Dok jedni smatraju da bi se turbo-folku trebalo pridavati manje pozornosti u Hrvatskoj, drugi podržavaju Prijović, ističući njezine dirljive pjesme i pozitivan utjecaj na gospodarski razvoj grada na Dravi
Aleksandra Prijović, jedna od trenutno najpoznatijih regionalnih pjevačica, u rekordnom je roku rasprodala ulaznice za tri koncerta u osječkom Gradskom vrtu. Nakon što je početkom prosinca pet puta nastupila pred tisućama ljudi u prepunoj i također rasprodanoj zagrebačkoj Areni, isto će to učiniti 13., 14. i 15. veljače u gradu na Dravi.
Iako se, stoga, pokazalo kako su i Osječani ljubitelji glazbe ove sve popularnije izvođačice, upitali smo ih što misle o ponovnom fenomenu njezinih rasprodanih koncerata i kako je uopće došlo do njega, pri čemu su im se mišljenja podijelila. Dok jedni smatraju kako se takvoj vrsti glazbe ne bi trebalo pridavati toliko pozornosti u Hrvatskoj, drugi ju podržavaju, govoreći kako je riječ o suvremenom i kvalitetnom zvuku koji se danas sve više sluša.
”Prijović ima uistinu dirljive pjesme u kojima se gotovo svatko može pronaći jer govore o ljubavi, tuzi, romantičnim vezama i raznim životnim poteškoćama. Osim toga, odrasla je u Belom Manastiru i publika ju s ovih prostora smatra domaćom. Bez obzira na to što je rođena te je izgradila karijeru u Srbiji, ipak ljudi drže do patriotizma, a i glazba ne pozna mržnju. Njezine pjesme nikoga ne diraju i nikome ne štete, nego ljudima pružaju užitak i veselje”, smatra Petar.
Zbog svega navedenoga njezine pjesme voli slušati Matea koja je već bila na jednom od njezinih koncerata u Zagrebu. Htjela je, tvrdi, otići i u Gradski vrt, no nije stigla kupiti karte. Ipak, nada se da će se organizirati četvrti koncert. S druge strane, Andrea kaže kako bi također jedanput voljela otići na koncert Prijović da vidi što to točno ”zaludi ljude”.
Anamarija pak ovu pojavu ne drži nikakvim fenomenom, nego dokazom kako se dugogodišnji trud i rad isplate. Osim što ju smatra mladom djevojkom koja uspijeva u svom poslu, želi joj da napuni još stotinu arena u bilo kojem mjestu, a ne samo u Osijeku. Što se tiče konzumiranja alkohola na koncertu, sugovornica ističe kako se on pije i u kafićima i klubovima, dok su na koncertu ljudi zaštićeni službama poput policije i hitne pomoći.
Iz sasvim drugačijeg gledišta koncerte Prijović promatra Marijan. Naime, sugovornik smatra kako će njezini koncerti pridonijeti gospodarskom i turističkom razvoju grada na Dravi, što objašnjava činjenicom kako će na njih doći ne samo Osječani, nego i stanovnici okolnih mjesta, pa i drugih država.
”Oni će morati negdje platiti parking, smještaj i/ili taksi, nešto pojesti i popiti, sipati goriva i eventualno izaći još negdje nakon koncerta. Time će svoje novce trošiti u Osijeku, pri čemu će dio tih sredstava ići u gradski proračun, a iz kojega će se potom, između ostaloga, financirati i obnova grada. Dodajmo još tome cijenu najma dvorane i iznose koje će sama Prijović potrošiti dok bude boravila u gradu na Dravi koji su, kao što znamo, i u Zagrebu bili vrtoglavi”, navodi.
Prema
Kuriru, Prijović je tijekom svog sedmodnevnog boravka u glavnom hrvatskom gradu potrošila 17 tisuća eura samo na hotel, 125 tisuća eura na najam Arene, 200 tisuća eura na visokobudžetnu opremu, bend, produkciju, plesače i njihove kostime te nevjerojatnih 300 tisuća eura na vlastitu garderobu.
U konačnici, koncerte popularne glazbenice podržavaju čak i oni koji ne slušaju striktno turbo-folk, ali saznali su za nju radi njezine velike medijske popularnosti. Filip tako tvrdi kako svatko ima pravo na svoj ukus te, ako se ljudima sviđaju pjesme te izvođačice,neka ih samo slušaju i uživaju.
”Ne smetaju mi, sve dok ja nisam primoran slušati njezinu ili glazbu bilo kojeg drugog izvođača tog žanra”, naglašava.
Pozitivnim mišljenjima naših sugovornika o koncertima Prijović pridružuje se i osječki pjevač Igor Delač. Navedeni glazbenik, prije svega, čestita izvođačici na respektabilnim brojkama i uspjehu te tvrdi kako su njezini rasprodani koncerti rezultat rada i naklonosti publike, u što se ne treba miješati. Unatoč tome što vjeruje kako ju dobar dio ljudi odlazi slušati isključivo zbog znatiželje, drži ju korektnom osobom koja radi svoj posao, stvara svoju glazbu i ima svoju publiku. Također, njezina mu se produkcija čini vrlo ozbiljnom i u rangu je, govori, s aktualnim svjetskim trendovima.
”Netko tko vodi njezinu karijeru, zna što radi. Sve to nije došlo spontano i preko noći, nego se smišljalo i znalo kako doći do toga. I kada bi se besplatno dijelile ulaznice, teško bi bilo napuniti cijelu dvoranu, a kamoli još tri ili četiri puta, kao što je to napravila Prijović. Nitko nije puškom tjerao ljude da kupuju karte, nego su to svojevoljno činili. Osim toga, i Gibonni puni dvorane u Beogradu, ali o tome se ne priča, a mislim da je ta multikulturalna razmjena uzajamna. Preveliki se bauk diže oko toga, iako glazba ne bi trebala imati granica”, smatra Delač.
Ipak, postoje oni koji nikako nisu pobornici koncerata Prijović, kako u Osijeku, tako ni u Hrvatskoj te ih ne odobravaju. Tako ju Monika uspoređuje s Majom Šuput, Lidijom Bačić i Jelenom Rozgom, predviđajući joj ”istu sudbinu”. Naime, sugovornica drži kako se pjevačica trenutno nalazi na vrhuncu karijere, dok ćemo ju za nekoliko godina gledati isključivo na reklamama te na pozornicama trgova općina i manjih gradova.
”Neka si sada zaradi za život, a kasnije neka u njemu uživa, snimajući tek pokoju reklamu, kao što je Maja snimila za Studenac”, kaže.
Sebastijan pak činjenicu kako je Prijović toliko puta rasprodala nacionalne dvorane drži izrazito tužnom za hrvatsku glazbenu scenu.
”Iako se o glazbenim ukusima ne bi trebalo raspravljati i tko voli, neka izvoli, mislim da je činjenica kako je baš pet puta rasprodala koncert u Zagrebu i, evo, tri puta u Osijeku katastrofalna. Čini mi se da smo došli do vremena u kojemu se hrvatska glazba smatra alternativnom, umjesto primarnom”, misli.
S njime se slaže Marko koji osobno nema ništa protiv koncerata pjevačice, ali mu je žao što se u Hrvatskoj ne pridaje veća pozornost ostalim, pa čak i svjetskim, a ne samo nacionalnim izvođačima. Sugovornik nam pritom ukazuje na to kako glazbenici koji izvode druge žanrove, primjerice, brzo rasprodaju ulaznice za koncerte u brojnim drugim zemljama, dok kod nas jedva okupe stotinu, a nerijetko i manje ljudi.
”Mislim da je za njezin veliki uspjeh i rasprodane koncerte najviše zaslužan dobar marketing, a ne realna
zainteresiranost ljudi. Iako ja slušam rock i metal, nekoliko mi prijatelja sluša turbo-folk i čak ni oni, sve donedavno, nisu čuli za Aleksandru, niti je ona ranije bila nešto zastupljena u našem medijskom prostoru. Zbog toga mislim da je njezinu glazbu, a time i koncerte najviše pogurao dobro osmišljen marketing, a ne kvaliteta njezinih pjesama”, dodaje.
U konačnici, pjevač osječke punk-rock grupe Igor Dmitrić Muto ističe kako im, iako su na sceni već jubilarnih 30 godina, nikada nije palo napamet dodati ‘folk melos’ svojim pjesmama na račun bolje posjećenosti, već im je cilj baštiniti urbanu kulturu.
”Prema mojem mišljenju, to što netko rasproda više dvorana u kratkom vremenu i s takvim glazbenim ‘šundom’ jedno je veliko sr***. Nitko ‘ko fol’ ne zna tko je Aleksandra Prijović, a u dvoranama vlada stiskavac stručnjaka folk parade. O tome je nekada davno imao što reći i Balašević u pjesmi ‘Narodnjaci’ pa ga citiram: ‘Narodnjaci su preuzeli stvar, znaju sistem i stvaraju dar-mar.’ On je također s lakoćom punio dvorane te je bio neka vrsta ‘brane’ nas i njih. Sada će netko reći da sam ljubomoran što i moj bend to nije u prilici, ali mi godinama punimo prostore od 150, preko 500, pa sve do dvije tisuće ljudi i sasvim nam je okej. Nema tu ni trunke zavisti niti žala za ljubiteljima lakih nota. Zašto naši klinci i studenti uživaju u opuštanju uz taktove istočne narodne muzike te se odvale na tekstove poput ‘Kuče laje, a ja mislim ti si, otiš’o si, sarmu probo nisi’ zaista ne znam. Je li to preslika društva u kojemu živimo, također ne znam, ali volio bih da barem glazbenu kulturu prepisujemo sa zapada jer oni su to prošli mnogo prije nas. Nisam za zabrane i mjuza nije nikoga ubila, no jedino mi bude malo žao kada to vidim. Međutim, svaka budala ima svoje veselje, pa tako i mi”, zaključuje.
Regionalna popularnost Aleksandre Prijović u Hrvatskoj i njezini rasprodani koncerti kako prvo u Zagrebu, tako i sada u gradu na Dravi rezultirali su podijeljenim mišljenjima među Osječanima. Ipak, jedno je sigurno – pjevačica nastavlja puniti dvorane, a ljudi nastavljaju slušati njezinu glazbu, što god mi mislili o tome.