Zanima vas koja se to zanimljiva škola krije na kraju našega grada? Evo i odgovora! Ruđerica ili formalnije Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića otkriva nam sve što nas je zanimalo o njima i tim putem predstavlja svoje vrline i postignuća...Pogledajte kako su se predstavili...
Ruđerica ili formalnije Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića odlučila nam je otkriti sve što nas je zanimalo o njima i tim putem predstaviti svoje vrline i akademska postignuća. Ne samo da se ova škola sakrila na kraju našega grada već je ona i ono što mnogi nisu znali…gimnazija! Pročitajte i njihovu priču…
Da počnemo sa pitanjem: Znate li koliko danas ima gimnazija u Osijeku?
Prije nego damo odgovor na ovo pitanje, vratimo se malo u prošlost. Davne 1956. godine osnovan je Školski centar Ruđer Bošković, poseban među ostalim školama po odličnim laboratorijima. Nekad se tamo upisavalo, među ostalima, po pet razreda kemijskih tehničara, koji su se uspješno zapošljavali ili s lakoćom nastavljali svoje školovanje na različitim fakultetima.
Kako su vremena prolazila, škola je više puta mjenjala ime i usmjerenja koja je upisivala, ali je uvijek postala prepoznatljiva kao Ruđerica.
Danas više ne upisuje kemijske tehničare, a nije niti jedina škola u tom kraju. Nije više gužva za vrijeme velikog odmora samo u Tvrđi, već i na Zelenom polju, jer tu gravitira više od 1600 učenika koji pohađaju tri susjedne srednje škole.
Ona s najdužim imenom među njima jest Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića.
Eto i odgovora na pitanje s početka priče: U Osijeku ima pet gimnazija. Isusovačka klasična gimnazija, I.(opća), II.(jezična), III.(matematička ili prirodoslovno matematička) i prirodoslovna gimnazija i to u Ruđerici.
Razlika između dvije posljednje škole je da u III. gimnaziji je pojačan program matematike, a u prirodoslovnoj gimnaziji u Ruđerici, tijekom sve četiri godine školovanja, učenici imaju pojačan program iz kemije, biologije i fizike. Uz dva sata teorije tjedno, imaju po dva sata vježbi iz kemije, i jedan sat vježbi iz fizike i biologije. Nastava na vježbama se odvija u grupama od 15 učenika u šest odlično opremljenih laboratorija. Na vježbama se pokusima utvđuje znanje stečeno na satima teorije i razvijaju se vještine koje će budućim studentima na fakultetima biti od velike pomoći.
Gimnazijalci često nisu sigurni koji bi fakultet upisali, a upravo prednost gimnazije je da priprema za upis na bilo koji fakultet. Ukoliko učenik pretpostavlja da će izabrati neki fakultet prirodnog usmjerenja, npr. Medicinu, stomatologiju, veterinu, farmaciju, biologiju i sl., znanja i vještine koja stekne u Ruđerici omogućiti će mu prednost i dati samopouzdanje na fakultetu.
Tako dugačko ime, koje ne stane ni na putokaz, škola ima jer je jedina u Osijeku koja obrazuje po gimnazijskom programu, ali pruža i obrazovanje za tehnička, četverogodišnja zanimanja. Tako da je Ruđerica jedina i gimnazija i strukovna škola.
Smjerovi koji se još mogu upisati u Ruđerici su: grafiči tehničar, prehrambeni tehničar i ekološki tehničar.
S obzirom na tako različita usmjerenja koja se u Ruđerici mogu odabrati, može se reći da se za svakoga nađe po nešto. To se pokaže iznimno zgodnim prilikom upisa, jer svaki prijavljeni učenik može odabrati dva ili tri smjera u istoj školi, pa ukoliko netko ne prođe na upisu u npr. prirodoslovnu gimnaziju, naći će se za njega mjesto npr. kod ekoloških tehničara.
Za smjer ekološki tehničar je karakteristično da završetkom školovanja učenik bude spreman za rad u poslovima vezanim za zaštitu zraka, vode i tla, za nadzor u poslovima vezanim uz otpad i postupke sekundarne oporabe. Općenito, sudjeluje u poslovima vezanim uz brigu za prirodu i okoliš. To uključuje i uzorkovanje, terenske analize, i analize u laboratoriju.
Prehrambeni tehničari stječu široka znanja o sastavu hrane i metaboličkim procesima u organizmu. Proučavaju procese proizvodnje svih prehrambenih prozvoda (mlijeka, piva, ulja, keksa). Stečenim znanjem osposobljeni su za kreiranje novih prehrambenih proizvoda.
Tu su još i grafički tehničari, koji se teoretski i praktično osposobljavaju i stječu različita saznanja i vještine u načinima uređivanja i izrade tiskarske forme za sve tehnike tiska. Pri tome se koristi različita oprema, uređaji i računala, te materijali i sredstva specifična za grafičku tehnologiju.
Vjerojatno je upravo raznolikost programa, ali i opremljenost škole, kao i stručnost nastavnika doprinjela da su sva slobodna mjesta za upis popunjena u prvom upisnom roku, dok većini škola to nije pošlo za rukom.
Dakle, bitno je zapamtiti Ruđerica više nije kemijska škola, već Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića, koja je ispratila već 4 generacije prirodoslovnih gimnazijalaca. Događa se da roditelji i osnovnoškolci mješaju III. Gimnaziju i prirodoslovnu gimnaziju u Ruđerici. Vrijeme je da im to netko na ovaj način i razjasni, slažete li se?