Milu u stvaranju najviše inspiriraju karakterni ljudi koji su drugačiji i posebni po svojim stavovima te načinima razmišljanja i gledanja na život
Mila Lončar Osječanka je koja se bavi zanimljivom i nadasve kreativnom djelatnošću – izradom duhovitih lutaka i karikatura. Josipa Lisac, Vladimir Putin, Davor Gobac, Miroslav Ćiro Blažević, Donald Trump, Dino Dvornik, Milan Bandić i Miroslav Krleža samo su neke od poznatih ličnosti koje je utjelovila u lutke.
”Sve je nastalo kroz igru i nadovezivalo se jedno na drugo. To kada krene, šteta je stati”, započinje Mila razgovor za SiB.hr.
Mila se još u srednjoj školi počela baviti likovnošću i crtanjem. Po struci je dizajnerica odjeće, a nakon što je 2020. godine ilustrirala dječju slikovnicu naše nagrađivane književnice Silvije Šesto naslova “Majstorica Nola popravlja tatu”, dobila je želju da isproba izraditi veće lutke. Danas ih, tvrdi, ima zasigurno preko 300 u ladici te ih uglavnom izrađuje od krpa, starih majica, odbačenih igračaka i ostalih reciklažnih materijala za koje je istaknula kako upravo daju posebnu čar cijeloj priči.
”Svaka je lutka posebna i unikatna. Bliski ljudi znaju da se kod mene ništa ne baca, pa im često padne na pamet da ne bacaju ni oni i onda zovu da pokupim tekstil koji više ne koriste. To je to – od čarapa i plahti, preko rasparenog nakita, pa sve do nekakvih neobičnih konstrukcija kao što je, primjerice, stalak za kupaonicu”, ističe.
Dodaje i kako proces izrade lutaka kreće već od pronalaska materijala i oblikovanja njihove prvotne konstrukcije. Osnovni su materijali koje treba pribaviti žica, alat i boje.
”Sve krene od košulje, prsluka ili nekakve čarape koja viri iz vreće za Woodyja Allena. Dalje tražim komad krpe za glavu, što je najčešće dio majice kratkih rukava u boji kože. Punilima iz starih plišanaca punim glavu koju povežem gumicom kako bih joj napravila osnovu na kojoj dalje radim iglom i koncem. Za kostur lutke koristim žicu te ga, ovisno o veličini lutke, prilagodim. Slijedi namatanje vune i tako dobijemo osnovnu glavu i tijelo koje dalje oblikujemo kako želimo”, opisuje umjetnica.
Pri izradi raznih poznatih ličnosti prisutnih u slikovnici za odrasle “Milina Arka” čiji tekst također potpisuje Silvija Šesto, likove je, tvrdi, birala nasumično. Sreću, govori, ima i u suradnji sa Silvijom jer joj ona uvijek daje ogromnu slobodu u kreativnom stvaranju.
”Proučim ličnost koju radim i njezine karakteristike lica te to prenesem ubodima igle i konca po osjećaju. Neke lutke sada već napravim i ”na žmirećki” i to su lutke koje su mi posebno karakterno drage. Primjerice, Gorana Bareta izradim u vrlo kratkom roku, za otprilike pet sati, dok mi neke lutke zadaju muke, pa se sve razvuče i na nekoliko dana”, navodi Mila, ističući kako joj je upravo Bare najdraža lutka koju je ikada izradila.
”Pa pogledajte ga! Sjajan, talentiran, poseban, svoj – i sve mu to još piše i na licu”, smije se.
Milu tako u stvaranju najviše inspiriraju karakterni ljudi koji su drugačiji i posebni po svojim stavovima te načinima razmišljanja i gledanja na život.
”Neke lutke uzmem napraviti kako bih složila scenu čiste parodije, a ponekad samo kako bih pokazala da smo svi mali i isti i da živimo na istom planetu, da čovjeka ne definiraju niti škola, niti posao, niti novci ili auto… Kako me kada uhvati, no iskreno, najčešće i ne razmišljam o tome. Lutke stvaram jer osjećam da trebam i to me raduje. Zadovoljna sam kada dobijem osmijeh i kada nekome dan bude barem mrvicu ljepši”, govori Mila.
Iako bi se na prvu moglo zaključiti kako su njezine lutke namijenjene najmlađoj publici, umjetnica ističe kako ih izrađuje za sve one koji se još uvijek znaju i vole igrati.
”Svi smo mi unutar nas samih još uvijek djeca, no pitanje je samo koliko smo se na putu odrastanja izgubili. Nekima su moje lutke simpatične, nekima genijalne, nekima jezive, a nekima zasigurno i grozne. Sve dok imate bilo kakvu reakciju i emociju, ja sam zadovoljna. Nemoguće je da se baš svima svide”, smatra.
Prije dvije godine Mila je dobila priliku predstaviti svoje lutke u knjižnicama, muzejima i ateljeima diljem Hrvatske, i to u okviru turneje Puppet Tour. Samo su neka od mjesta u kojima je gostovala Zagreb, Split, Osijek, Rijeka, Karlovac, Nova Gradiška, Virovitica i Đurđevac.
”U godinu smo dana obišli 15-ak mjesta i svuda nam je bilo lijepo”, konstatira Mila.
Planova za budućnost trenutno nema te kaže kako ih nikada nije ni imala budući da se svakodnevno uzda isključivo u svoje sposobnosti i razum te odlučuje samo jedno – biti sretna.
”Ja sam samo jedna mala djevojčica koja se igra u tijelu neke velike žene koju ponekad ne kužim”, dodaje.
Ono čemu se posebno veseli status je samostalne umjetnice koji će dobiti 1. siječnja iduće godine te skorašnji izlazak specijalnog izdanja dječjeg romana ”Bum Tomica” za koji je izradila čak 80 likova.
”Stvaranje rukama savršena je stvar za sve ljude, a rad reciklažom posebno. Reciklaža potiče jačanje kreativnosti, a potom se sve to preslika i na naš život. Brže razmišljaš, prije dođeš do rješenja, okretniji si, sretniji, snalažljiviji i lakše kročiš životom. Ljudskije. Promatraš, gledaš, razmišljaš. Okupiraš misli ljepšim stvarima. Život je predivan, unatoč svim situacijama koje nam nosi. Pravo je čudo da možemo to sve osjetiti i imati priliku biti tu. Ljudi su se zaboravili igrati i biti zahvalni. Zaboravili smo koliko smo sretni što imamo sva osjetila i što je život ustvari čaroban”, zaključuje ova nadarena umjetnica.