Prije nego što dijete nauči hodati, prvo pada bezbroj puta. Prije nego što naučimo pisati, mjesecima pišemo grbavo, nečitko i preko crta. Samo oni u debeloj hladovini zone komfora imaju dovoljno hrabrosti smijati se onima koji pokušavaju. Ne budite ovi prvi.
Jedan od najčešćih razloga zašto odustajemo od izlaska iz zone
komfora je strah od toga da ćemo pogriješiti dok radimo nešto što
nikad prije nismo radili, da ćemo vrlo vjerovatno ispasti
smiješni pred drugima ili biti ismijani od strane onih koji to
rade bolje od nas.
Koliko god vam se ovi scenariji činili realni, stvarnost je
drukčija.
Za početak, bilo bi dobro da prihvatimo da bilo što što radimo
prvi put će biti loše. Loše, loše, loše. Eto
rekla sam. Zvuči strašno i sramotno, ali je tako. Jednostavno,
prije nego postanemo u ičemu dobri, moramo biti loši.
Prije nego što dijete nauči hodati, prvo pada bezbroj puta. Prije
nego što naučimo pisati, mjesecima pišemo grbavo, nečitko i preko
crta. Prije nego što naučimo voziti bicikl, prvo trebamo nekoliko
puta pasti s njega (btw, ja sam ona koja je bicikl naučila voziti
sa 27 godina. Yap, dobro ste pročitali – sa 27 godina!).
Kada prihvatimo da će stvari u početku biti loše ili u najboljem
slučaju osrednje, možemo se pozabaviti vanjskim faktorima.
Prvo, na greške gledajte kao na priliku da naučite
lekciju što prije. Oni malo pametniji uvijek govore da
puno više naučimo iz grešaka nego uspjeha. Zašto je to tako – ne
znam, ali kad pogriješimo naučimo kako stvari ne trebamo raditi.
I onda nađemo bolji način. Simple as that.
Drugo, to da ćemo isplasti smiješni pred drugima je
moguće, ali šta zapravo to govori o njima? O onima koji
ni ne pokušavaju? Koji će doći u starost i tek tada shvatiti da
su toliko toga mogli napraviti, a izabrali su komfor i sigurnost
umjesto izbora i avantura? Ako mene pitate, ne želim to. Biti
predmet smijeha drugih nije ugodno, ali razmišljajte o tome kao o
cijeni koju morate platiti za trenutak u kojem će vam ti isti
ljudi zavidjeti na hrabrosti što se usudili raditi stvari koje
onih nikad ne bi.
I treće, oni koji stvari rade bolje neće vas
ismijati. Zašto? Zato što upravo oni znaju koliko je
potrebno truda da se postignu rezultati i koliko je energije
potrebno uložiti u početku da vidite efekte svog rada. Baš takvi
će vam prvi pomoći da dođete na sljedeći nivo, ako se odvažite
pitati ih za savjet i pomoć.
Zato krenite danas – izaberite svoje teško i ne odgađajte ni dana
svoje planove.
Ako želite naučiti kako prestati odgađati ono bitno i kako
krenuti malim koracima raditi na svojim ciljevima, pozivam vas da
zapratite moj Instagram profil gdje pričam upravo o ovim
stvarima.
Ivana Maltašić, coach za osobni
R.A.S.T.