Autopija s vremenom postala je ne samo sinonim prodaje i kupovine robe, nego i mjesto na kojemu se ljudi susreću, razmjenjuju iskustva i dijele strast prema različitim stvarima
Osječka autotržnica iliti autopija već je desetljećima omiljena destinacija kupcima, prodavačima i kolekcionarima, ali sve više i entuzijastima koji žele prošetati prije nedjeljnog ručka, upoznati nove ljude i razgledati ponešto drugačije proizvode nego što ih imaju priliku vidjeti u klasičnim trgovinama.
Na autopiji se i danas, kao i prije mnogo godina, mogu naći uistinu različiti proizvodi – od voća i povrća, preko odjeće i obuće, pa sve do alata, tehnoloških uređaja, igračaka, nakita, knjiga, glazbenih instrumenata, bicikala, pa čak i kućnih ljubimaca i domaćih životinja poput pasa, zečeva, kokoši i brojnih drugih.
FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Osim zbog svoje kvalitete, raznolikosti i autentičnosti, proizvodi su s autopije privlačni Osječanima, ali i ostalim ljudima diljem županije i zbog svojih pristupačnih cijena. Većina prodavača tvrdi kako su se povisile svega jako malo ili nimalo, ali da ljudi i dalje rado navraćaju i kupuju njihove artikle. Mnogi su, govore, spremni i na popularno ”cjenkanje” samo da bi prodali što više robe i vratili se kući zadovoljniji.
Tako se novi bicikl na autopiji može pronaći i po cijeni od 15 eura. Cijene se pak odjeće uglavnom kreću od jednoga do 15 eura, dok je obuću, pa čak i onu kvalitetniju poput kožnih cipela ili tenisica moguće kupiti i za 20 eura. Alati, igračke i knjige također drže cijenu od svega nekoliko eura. Gitara, koja je u glazbenim dućanima inače izrazito skupa, na autopiji može se kupiti za iznos od 50 eura. Jedan prodavač čak prodaje dioptrijske naočale i tlakomjere, i to za svega šest ili sedam eura.
Ipak, situacija je s voćem i povrćem ponešto drugačija. Naime, njihove su cijene bliskije onima na osječkoj Glavnoj tržnici, što ponovno ovisi i o ostalim troškovima poput goriva te zakupa štandova.
FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
”To je sve katastrofa. Mirovine su male, ljudi bi jeli, a mi smo jednostavno nemoćni protiv prirode. I poplava, i vjetar, i radnici… Jedan je sat pet eura, a nitko ne može raditi deset sati. I kada se to sve zbroji, kažu, cijena je visoka, a što da mi radimo? I gorivo je otišlo gore, pa nama OPG-ovcima ostane jako malo toga”, navodi jedan prodavač za SiB.hr.
Primjerice, kilogram graha na autopiji tako košta šest eura, kao što je to slučaj i na Glavnoj tržnici. S druge strane, kilogram rajčice na autopiji platit ćete 80 centi, kilogram breskvi 2,50 eura, kilogram grožđa, šljiva i paprike dva eura, kilogram češnjaka četiri eura te kilogram limuna i krastavaca oko 1,50 eura. Komad kukuruza na autopiji košta 50 centi, dok ćete ga na osječkoj Glavnoj tržnici platiti od 30 do 80 centi. Za kilogram luka i krumpira na autopiji izdvojit ćete jedan euro, a na Glavnoj je tržnici krumpir sve do nedavno bio za 50 centi skuplji. Kilogram domaće kobasice i slanine platit ćete 13 eura.
Prodavači kažu kako ne postoje artikli koji se najviše ili najmanje prodaju, nego sve ovisi o trenutku jer na
autopiji svake se nedjelje može pronaći nešto novo i inovativno. Budući da je većina prodavača na navedenoj
tržnici prisutna po čak i nekoliko desetljeća, uviđaju kako je autopija s vremenom postala ne samo sinonim prodaje i kupovine robe, nego i mjesto na kojemu se ljudi susreću, razmjenjuju iskustva i dijele strast prema različitim stvarima.
Tako je na tom mjestu neizostavno prisutna i bogata ugostiteljska ponuda, pa posjetitelji imaju priliku uživati u janjetini, ćevapima, pljeskavicama, kobasicama i hot dogovima. Ipak, tradicionalno je jelo na koje se najviše čeka u redu langošica koja se prodaje po cijeni malo višoj od jednog eura. Ako pak želite sjesti i popiti sok ili pivo, i to možete, no za to ćete trebati izdvojiti oko dva eura, što je prosječna cijena i u ostalim osječkim kafićima.
FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
”Nekada je Korzo bio kao što je danas autopija. Nisi vidio djevojke ako nisi prošetao Korzom”, smije se jedan posjetitelj.
U konačnici, autopija postala je, kako nam je rekla jedna druga prodavačica, ”srce Osijeka” te mjesto gdje se susreću tradicija i suvremeni način života budući da ju posjećuje i sve više mladih ljudi. Raznolikost i autentičnost toga mjesta ne kriju se samo u ponudi njegovih proizvoda, nego upravo i u zainteresiranim posjetiteljima koji redovno posjećuju autopiju i stvaraju zajedničke uspomene. Kroz razmjenu priča, iskustava te okusa i mirisa domaćih proizvoda, obilazak autopije sve više postaje veliko društveno događanje koje svake nedjelje osvježava dušu Osijeka.