U rad sa zatvorenicima uključeni su psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i svećenici različitih vjeroispovijesti koji svakodnevno razgovaraju s njima na grupnoj i individualnoj razini
S obzirom na sve s čime se suočavaju ljudi koji tamo borave, zatvorski je život nerijetko pun različitih izazova te zahtijeva od službenika pravosudne policije poseban i nadasve odgovoran pristup kako bi zatvorenicima što više olakšali situaciju u kojoj se nalaze. O načinima funkcioniranja osječkog zatvora, ali i o trenutnoj situaciji u njemu i planovima za budućnost, porazgovarali smo s Draženom Borovečkim, njegovim upraviteljem.
Borovečki obnaša funkciju upravitelja Zatvora u Osijeku od početka 2018. godine, ali je prije toga 30 godina u istoj ustanovi radio kao službenik pravosudne policije. U zatvor je došao raditi kao pripravnik te je tako od 2001. godine bio voditelj pododsjeka, a kasnije koordinator poslova Odjela osiguranja, pri čemu je stekao zvanje samostalnog nadzornika pravosudne policije.
S obzirom na svoje bogato radno iskustvo, u karijeri susreo se s brojnim zatvorenicima. Ipak, naglašava kako je ponajprije najbitnije istovremeno vođenje brige i o zatvorenicima, i o službenicima.
”Kod nas borave različiti ljudi, s različitim navikama, osobinama i životnim iskustvima, stoga je izrazito važan način na koji im službenici pristupaju i kako se prema njima odnose. Mi se trudimo da to, prije svega, činimo odgovorno i da izgradimo s njima profesionalni odnos. Svi smo ljudi sa svojim problemima i trebamo jedni prema drugima imati razumijevanja”, ističe Borovečki za SiB.hr te dodaje kako je u osječkom zatvoru trenutno zaposleno 95 službenika, dok kaznu odslužuje 41 zatvorenik, a 182 je istražnih zatvorenika (među kojima je svega šest žena), uglavnom srednje životne dobi.
Od tog broja zatvorenika, tvrdi kako je njih 28 angažirano u nekom obliku rada, bilo da je riječ o regularnim poslovima u zatvoru kao što su pranje rublja, rad u kuhinji, knjižnici i kantini te održavanje vanjskih i unutarnjih prostora, ili pak o fizičkom odlasku na posao u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, pri čemu je većinom riječ o pomoćnim djelatnostima.
”Naši zatvorenici koji su negdje zaposleni imaju uobičajeni radni dan kao i mi ostali – pravosudni policajac odveze ih na posao oko 7,30 i vrati u poslijepodnevnim satima, a tamo si ponesu i obrok. Naravno, rad nije obvezan, no oni zatvorenici koji žele raditi, moraju proći liječnički pregled i ispit zaštite na radu te dobiti potvrdu o radnoj sposobnosti”, navodi Borovečki.
Kako bi si poboljšali kvalitetu života u zatvoru, upravitelj dodaje kako zatvorenici ne samo da rade, nego i skupljaju PET ambalažu, od čije prodaje također imaju priliku zaraditi. Naknada koju zatvorenici primaju propisana je Zakonom i Pravilnikom. Ako rade kod poslodavca izvan zatvorskog sustava, dio sredstava ulaže se u poboljšanje njihova života i rada. Drugim dijelom tog novca zatvorenici raspolažu uglavnom tako da si kupe dodatne namirnice u zatvorskoj kantini ili novac pošalju obitelji.
Međutim, Borovečki govori kako je svakodnevni život zatvorenika izrazito ispunjen i organiziran, neovisno o tome rade li ili ne. Dan im obično započinje oko 6,30, doručak je u sedam sati, nakon čega slijedi davanje liječničke terapije onima kojima je ona propisana. Nakon toga raspodjeljuju se poslovi s kojima zatvorenici obično, kao što je ranije spomenuto, završavaju u poslijepodnevnim satima.
Ipak, mnogo im je vremena rezervirano za provođenje na otvorenom. Tako se u vanjskom prostoru osječkog zatvora nalaze dvije šetnice, sjenice, sprave za vježbanje te košarkaško i malonogometno igralište na kojemu se nerijetko organiziraju brojni sportski turniri. Navedeni prostor, ne samo da je lijepo uređen i ispunjen zelenilom, nego je i omeđen zidovima koji su pak oslikani različitim muralima.
”Osim toga, u zatvoru organiziramo brojne manifestacije poput, primjerice, božićnih predstava i koncerata koji su značajni za ovo predblagdansko vrijeme. Međutim, dolazili su nam studenti osječke Akademije za umjetnost i kulturu i tijekom ljetnih razdoblja odigrati neku predstavu”, napominje Borovečki.
U unutarnjim su pak prostorima osigurane kapelica u kojoj se održavaju mise, knjižnica na čije korištenje svaki zatvorenik ima pravo i dječja igraonica kako djeca koja dolaze svojim roditeljima zatvorenicima u posjet ne bi imala dojam o tome gdje se zapravo nalaze. Zatvorenici, uz regularne posjete utorkom, blagdanom te svake druge i četvrte nedjelje u mjesecu, imaju pravo na tzv. video-posjet, uz nadzor službenika Odjela osiguranja i identifikaciju putem osobne iskaznice osobe s kojom se posjet obavlja.
”S posjetiteljima je uglavnom uvijek sve bilo u redu te nije bilo pokušaja unosa zabranjenih stvari u zatvor. Kada dolaze, posjetitelji sve svoje stvari moraju ostaviti, a i sve se snima i nadgleda”, opisuje Borovečki.
Iako zatvorenici nemaju pristup internetu, u svakoj se njihovoj sobi nalazi televizija, a po novome i hladnjak, po čemu je osječki zatvor jedinstven u Hrvatskoj. Također, svaka ćelija ima telefonske govornice koje zatvorenici smiju koristiti od osam do 19 sati, ovisno o svom vladanju.
”Nad svakim se zatvorenikom provodi mjesečno ocjenjivanje, pri čemu istražujemo njegovo općenito vladanje, rad te odnos s ostalim zaposlenicima i službenicima pravosudne policije. Ocjene zatvorenika donose i određenu razinu pogodnosti koja ovisi o njihovom programu izvršavanja. Neke od pogodnosti mogu biti dulje trajanje telefonskog razgovora, dulji posjeti, samostalni izlazak u grad ili odobravanje izlaska u mjesto prebivališta. Na temelju dostignute ocjene potom odlučujemo i koliku ćemo mu minutažu za telefoniranje dopustiti, a ona u najboljem slučaju iznosi 40 minuta”, ističe Borovečki.
Uz sve to, svaka soba ima i svoj sanitarni čvor, dok je prostorija za tuširanje zajednička te se sastoji od deset kabina. Tri su obroka dnevno raspoređena na doručak u spomenutih sedam, ručak oko 12 ili 13 te večeru u 17 sati, dok se svjetla gase već u 21 sat. Posebno se vodi briga o tome da, primjerice, dijabetičari i ostali zatvorenici koji boluju od bilo kakvog poremećaja vezanog uz prehranu dobiju jelo primjereno sebi i svojim zdravstvenim potrebama, pri čemu zatvor surađuje s Pučkim učilištem, Beljem, Caritasom, Crvenim križem i ostalim značajnim institucijama.
Također, u rad sa zatvorenicima uključeni su psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i svećenici različitih vjeroispovijesti koji svakodnevno razgovaraju s njima na grupnoj i individualnoj razini. Upravitelj dalje navodi kako zatvor ima potpisan ugovor i s liječnicima i stomatolozima. Budući da im se isti zatvorenici često vraćaju nakon puštanja na slobodu, nerijetko je riječ o osobama s različitim psihičkim poremećajima kojima je ponajprije potrebna stručna pomoć.
”Provodimo različite programe vezane uz prevenciju ovisnosti o alkoholu i opojnim sredstvima te odgovorno roditeljstvo, kao i trening socijalnih vještina te tretman zatvorenika počinitelja nasilnih kaznenih djela”, konstatira Borovečki.
Dodaje kako je u osječkom zatvoru najviše onih zatvorenika koji su počinili brojne prometne prekršaje, ali i provodili nasilje u obitelji te proizvodili drogu i njome prometovali. Zatvoreniku s najvišom zatvorskom kaznom koji je boravio u Zatvoru u Osijeku izrečena je kazna zatvora u trajanju od 35 godina i vezana je uz kazneno djelo protiv života i tijela, no u osječkom zatvoru svaki pojedini zatvorenik boravi najduže šest mjeseci, nakon čega odlazi u Centar za dijagnostiku u Zagrebu. U istražnom se pak zatvoru nalazi sve do izricanja pravomoćne presude.
Međutim, u osječki zatvor ne dolaze samo Osječani i stanovnici okolnih mjesta, nego upravitelj ističe kako je sve više migranata iz Sirije, Iraka, Turske, Ukrajine, Rumunjske i ostalih istočnih zemalja. Iako zna doći do verbalnih sukoba i tučnjava između zatvorenika, rijetko kada bude pokušaja bijega.
”Dvojica su nam Moldavaca jedanput pokušala pobjeći, ali uhvatili smo ih u roku šest minuta. Nisu uspjeli daleko dogurati – došli su do tržnice”, prisjeća se Borovečki.
S obzirom na lokaciju, upravitelj, ali i rektor osječkog Sveučilišta, Grad Osijek, župan i predsjednik Suda smatraju kako je sigurnosno i prostorno bolje da se osječki zatvor nalazi izvan grada, nego u njegovu centru. Kako smo pisali ranije, u planu je, stoga, zatvorsku zgradu izgraditi na novom mjestu, odnosno na Tenjskoj cesti, na kojoj se nekada nalazio današnji FAZOS. Upravo je Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku darovalo to zemljište kako bi se na njemu mogla izgraditi buduća moderna zatvorska kaznionica. Izgradnja novog zatvora dio je dugoročnog plana investicija u zatvorski sustav koji obuhvaća i kaznionicu u Gospiću, novo rješenje za Zagreb i druge stavke.
”U dugoročnim je planovima razvoja zatvorskog sustava i novo kazneno tijelo u Osijeku. To će svakako riješiti problem prekapacitiranosti koji, nažalost, imamo u cjelokupnom sustavu. Prerano je govoriti o samom projektu jer je u začecima, ali planiramo da će novi zatvor moći primati oko 500 ljudi, od kojih će 300 mjesta biti rezervirano za istražne zatvorenike. Također, imat će i prostorije u kojima će se zatvorenici moći školovati za deficitarna zanimanja”, pojašnjava Borovečki.
Ipak, upravitelj navodi kako se kroz godine dosta ulagalo i u sadašnju zgradu osječkog zatvora koja će pak biti prenamijenjena u Palaču pravde u kojoj će se nalaziti Općinski, Trgovački i Prekršajni sud.
”Također, prije dvije smo godine na prozore postavili komarnike, a prije sedam godina obnovili smo PVC stolariju. Rekonstruirali smo zapravo sve prostorije kako bi bile energetski prihvatljivije”, opisuje Borovečki te dodaje kako su trenutno u potrazi za strukovnim učiteljem domarom.
Zatvorenicima i njihovim obiteljima upravitelj poručuje kako trebaju jedni drugima biti podrška u tim teškim trenutcima.
”Ne smije se ljude staviti po strani, nego im pomoći, pri čemu veliku ulogu igra potpora obitelji. Naša je pak dužnost da ih čuvamo i ne osuđujemo te ih, koliko god je to u našoj moći, priviknemo na život na slobodi”, zaključuje Borovečki. >> Pogledajte kako osječki zatvor izgleda iznutra
Zatvorski se sustav vidljivo suočava s brojnim izazovima i zadatcima koje je potrebno koordinirati, no najvažniji je odgovorni i profesionalni pristup prema zatvorenicima i osoblju. S naglaskom na ljudskost, Borovečki nam objašnjava kako je život zatvorenika u osječkom zatvoru iznimno organiziran, što ponajprije uključuje njihove radne aktivnosti te provođenje različitih programa usmjerenih prema njihovoj rehabilitaciji.