Iza duhovitog projetka stoji četvero ljudi od kojih su dvoje Osječani
Hrvatske tragedije, kombinacija fotografije i kratkog satiričnog
teksta već su godinama hit na društvenim mrežama i postale su
standardna fraza u našem rječniku koja predstavlja problem – koji
to zapravo nije.
S tvorcima Hrvatskih tragedija sjeli smo na kavu i razgovarali
gdje sve nalaze inspiraciju. Odgovor je jednostavan. U našim
ljudima koji često brinu o stvarima koje su drugim narodima možda
i neshvatljive.
Kakve probleme imaju Hrvati?
“Zeznuo me Juventus!”, “Božićnica je opet u bonovima!”, “Učlanila
sam se u stranku a još nisam dobila posao!! – sve su to Hrvatske
tragedije ili Croatian tragedies.
Četvero prijatelja, sjeli su u kafić i razgovarali o problemima
koje muče ljude u bogatim zapadnim zemljama. To recimo problemi s
updateanjem novih mobitela. Shvatili su da je to njihov kamenčić
u cipeli koji ih žulja, ali da potpuno drugačije probleme imaju
ljudi u Hrvatskoj.
“Svakodnevne jadikovke koje proizlaze iz naše kulture, nasljeđa,
običaja, navika i tako dalje”, kazao je Ivan
Alagić.
“Zapravo mi smo htjeli vidjeti koji su to naši kamenčići koji nas
žuljaju u cipelama”, dodaje Davorin Ćuti.
“Prvi maj pada na nedjelju!”
Psiholozi i pedagozi po zanimanju, kako im satira nije strana,
smislili su prvu Hrvatsku tragediju: “Prvi maj pada na nedjelju!”
A zatim je krenulo. U četiri godine, tisuće tragedija, sve do
zadnje, aktualne.
“Gdje majka kaže “Moj Mirko je pozitivan. Što će drugi reći?”
Referiramo se na to etiketiranje, evo danas je i gospođa Markotić
pozvala da se ne etiketiraju oni koji obole od Koronavirusa”,
prepričava Ćuti.
A najviše inspiracije dobivaju kada idu kod Bake. Stariji su
ljudi manje tolerantni i zapravo su, smatraju Hrvatski tragičari,
iznimno duhoviti. “To je žarište svega. Tipa kad se naši stariji
dignu već u 6 a mi spavamo do 10, 12. To je stvarno problem”,
kaže Ćuti.
Objavljuju svoje tragedije na gotovo svim društvenim mrežama.
Tisućama ljudi koji ih prate uljepšavaju dan, pa je cijeli
projekt poprimio vlastiti život. Izrađuju se i bilježnice za
školu s tragedijama, a oni pak smišljaju – novu.
“Ja sam nedavno bio u banci i skužili su da mi je istekla osobna
pa mi nisu htjeli uslugu pružiti jer mi je istekla osobna pa sam
se sjetio onoga s vozačkom. Ministrica se mogla voziti a vidiš,
ja ne mogu ni ići užicati kredit”, otkriva Ćuti.
Nemaju ništa protiv toga ni što ljudi sami izrađuju svoje
tragedije, pa evo i jedan kamenčić u našoj cipeli.