”Studenti s emocionalnom inteligencijom uspješniji su i funkcionalniji tijekom studiranja”

Povodom obilježavanja 10. Tjedna psihologije u Hrvatskoj održana je radionica naziva Emocionalna inteligencija i najčešće zablude o ljubavi: što (ni)je ljubav? namijenjena studentima našeg Sveučilišta.

Radionica je održana u prostorijama Psihološkog savjetovališta za
studente UNIOS-a, a organizirala ju je psihologinja Sanja Bulog.
Nakon što sam  sudjelovala u radionici, odlučila sam
intervjuirati Sanju, a što ona kaže o studentskim danima,
emocionalnoj inteligenciji i zabludama u ljubavnim vezama
saznajte u nastavku.

Ukratko se predstavite.
Moje ime je Sanja Bulog i po struci sam psiholog. Imam 25
godina i radim u Psihološkom savjetovalištu za studente UNIOS-a
te u Uredu za studente s invaliditetom.

Što vas je privuklo k psihogiji?
Oduvijek se smatram ekstrovertiranom osobom koja voli
pomagati ljudima  i zna ih saslušati, ali prvenstveno me
privuklo proučavanje funkcioniranja ljudskog uma. U srednjoj sam
školi imala sažetiji program psihologije, ali sam u slobodno
vrijeme samostalno proučavala dodatnu literaturu. To me dalje
zaintrigiralo, stoga sam se odlučila za studij
psihologije.

Jeste li tijekom studiranja sudjelovali u nekim projektima te
koje biste istaknuli?
Sudjelovala sam na nekoliko projekata, a izdvojila bih tri.
U Novom Sadu sam na konferenciji s kolegicama predstavila upitnik
koji mjeri zavist kod studenata te je prvi upitnik takve vrste.
Na Sarajevskim sam se danima psihologije bavila zdravstvenom
psihologijom, odnosno pitanjem povezanosti zdravstvenog lokusa
kontrole i razine optimizma sa zdravstvenim ponašanjima kod
studenata. Također, sudjelovala sam i na prvoj konferenciji
Hrvatskog udruženja za bihevioralno-kognitivne terapije s
međunarodnim sudjelovanjem, istraživanjem na temu pozitivnih i
negativnih automatskih misli kod studenata za vrijeme učenja i
polaganja ispita.

Što vas je potaknulo na organiziranje ovakve radionice?
Studenti u Savjetovalište ne dolaze samo s problemima
vezanima uz studiranje i učenje nego i s osobnim problemima gdje
se često pojavljuju i ljubavne poteškoće. To me potaknulo da
samostalno organiziram i provedem radionicu koja će studentima
približiti koncept emocionalne inteligencije i njezine važnosti u
održavanju ljubavnih veza. Također, na radionici smo se bavili i
važnosti komunikacije u ljubavnim vezama, a savjeti koje su
studenti dobili mogu se primijeniti na komunikaciju u svim
bliskim odnosima. Ovo je prva takva radionica, ali ih pripremam
još nekoliko.

Jeste li zadovoljni odazivom i provedbom radionice?
Jako sam zadovoljna i ugodno iznenađena odazivom. Radionica
je planirana za 22. veljače s kapacitetom mjesta do 20 studenata.
Međutim, odaziv je bio fantastičan, stoga sam 80 prijavljenih
studenata  podijelila u grupe te održavala radionice tijekom
četiri dana. Također moram pohvaliti studente koje su pokazali
izrazit interes za psihologiju i rad na sebi. Odlično su
surađivali, stoga je zbog kvalitete međusobne interakcije
radionica uspješno održana. Također, po komentarima ostavljenima
u evaluaciji sam uvidjela da su i oni uživali u radionici, što me
zaista veseli.

Nakratko se vratimo na emocionalnu inteligenciju. Koliko je ona
bitna u svakodnevnom funkcioniranju?
Smatram da je jako bitna u svim segmentima ljudskog
funkcioniranja. Emocionalno inteligentne osobe lako prepoznaju
vlastite emocije, lakše ih reguliraju te se nose s njima. Osim
poznavanja svojih emocija, one imaju i razvijenu sposobnost,
odnosno vještinu prepoznavanja emocija drugih ljudi, što je važan
faktor u ostvarivanju i održavanju socijalnih odnosa. Također,
takve se osobe bolje znaju nositi s emocijama drugih ljudi te
mogu sami sebe motivirati, što je vrlo važno za studente tijekom
razdoblja ispitnih rokova. Neka istraživanja pokazuju da su
studenti s razvijenom emocionalnom inteligencijom uspješniji i
funkcionalniji tijekom studiranja.

Na radionici smo se bavili i raznim aktivnostima. Jedna je od
njih bila i odrediti slažemo se ili ne s određenim ljubavnim
zabludama. Jedna od njih je bila: Samo jednom u životu javlja se
prava ljubav. Kako komentirate ovu tvrdnju?
Takvo vjerovanje može dovesti do različitih posljedica.
Svaka ljubav može biti posebna na svoj način te ne postoji
nekakav univerzalan instrument za mjerenje iste. Osobe koje
vjeruju da se “samo jednom ljubi” često ostaju u nezdravim vezama
jer se boje da su “ispucali” svoju šansu za jedinu pravu
ljubav.

Uz pravu se ljubav često veže i zabluda da ona treba trajati do
kraja života. U današnjici je sve manje takvih ljubavi, a stope
razvoda rastu. Što je po Vašem mišljenju dovelo do toga i može li
se to promijeniti?
Brakovi su prije dulje trajali zbog drugačijeg načina
života, a upravo današnji užurbani način života dovodi do slabije
komunikacije i, posljedično, većih stopa razvoda. To se može
popraviti razvojem komunikacije i radom na povjerenju. Ipak, moto
“i u dobru i u zlu” ne treba biti sinonim za ostajanje u
nezdravom braku nego se odnosi na podršku jedno drugome u teškim
vremenima.

Zadnja zabluda s radionice koju bih htjela da prokomentirate je:
Što je veća ljubav, veća je i ljubomora. Je li zaista tako?
Ljubomora je prirodan osjećaj koji se budi u čovjeku kad
osjeća strah da će partner usmjeriti svoju ljubav prema nekom
trećem. Njezina je svrha motivirati osobu na ponašanja kojima će
sačuvati svoj odnos. Ipak, nije ju dobro izjednačavati s ljubavi
jer ljubomora nije preduvjet da bi postojala ljubav.

Za kraj, što biste poručili studentima?
Prije svega, htjela bih im zahvaliti na velikom odazivu i
reći da sam ponosna na njihov interes za psihologiju i rad na
sebi. Bilo mi je divno surađivati s njima, stoga ih ovim putem
pozdravljam i pozivam i na sljedeće radionice koje će se
održavati tijekom ljetnog semestra.

Razgovarala: Nina Viljanac/SiB.hr

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@sib.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari