Da potencijala za navodnjavanjem imamo, naglasio je prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek
Tri su panela održana u sklopu AgroRocks konferencije, a koja su
u kontekstu klimatskih promjena i sve većih sigurnosnih izazova
tematizirala uzgoj žitarica i uljarica, stanje u stočarstvu te
voćarskoj i povrćarskoj proizvodnji.
Klimatske promjene već uzimaju danak urodu, ali da ipak nije sve
tako crno i da donose neke nove mogućnosti, saznalo se na panelu
“Žitarice i uljarice u teoriji kaosa”.
”S njima dobili smo mogućnost produžetka vegetacije i dvije
žetve gdje je, istina, potrebno navodnjavanje. To su najveći
izazovi koje moramo riješiti uz pomoć Ministarstva poljoprivrede.
Hrvatska je bogata vodom, ali je iskorištavanje tog resursa kod
nas na razini jedne Etiopije”, upozorio je Vlado
Čondić, član Uprave PP Orahovica gdje intenzivno ulažu u
mehanizaciju i opremu, ali i nove nasade i načine, u povrćarstvo
i postrne kulture, odnosno dvije sjetve uz pomoć navodnjavanja.
Da potencijala za navodnjavanjem imamo, naglasio je prof. dr. sc.
Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih
znanosti Osijek.
”Ako Bog daje vodu mukte, zašto ju naplaćujemo seljaku?”,
postavio je pitanje profesor i dodao da je regulacija nužna,
”ali ne da Drava, Dunav, Sava i dalje teku, a mi pri tome moramo
naplatiti svaku kantu”.
Stipešević odgovor na klimatske promjene vidi u proizvodnji
sadnog materijala koji više ne ide u smjeru maksimizacije nego
optimizacije prinosa.
“Kod uzgoja kukuruza napuštaju se ideje o previsokim stabljikama
i velikim klipovima. Kreiraju se biljke s boljom otpornosti na
sušu i kraćom vegetacijom, FAO grupama koje mogu pretrpjeti
toplinske valove kojima smo svjedočili. Tehnologija puno je bolja
nego ranije, raznim genskim pomagalima možemo dobiti svojstva
koja želimo”, rekao je.
Europske zelene politike kontinuirano smanjuju broj kemijskih
preprata dostupnih poljoprivrednicima, što rezultira lošijim i
skupljim proizvodnjim rezultatima kod nekih kultura. Stručnjak za
biljnu zaštitu dr. sc. Siniša Jelovčan iz tvrtke
Syngenta agro d.o.o. istaknuo je kako tek za desetak godina
možemo očekivati bolje pripravke za zaštite usjeva i nasada
biološkim sredstvima, ali da će ona tražiti i veću razinu
educiranosti poljoprivrednih proizvođača u primjeni.
“Naši ljudi ne znaju primijeniti takva sredstva koja djeluju na
određeni stadij štetnika. U tom slučaju mora se točno znati kakva
je situacija u tlu i polju. Digitalizacija će pomoći, ali i ona
je u početcima. Dronovi su budućnost, ali ih još treba
razvijati”, zaključio je.
Agrarni konzultant iz susjedne Srbije, Žarko
Galetin konstatirao jest da je rat u Ukrajini ukazao na
logističke probleme. Zatvaranjem crnomorskih luka poremetilo se
tržište cijelog svijeta.
Nadodao je da svjedočimo antiglobalizacijskim procesima, da su se
karte na tržištu žitarica i uljarica potpuno promiješale i da
svijet postaje multipolaran. Zemlje se udružuju u nove zajednice,
kao što je BRICS.
”Njihovi kapaciteti u budućnosti mnogo su perspektivniji za
daljnji rast nego kod zemalja Zapada. Nije isključeno da će
zemlje BRICS-a dominirati u svim primarnim kulturama u svijetu i
da se počnu ponašati kao vodeće u proizvodnji i kreiranju cijena
nafte. I ako imate takav konglomerat zemalja, nisu isključeni
incidenti”, upozorio je Galetin, nekadašnji direktor robne burze
iz Novog Sada.
Na drugom panelu, o proizvodnji mlijeka i mesa, osim o smanjenju
stočnog fonda uslijed afričke svinjske kuge i lošeg stanja u
govedarstvu, govora je bilo o promjenama navika potrošača i
željama proizvođača.
Prof. dr sc. Vladimir Margeta s Fakulteta
agrobiotehničkih znanosti Osijek rekao je kako se proizvodnjom
mesa više nitko ne bavi iz ljubavi da nekoga prehrani,
proizvođači žele zaradu, no da će ona teško doći ako proizvode
samo kvalitetno i skupo. Da bi proizvodili za široke mase moraju
proizvoditi i jeftino i nekvalitetno.
“Danas se ljudi boje da će ostati bez parizera i hrenovke koji u
sebi imaju 1-2 posto mesa, no ako sutra ne budemo imali dosta
kvalitetnog mesa, nećemo postići ništa. Mi volimo dati puno
novaca za kvalitetu odjeću, obuću, auto, stvar u kući, jedino
mislimo da bi kvalitetna hrana trebala koštati jeftino. Prema
tome, mislim da u budućnosti neće biti jeftine hrane i da se
moramo prisiliti da jedemo manje, a kvalitetnije”, poručio je.
Na njega se nadovezao Branko Kolak, predsjednik
Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda koji je
upozorio kako su proizvođači ograničeni u primjeni pesticida i
načina uzgoja, a onda im s druge strane dolaze proizvodi iz
Ukrajine ili Južne Amerike, u koje uopće nemaju uvid kako se
proizvode.
“Ja prihvaćam da proizvodim skupo ili ekološki prihvatljivo, ali
onda ta konkurencija koja nam dolazi, mora biti podvrgnuta istim
razinama kontrola kao i ja”, rekao je Kolak.
“Ne možete imati u tržišnoj utakmici uvoz jeftinog i
nekvalitetnog, koji se sudara s kvalitetnim i skupim. EU to mora
regulirati, ali onda dolazi mnogo toga u pitanje”, ponovio je i
zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula,
ocijenivši kako je do realizacije zelene politike došlo u loše
vrijeme, uzimajući za primjer poskupljenje energije.
Osim što se stočni fond smanjio u Hrvatskoj, slična je situacija
u regiji što potkrjepljuje izjava ministra poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva FBiH, Kemala Hrnjića, gdje se
aktualizira tema pristupa Europskoj uniji.
“Stočni fond više je nego prepolovljen u zadnjih 20 godina,
proizvodnja mlijeka je prepolovljena, tako da želimo izbjeći
greške koje je Hrvatska možda napravila. Mislim da je partnerski
razgovarati da nas upozore na put koji je nama predstoji, a sva
pozitivna iskustva da pokušamo primijeniti u FBiH”, rekao je
Hrnjić komentiravši ulazak BiH u EU.
Na panelu o proizvodnji voća i povrća, Goran
Punda iz tvrtke ENNA Fruit d.o.o. istaknuo je kako je
cilj proizvoditi deficitarne kulture, one koje tržište traži.
Bilo je govora i o kraljici voća, koje su relativno dobro rodile
ove godine.
”Prinosi jabuka bit će iznad očekivanih, no zato je sve ostalo
voće nastradalo”, komentirao je, ponovivši kako idu u ciljanu
proizvodnju robe koja nedostaje, u dogovoru s kooperantima.
”Na području Varaždina ugovorili smo proizvodnju luka i mrkve da
ih ne moramo uvoziti te da kooperatni imaju što dulji period
prodaje. Njima je važno dati informaciju za koji termin
proizvode, tražiti sortiment koji može duže izdržati čuvanje u
skladištu. Proizvođačima nedostaje edukacije, no to se mijenja
smjenom generacije. Mladi će brže i lakše prihvatiti novitete, a
onda ćemo imati i bolje prinose”, zaključio je.
Dr. sc. Josip Haramija ispred Hrvatskog
agronomskog društva rješenje za klimatske promjene vidi u
ulaganju u nove tehnologije kako bi se što više smanjio rizik
proizvodnje, a tu je prvenstveno ukazao na navodnjavanje, zaštitu
od tuče, mraza, oplemenjivanje otpornih sorti, ali i preparate
koji odgađaju cvatnju.
”Ponekad minus dva Celzijeva stupnja mogu devastirati
proizvodnju, a mi to možemo spriječiti”, naglasio je.
U panelu sudjelovao je i Dalibor Kezele,
direktor sektora poljoprivrede u Podravci koji kaže kako se
rajčica intenzivno može uzgajati i na kontinenetu što potvrđuje
širenjem proizvodnje u varaždinskom području te izgradnjom
tvornice Kalnik. Kada je riječ o ovogodišnjem urodu, kaže da je
unatoč tuči, poplavi i općenito vremenskim uvjetima, proizvodnja
kod nekih kooperanata bila rentabilna, i do 100 tona po hektaru.
”Proizvodnja je na kontinentu moguća. Nju uzgajaju u Poljskoj,
Ukrajini, mediteranski se bazen seli prema Baltiku”, dodao je.
Prof. dr. sc. Zoran Keserović s Poljoprivrednog
fakulteta Sveučilišta u Novom Sadu smatra kako treba osigurati
poticaje za mjere koje su prilagođene klimatskim promjenama te
ulagati u navodnjavanje, protugradne mreže, fertirigaciju te
regionalizaciju, da se odgovarajuće vrste uzgajaju u
odgovarajućim agrokeloškim uvjetima.
Poljoprivrednik iz Kaniške Ive Marijo Puškarić
smatra kako bi Ministarstvo poljoprivrede na drugačiji način
trebalo riješiti problem subvencija, a onda i udruživanja
proizvođača.
”Ja sam u Bjelovaru i okolici jedini proizvođač luka, nemam se s
kim udružiti. Za izgradnju skladišta mi treba pet milijuna eura,
a subvencija je samo milijun”, dao je za primjer.
Na tom je tragu direktor Regionalno-distributivnog centra Osječko
baranjske županije Alen Mamić prezentirao
početak rada investicije teške 60 milijuna eura u osječkoj
industrijskoj zoni Nemetin, gdje se ovih dana bliže popunjavanju
kapaciteta ovogodišnjim urodom voća, pa najavljuju i daljnja
ulaganja u proširenje skladišnih i preradbenih kapaciteta.