Za puštanje pjesama koje se pak ne mogu tako lako pronaći, posebice kada je u pitanju starija populacija koja ne koristi digitalnu tehnologiju u tolikoj mjeri, zadužen je upravo on
DJ Promenada, kojega popularno zovu Đole, poznato je lice svima koji su barem jedanput prošetali vikendom tijekom lijepog vremena najpoznatijom osječkom šetnicom uz Dravu. Naime, riječ je o 64-godišnjem Osječaninu koji već 10-ak godina tamo pušta glazbu preko zvučnika i njome uveseljava prolaznike.
”Na ideju da puštam glazbu na Promenadi najviše me ponukalo to što ljudi nekoć nisu imali, a nemaju ni danas priliku da, barem ovu vrstu glazbe, čuju na kojekakvim sajmovima i manifestacijama. Također, činim to i iz svojevrsnog ‘revolta’ jer su se klinci počeli začahurivati u svoj svijet, stavljajući ‘bubice’ u uši i ne doživljavajući nikoga oko sebe”, započinje Đole razgovor za SiB.hr.
Dodaje kako je izabrao Promenadu, odnosno područje od spomenika Picassu do Pješačkog mosta jer je blizu centra, a opet dovoljno daleko za opuštenije šetnje.
”Strastveni sam pecaroš i volim vodu, a volim i taj dio grada. Primjerice, obnovljeni, a sada i osvijetljeni Pješački most daje tu neku posebnu čar, pa svi ljudi koji dolaze u grad uglavnom šeću na toj dionici. Nadam se da ću danas-sutra, kada se bude produžila Promenada do Donjeg grada, i tamo puštati glazbu i da će se to moći upisati u ono – bilo jednom u Slavoniji”, kaže Đole.
Na njegovom se repertoaru može pronaći do 20 tisuća pjesama, a riječ je o dance, house, pop, instrumentalnoj, klasičnoj i rock’n’roll glazbi iz 70-ih pa sve do 90-ih godina prošlog stoljeća. Izvođači kao što su Whitesnake, Duran Duran i AC/DC dio su njegovog svakodnevnog glazbenog izričaja.
”Ne prezam od novije glazbe, ali dosta sam vezan uz 80-e i 90-e godine jer to je razdoblje moje mladosti. Međutim, idem na to da glazba koju puštam bude kvalitetna i originalna, bez remiksa”, objašnjava Đole.
Glazbeno je iskustvo tako stekao u različitim diskotekama na području Slavonije i Baranje kojih je, tvrdi, danas sve manje, posebice za ljude njegovih godina. Budući da je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo kao kuhar, što mu je i struka, u jednoj je diskoteci u Dalju svojevremeno znao pripremiti domjenak, pa mu je gazda dozvolio da ponedjeljkom, kada diskoteka nije radila, snima pjesme na kazete, no nije ih smio dalje dijeliti.
”Te smo godine provodili po diskotekama i bilo je vrlo žestoko. Međutim, bili smo osuđeni na čekanje po godinu dana na dolazak jedne ploče u neki prodajni centar, a najčešće sam morao sam ići po željenu ploču u Trst. Danas je sve dostupno na internetu i preko raznih aplikacija, pa tako i glazba”, govori Đole.
Za puštanje pjesama koje se pak ne mogu tako lako pronaći, posebice kada je u pitanju starija populacija koja ne koristi digitalnu tehnologiju u tolikoj mjeri, zadužen je upravo on. Međutim, na hitove koje pušta nerijetko znaju zaplesati i mladi, posebice stranci kojih najviše bude tijekom održavanja neke manifestacije u gradu te klinci koji se, kaže Đole, često ne mogu odvojiti od njegova zvučnika.
”Klinci koji nemaju veze s 80-im godinama plešu na hitove koje puštam jer čuju da su dobri, što mi i je cilj – da mladi čuju što se nekada slušalo, ali u originalnom zvuku. Nitko neće ostati gluh na tu glazbu ako ju čuje u pravom i najboljem izdanju”, navodi Đole.
U skladu s time, Đole dosta ulaže u opremu kako bi zvuk koji nudi prolaznicima bio što kvalitetniji i izvorniji. Mobitel kojim se spaja na zvučnik košta 13 tisuća kuna, memorijska mu je kartica kapaciteta 512 GB, dok baterija njegovih zvučnika može trajati i po 18 sati, a zvučnici mogu primati signal i na više od 20 metara.
”Kod mene doslovno vrijedi ona poslovica – koliko para, toliko muzike. Kako napreduje tehnologija, tako moraš i ti jer ako nisi ukorak s vremenom, brzo opadneš. Moji su zvučnici predviđeni za manifestacije i mogu ispratiti cijelu noć, a da ih ne morate puniti. Osim toga, mobilni su, pa se bez problema može otići na neko mjesto bez brige o kablovima”, ističe Đole.
Pjesme pak nabavlja preko posebne aplikacije koja funkcionira na osnovi algoritma i ne dozvoljava dijeljenje sadržaja s drugima. Mnogi ga, kada ga sretnu i kada im se svidi određena pjesma, pitaju da ju im proslijedi, ali platforma to ne dopušta.
”Ja sam ju pronašao na internetu i postavlja uistinu visoke uvjete, pa vjerujem da ju mnogi zato ne žele instalirati. Isto ti tako lagano može onemogućiti pristup sadržaju ako se primijete neke malverzacije. Oni vas imaju pod nadzorom i čim pustim glazbu, znaju da sam ju pustio”, naglašava Đole.
Budući da je njegovo puštanje glazbe javno vidljivo i dnevno se zna susresti s tisućama ljudi, Đole nerijetko se pronađe u zanimljivim situacijama. Posebno se prisjeća vremena kada je koristio ”boombox” zvučnike koji su mali i lagani, a oko njega se skupilo nekoliko klinaca, pa se uplašio da će mu ih netko ukrasti.
”Jedan mi je bio napomenuo: ‘Ha, to samo uhvatiš za ručku i bris!’. Dosjetio sam se, stoga, da iz zavežem ključem od bicikla za klupu”, opisuje Đole.
Također, ne voli da mu pokušavaju promijeniti repertoar. Kaže da mu znaju prilaziti i pitati ga da pusti narodnu glazbu, ali to nije njegov đir.
”Ljudi nekada zahtijevaju da pustim ovo ili ono, pa im kažem: ‘Oprostite, ali to nije za Promenadu. Ako baš hoćete, kupite zvučnik, sjednite pet-šest klupa dalje od mene i pustite tu glazbu pa ćete vidjeti što će se dogoditi”’, upozorava Đole.
S druge strane, drago mu je kada naiđe netko tko nije dugo čuo određenu pjesmu.
”Naišla je jedna gospođa koja poprilično dugo nije bila čula Bon Jovija, a ja sam taman slučajno pustio jednu njegovu pjesmu. Šetala je s djecom i, kada je čula što svira, stala je te im rekla: ‘Molim vas, pustite me da čujem ovu pjesmu’. To je bit – prepoznati psihologiju ljudi koji prolaze i uljepšati im dan”, tvrdi Đole.
Dodaje kako se znao naći i u neugodnim situacijama kada su ga neki stanari tog područja pokušali ”utišati”, ali to ga je samo još više potaknulo na to da ide dalje. Ta ga je pauza u traženju, kaže, dovela do savršenstva, pri čemu se nametnuo s kvalitetom, a ljudi su to prepoznali.
”Možda na početku nije bilo sve po njihovom, ali kasnije se to sve posloži. Kada te ljudi zavole i upoznaju, onda više nisi stranac. Na kraju krajeva, ovdje se i inače znaju održavati različite manifestacije koje su glasne, stoga ne vidim razloga zbog kojih bi ljudima smetala moja glazba, ako završim s njezinim puštanjem u primjereno vrijeme”, smatra Đole te dodaje kako za njegovo puštanje glazbe zna i policija, ali samo ga upozori na to da pripazi na glasnoću.
U tom kontekstu ističe kako je, unatoč uglavnom pozitivnim reakcijama prolaznika, mnogo teže biti DJ na Promenadi nego u zatvorenom disko klubu.
”Tamo staneš na pult i puštaš ono što ti se hoće, u pratnji neke dvije plesačice, i prođe ti dan, a još si i zaradio. Promenadom prođe hrpa ljudi i sa svakim se čovjekom pogledaš u oči, tako da tu nema mjesta za to da budeš namrgođen”, pojašnjava Đole.
Ljudi ga, također, znaju pitati zašto nema kofer u kojemu će skupljati novac, kao što to čine ulični svirači, ali on se smatra glazbenim promotorom i surađuje s tvrtkom koja mu daje popuste na zvučnike i ostalu potrebnu tehnologiju, stoga od prolaznika ne želi uzimati ništa.
”Jedan mi je gospodin pokušao dati deset eura za to da mu pustim pjesmu ‘Dolce Vita’ Ryana Parisa, ali nisam uzeo. Mnogi me prolaznici pitaju možemo li sjesti kraj vas, čak i oni koji ne slušaju tu vrstu glazbe. Štoviše, ako imaju neku glazbenu želju, a koja se uklapa u moj repertoar, ja ju im ispunim i to nikada ne naplatim”, prepričava Đole.
Osim na Promenadi, Đole zna puštati glazbu i tijekom održavanja različitih manifestacija kao što su Osječka ljetna noć i sportski događaji. Tada si, kaže, da najviše oduška budući da može koristiti velike zvučnike sa snagom od 300 vata.
”Super je kada možeš skroz otvoriti ventil pa ti nitko neće u tom trenutku reći: ‘Pazi što radiš, smanji’, nego, štoviše, govore ti da pojačaš. Spoji se ugodno s korisnim, pa grad sasvim drugačije diše nakon toga”, ističe Đole.
Đole je u mirovini i živi u Sarvašu, a osim glazbe, dragi su mu hobiji pecanje i druženje s prijateljima s kojima se nekada bavio sportom. Naime, 11 je godina biciklirao za klub ”Željezničar”, dok se 15 godina bavio bodybuildingom, što su sve, naglašava, sportovi koji sa sobom donose neku vrstu glazbe. Umirovljenicima pak poručuje da ako nemaju što raditi, neka si nađu hobi.
”Ovo je jedan od dobrih hobija. Ja volim glazbu i živim za to da prolaznike starije dobi, barem nakratko, vratim u vrijeme njihove mladosti”, zaključuje Đole.