Tekst: Tom Vernon, čitatelj