Česta je percepcija Osijeka u javnosti kako je to mrtav grad. Posebno boli kad o tome pišu i potenciraju ljudi koji ovdje žive umjesto da pokušaju tu sliku promijeniti jer Osijek i Slavonija itekako nude brojne mogućnosti.
U tom svjetlu i jedan naš sugrađanin Marin Seleš, koji je često i
sam organizator brojnih događanja u gradu, napisao je tekst o
svom gradu, potaknut jednom običnom jutarnjom šetnjom.
Super grad!
Nakon što je prošla invazija komaraca, natjecanje o tome tko
će ih snimiti ili fotografirati što više na jednom mjestu i
panično širiti poruke o tome kako je u Osijeku neizdrživo,
vrijeme je da pišemo i pričamo o onome na što možemo utjecati.
Utjecati možemo na atmosferu i ritam kojim diše ovaj naš
prekrasan grad, o energiji koja te primi i miluje dok
ploviš ulicama, parkovima i trgovima gdje te ljudi poznati i
nepoznati svojim pogledima prihvaćaju te ti daju do znanja da si
dobrodošao.
Jutro me nekako osvježilo i natjeralo da se bezrazložno cerim
i uz prvu jutarnju, najštetniju cigaru, gledam Dravu kako
isparava i sakriva svoju desnu obalu, te zove da ju odeš
istražiti kao što to čine kroz maglu nazirući đogeri i šetači
pasa. Jutro me nekako čušnilo i natjeralo da pišem o stvarima
zbog kojih je ovaj grad poseban, da se podsjetim koliko je lijepo
živjeti u Osijeku.
Natjeralo me da riječima koje su se sakrile u moru negative
koje dominira javnim prostorom dozvolim da izrone na površinu i
zauzmu prvu poziciju u odabiru onoga što ću odgovoriti kada me
netko pita kako je Osijeku. A kada me netko pita, ne mogu reći
ništa drugo nego da je super.
Super je onoliko koliko si dozvoliš i želiš da ti
bude super. Ne omalovažavajući one koji uistinu daju sve
od sebe tražeći si rješenja koja će im osigurati egzistenciju i
pristojan život, svakom drugom tko to želi, Osijek može biti
predivan dom i mjesto gdje slobodno možeš rasti kao pojedinac u
motivirajućem kolektivu.
Možeš rasti kao dijete osvajajući parkove,
igrališta i napredujući u vrtićima, kao školarac
kročeći kroz neku od osnovnih škola koje ti mogu postati jedan od
prvih ozbiljnijih oslonaca u životu, kroz neograničen
izbor srednjoškolskog obrazovanja, možeš rasti
kao jedan od dvadesetak tisuća studenata i pripremati se
za život “velikih” uživajući u prilikama i sadržajima koje grad
nudi. A grad nudi i prilike i sadržaje i onda kada postaneš
“velik”. Samo je potrebno strpljivo tražiti, pronaći i
iskoristiti svoju priliku.
Osijek je nepokoreni grad i to ne samo tada kada je taj
legendarni grafit nastao, nego i prije, sada i zauvijek.
Nepokoren je jer ljudi koji u njemu žive imaju nepokolebljivu
volju za životom, jer među tisućama ljudi postoje tisuću
kreativaca, znanstvenika, sportaša, poštenih i vrijednih radnika
koji svoj grad ponosno predstavljaju u svom domu, ulici, kvartu,
državi, svijetu.
Volim Osijek jer ima to nešto što je više od
samog mjesta stanovanja. Volim Osijek koji me kroz danonoćna
nabijanja lopte na igralištima i livadama, kroz stotine tuča zbog
gluposti, kroz tugu ili sreću zbog (ne)uspjeha u školi, kroz prve
izlaske u “grad”, kroz odlaske na Želju ili Kopiku, kroz
isfuravanja na kavama prepunim filozofskih prepirka oko
mijenjanja svijeta, kroz posao, obitelj i prijatelje, odgojio i
natjerao ga budem to što jesam. Volim ga jer mi je usadio
definiciju doma na najiskreniji i najkonkretniji način.
Osijek nam daje prilike, trebamo ih i mi davati
Osijeku.
Vremena se mijenjaju, ali ljudi su ti koji daju potpis
vremenima. Stoga nemojmo dozvoliti da vremena koja dolaze za nas
potpisuje neko drugi, nego uzmimo olovke u ruke i zajedno pišimo
bolju budućnost našem gradu! 🙂 #samoosijek #samoljubav