Neki ju podržavaju i prakticiraju, neki ju smatraju nepotrebnom, dok neki samo podupiru parove koji ju žive, a osobno to nikada ne bi mogli
Tema predbračne čistoće, iako ju se dugo godina gotovo potpuno
ignoriralo, danas je sve prisutnija u društvu, a osobito u
vjerničkim krugovima. Riječ je o načinu življenja ljubavne
veze koji isključuje bilo kakav oblik seksualnog odnosa
između partnera do braka, što se nerijetko odnosi čak i na
poljupce, zagrljaje te držanje za ruku.
Unatoč tome što živimo u seksualiziranom svijetu u kojemu je
takav koncept življenja zasigurno izrazito izazovan,
pronašli smo nekoliko mladih Osječana koji aktivno žive
predbračnu čistoću i ne planiraju odustati od toga. Jedan je
od njih Josip koji do sada nije bio mnogo
puta u vezi, a istovremeno nije ni bio do te mjere blizak s
partnericama da bi uopće razgovarali o toj temi.
”Iako trenutno i dalje nemam djevojku, živim predbračnu
čistoću i volio bih da tako i ostane, premda u današnje vrijeme,
koliko mi je poznato, sve manje mladih to prakticira”, rekao je
za SiB.hr.
S njime složila se Ružica, smatrajući kako bi
svatko trebao živjeti predbračnu čistoću jer tako, kaže, možemo
otkriti tko smo zaista, a i tko je naš partner. Osim toga, misli
kako na taj način parovi imaju priliku bolje se i dublje
međusobno upoznati, dok će istovremeno eventualni prekid veze
moći mnogo lakše podnijeti jer se nisu emocionalno vezali jedno
uz drugo.
”Poanta je predbračne čistoće ljubav po uzoru na onu Kristovu.
Prakticirajući ju možemo izgraditi prijateljstvo između sebe i
svojega partnera, a potom ga učvrstiti i očuvati. Takva je i
Božja ljubav prema nama – toliko je čista i snažna da nas
upravo želi zaštititi od svega onoga što nam može psihički i
fizički naštetiti te nas poziva na vezu koju ćemo graditi na
ljubavi, povjerenju i strpljivosti, bez da nam tjelesnost
pomuti pamet”, navela je.
Martina pak predbračnu čistoću vidi kao izvrstan
način ne samo življenja ljubavne veze i
kvalitetnog međusobnog upoznavanja, nego i pripreme za brak.
”Ne svodi se sve samo na tijelo, tjelesnu privlačnost i tjelesni
užitak, već osobe trebaju biti usmjerene i na razgovor,
a tada se vidi kakva je tko osoba, kako razmišlja, koji su joj
prioriteti, ima li razumijevanja i suosjećanja, koje su
zajedničke teme i ciljevi… Naravno, hodati bez tjelesnosti
mnogo je teže te zahtijeva veći trud i napor, ali jasno pokazuje
hoće li osobe uopće moći funkcionirati, odnosno moći živjeti
zajedno jednoga dana. Kada dođu određene godine, ostaje samo
razgovor, a ako on ne funkcionira, tada u braku ostaju dva
osamljenika”, istaknula je.
Ipak, bilo je i onih koji ne misle kako je prakticiranje
predbračne čistoće važno za održavanje i opstanak ljubavnog
odnosa, ali ni za iskazivanje vjere u Boga. Primjerice,
Marko sebe smatra više duhovnim, a manje
religioznim mladićem koji i dalje vjeruje da Bog postoji i
da mu pomaže u životu. Iako je odrastao u katoličkoj
obitelji, njegovi roditelji nisu od njega zahtijevali da redovito
ide u Crkvu, a samim se time nisu pridržavali
ni predbračne čistoće.
”Po meni, zaista je glupo tražiti od vjernika da tako žive.
Nisam siguran što točno piše u Bibliji po pitanju predbračne
čistoće, ali siguran sam, ako se mladić i djevojka iskreno vole,
kako Bog nema ništa protiv toga da tu ljubav iskažu i na tjelesni
način. Moje je iskreno mišljenje kako predbračnu čistoću od
vjernika zahtijevaju isključivo Crkva i svećenici, dok ona nije
nametnuta od strane Boga i zaista se spolni odnosi prije braka
tako ne bi ni trebali smatrati grijehom”, naglasio je.
Na njegovo se mišljenje nadovezao Filip,
ustvrdivši kako je taj pojam postao relevantan u
društvu upravo zbog religije. Ako je nekome tko i nije
religiozan stalo do življenja predbračne čistoće, pretpostavlja
da je to pitanje odgoja, odnosno jedna od tradicionalnih
vrijednosti koja se prenosi s naraštaja na naraštaj i
zadržava jer mnogi ljudi nemaju tendenciju propitivati
načine razmišljanja koji im se usađuju od najmanjih nogu, i to
ponovno zbog brojnih religijskih uvjerenja svojih predaka.
”Međutim, ne vidim ništa sporno u tome da je nekim parovima
stalo do življenja predbračne čistoće, sve dok je želja za takvim
načinom života obostrana i sve dok to nijedna strana ne
nameće onoj drugoj”, dodao je.
O predbračnoj se čistoći vidljivo govori na različite načine
i u različitim kontekstima. Neki ju podržavaju i prakticiraju,
neki ju smatraju nepotrebnom, dok neki samo podupiru parove koji
ju žive, a osobno to nikada ne bi mogli. U svakom
slučaju, na svakoj je osobi, a potom i paru da samostalno i
prema vlastitom nahođenju odluči hoće li ju prakticirati ili ne,
neovisno o tome što na to kažu Crkva, obitelj, društvo i
mediji.