Knjiga o povijesti šljivovice vraća nas u
vremena kada je Slavonija bila šljivarski raj, u doba velikih
proizvođača kao što su bili Strossmayer i grof Kuterović. Upravo
u doba Austro-ugarske u Slavoniju je stigao izum koji je započeo
zlatno doba prerade šljive, a radilo se o bakrenom
kotlu.
Nakon drugog svjetskog rata pojavljuje se
industrijska proizvodnja, no i dalje se recept za šljivovicu
prenosi s koljena na koljeno i usavršava. To bogatstvo, prema
autoru knjige, zadržalo se do danas i vrijeme je da se na njemu
počne zarađivati.
Sredinom 19 stoljeća u tadašnjoj vojnoj krajini
bilo je 10-15 tisuća uređaja za destilaciju, tvrdi autor. Danas u
našoj županiji oko 30 tisuća ljudi proizvodi
šljivovicu, u Slavoniji oko 140 tisuća, dok u
Hrvatskoj šljivovicu proizvodi oko 300 tisuća ljudi. Kada bi se
bar dio te proizvodnje pretvorio u autohtonu i ekološku,
kaže Galović, šljivovica bi ponovno mogla
postati najveći slavonski izvozni proizvod.
VIDEO:
{youtube}ujRJn8N2dD0{/youtube}
