Jurić je na cesti od 2011. Prva je tura bila domaća s biciklom starim 30 godina, od Vinkovaca do Pule. Onda Sjeverna Amerika, Kanada, Rumunjska, a 2019. odpedalirao je put oko svijeta za 133 dana
Posljednja uspješna avantura fotografa i putopisca Hrvoja
Jurića je doći električnim biciklom s dva psa do
najsjevernije točke Europe. Sa psima Enom i Maxom po
temperaturama debelo ispod nule i vjetru kakav puše podno
Velebita, došao je do krajnjeg sjevera Europe. Nije mu to prva, a
sigurno ni zadnja ekspedicija.
RTL Direkt je razgovarao sa Slavoncem koji
putuje oko svijeta o divljim životinjama s kojima se susretao,
gdje se skoro smrznuo te o svim uspjesima i budućim izazovima.
“Ovo su Ena i Max, a moje ime
je Hrvoje Jurić. Upravo smo se vratili iz
Norveške gdje smo u 45 dana prešli 2100 kilometara u ekstremnim
uvjetima”, predstavio je sebe i svoju ekipu putopisac i fotograf
Jurić.
Jedan električni bicikl, jedna prikolica, jedan čovjek i dva psa.
Krenuli su iz osla na svoju ekstremnu avanturu, a onda preko
skandinavskog gorja, fjordova i otoka do Nordkappa.
“Norvežanima je čudno zašto bi netko usred zime išao biciklom
kroz Norvešku, a kamoli skroz na Nordkapp gdje većina Norvežana
nije bila jer im ne predstavlja ništa. Meni je to kao moj
Santiago, ima posebno značenje”, rekao je Jurić.
Na svom je hodočašću preživio temperaturu od minus 40, orkanske
vjetrove i pad s bicikla. Odabrao je rutu gdje nema previše
prometa tako da je ovaj “čopor” većinu vremena bio sam na cesti.
Jurić se za Norvešku čeličio u Gorskom Kotaru, a trčao je i
vježbao te testirao odjeću na minus 19.
“Ovaj vjetar je ništa naspram onoga što smo mi imali u Norveškoj.
Najniža temperatura je bila minus 23, a s vjetrom na sjeveru i
minus 40 gdje sam osjetio kako mi se lice počelo lediti i komad
brade mi je ostao na jakni”, ispričao je Jurić.
Kako
je rekao, postao je imun na hladnoću nakon trećeg puta u
Norveškoj s biciklom. Prvi put je bilo gadno jer mu se tada
smrznuo kapak, a zbog ozeblina je skoro ostao bez nadlaktice.
Zato im je uvijek toplo. Cijeli dan su na cesti u najdužoj šetnji
svog života. Jurić je Maxa pronašao upravo na jednom putovanju, a
najveći mu je problem bio smještaj.
“U nekim smo situacijama morali proći i po 100 kilometara u
jednom danu kako bismo pronašli smještaj gdje puštaju pse.
Općenito kafići i restorani, kojih je u Norveškoj jako malo, ne
dozvoljavaju psima ulazak”, pojasnio je Jurić.
“Dvije su frendice otišle s autom na sjever. Napravile su road
trip, one su putem ostavljale hranu za njih pa sam ja kupio
svakih par dana”, dodao je Jurić.
Da nije bilo tako, sa sobom bi uz 113 kilograma teške prikolice
vozio i 20 kilograma hrane. Smještaj je skup i do 130 eura u,
kako je Jurić rekao, rupama. Zato se vole udomaćiti kod lokalaca.
“Jedna nas je gospođa zato ugostila, Luis. Radila je na Grenlandu
i u Meksiku. Ona ovako skuplja ljude po cesti, nahraniula nas je
i dala nam je kolibu”, kazao je Jurić.
Slavonac Jurić je na cesti od 2011. Prva je tura bila domaća s
biciklom starim 30 godina, od Vinkovaca do Pule. Onda Sjeverna
Amerika, Kanada, Rumunjska, a 2019. odpedalirao je put oko
svijeta za 133 dana.
“Rusija je najluđa po svim kriterijima. Tri puta sam umalo
završio pod kotačem kamiona jer ljudi voze uz support alkohola.
Ali recimo, u Kanadi, Britanskoj Kolumbiji, Jukon, jedan dan sam
imao sedam, osam medvjeda uz cestu, krdo bizona oko mene, tri
vuka, a ja na biciklu, bez ikakvog straha”, zaključio je Jurić.
Jurić je 12 godina putovanja zabilježio kamerom, a o ovom trojcu
uskoro izlazi i film. Prije toga, sljedeća ekspedicija je Island.