Osim što će svakodnevno prošetati, gospođa Neda neće oklijevati i otići pješice do tržnice, jer kako kaže, cijeni i koristi samo svježe i domaće
Svaki dan prijeđe oko kilometra os stana u jednom osječkom stambenom naselju do šetnice na Dravi, jednom tjedno uputi se pješice na glavnu tržnicu što je oko tri kilometra u oba smjera od njezina doma. Svako ljeto pliva po sat vremena u moru, tri puta na tjedan nalazi se s prijateljicama, ne propušta kuhani ručak, čita knjige, rješava križaljke i samostalno pravi kilograme domaće tjestenine i mlinaca za obitelj i prijateljice. Uza sve, posjećuje i skrbi o prijateljici koja živi na drugom dijelu grada. Gotovo je nevjerojatno da sve to čini 97-godišnja Neda, nekadašnja učiteljica razredne nastave i knjižničarka koja može opravdati legendarni album Bijelog dugmeta – doživjeti stotu!
Bioloških 65 godina
“Davno mi je liječnik rekao da ću samo aktivnošću održati zdravlje i tako i jeste. Ne koristim nikakve lijekove, izuzev jedne za tlak i za štitnjaču koja mi je stradala još u mladosti kad sam preboljela šarlah. Liječnika vidim samo na kontroli i inače izbjegavam odlazak u bolnicu, osim ako je to netko meni važan, da ga posjetim. I ne mogu dočekati da malo otopli i da nema leda pa da se uputim do nekadašnje Bijele lađe i to je ruta koju obožavam i koju ne propuštam osim kad odem na more. Onda je zamijenim plivanjem”, priča ova nevjerojatno vitalna Osječanka koja je na radnome mjestu upoznala i supruga bez kojeg je ostala prije četvrt stoljeća, a s kojim ima dvije kćeri, tri unuka i četiri praunuka. Nitko od njih ne živi u Osijeku, a na upit bi li odselila na Korčulu gdje joj je rodbina, spremno je odgovorila – ne još!
Osim što će svakodnevno prošetati, gospođa Neda neće oklijevati i otići pješice do tržnice, jer kako kaže, cijeni i koristi samo svježe i domaće. Na tržnicu ne ide gradskim prijevozom, no njime će se pak uputiti do prijateljice na Zeleno polje o kojoj skrbi jer je, reći će, slabijeg socijalnog stanja od nje. Tako će joj, ukoliko joj ostane viška, odnijeti i ručak, a koji će podijeliti i sa susjedama. Domaću tjesteninu i mlince koje pravi “na kilograme” poslat će i do Korčule i Zagreba kod djece i unučadi, a dio će otići i susjedama. Jedna od njih majka je poznatog osječkog biokemičara i molekularnog biologa Gordana Lauca. Iskoristila je, reći će u šali, priliku testirati se GlycanAge testom po metodi koju je unaprijedio upravo Lauc, a koja je nedavno pokazala da uz kronoloških 97 godina, Neda ima tek 65 godina biološke dobi.
Mailovi, knjige, križaljke…
“Znala sam ja to i ranije, jer se dobro i zdravo hranim, ne
odričem se šetnje ni mora, a za mentalno zdravlje dobro mi dođe
druženje s prijateljicama. Tri puta se sastajemo u našim
domovima. Zadužena sam za ponedjeljak kad im pripremim i kavu te
obvezno kolač. Obožavam ta naša druženja. Nekad nas je bilo više,
no nažalost, neke su se razboljele, neke preminule, tako da se
družimo nas tri i baš nam je dobro”, naglašava ova umirovljena
učiteljica i kaže da mozak održava živim rješavanjem križaljki,
ali i čitanjem knjiga što obožava. Baš kao i dokumentarce te
reportaže, a razumije se i u aktualnu politiku. Jedino što ju
ometa, kaže, slab je sluh zbog čega ne može putovati više nego
što to čini sad.
A protekle božićne blagdane iskoristila je pak u Zagrebu kod kćeri kad je, osim Klovićevih dvora, pogledala i predstavu u Hrvatskom narodnom kazalištu te dva koncerta u Lisinskom. Ne može, kaže, dočekati ljeto da ode unuci u Opatiju, a potom i na Korčulu. Putuje autobusom i do 16 sati i kaže kako joj to nimalo nije naporno. I ovaj put u Zagreb je ponijela zimnicu koju sama priprema, počevši od pekmeza od kajsija i šljiva, ajvara, kiselih krastavaca i sira od dunja. Sve sastojke obvezno nabavlja od domaćih proizvođača, no priznat će da su joj porok kolači koje prema starinskim receptima priprema i danas. No, nerijetko ih kuša na domjencima upriličenima u Osnovnoj školi Vladimir Becić (bivša Moše Pijade) gdje je radila na mjestu knjižničarke do mirovine. Ondje je pak dospjela radi slaboga sluha, a do tada je kao učiteljica razredne nastave odgojila brojne generacije učenika koje sreće i danas i koje joj se obraćaju s poštovanjem. S obzirom na svoje radno mjesto ne čudi da je član Gradske i sveučilišne knjižnice odakle nerijetko posuđuje knjige, a svakodnevno će sjesti i za svoj laptop te odaslati koji mail. Ne propušta ni telefonske razgovore, a koje, unatoč slabome sluhu, obavlja bez problema.
Potpuno samostalna
“Znate, gluhim i nagluhim osobama najgore je kad ljudi govore brzo i kad viču. Onoga tko radi suprotno, ja ću dobro razumjeti. Inače, osim sluha i štitnjače sve ostalo funkcionira bez problema. Čak ne koristim niti ikakve kreme za kožu, ali zato volim morsku vodu koja je dobra za stopala, ali i ihalaciju. Zahvaljujući tome svemu, ali dijelom i genetici, jer mi je i djed živio do sto godina, ja sam u odličnoj formi i ne trebam ničiju pomoć”, iskreno će Neda kojoj tek jednom na mjesec dolazi spremačica i obavi generalku, a za besprijekornu čistoću, odnosno redovito održavanje stana u koju smo se uvjerili, ona se pobrine sama.
Nije bilo druge već gospođi Nedi Miškulin poželjeti da nas u svome domu ugosti za tri godine. Složila se, naravno, uz napomenu da će tortu sama ispeći, a u što nimalo ne sumnjamo.