U jeku Domovinskog rata među brojnim Hrvatima koji su iz Vojvodine od etničkog čišćenja pobjegli u Hrvatsku bio i Josip Šorgić.
On se doselio u Osijek gdje i danas živi, a
sjećanje na svoje rodno selo koje je morao napustiti čuva u
jednoj sobi u svojem novom domu koju je pretvorio u pravi
mali muzej.
Ulazak u ovu prostoriju u kući Josipa Šorgića je kao
putovanje kroz prostor i vrijeme; djelić je tu
sačuvan seljačkog života kakav je bio prije sto i pedeset godina.
Starinski namještaj, ukrase i predmete skuplja već godinama, no
veliku većinu dobio je kao – miraz od pokojne supruge.
U Osijek je Josip došao 1993.-e iz Kukujevaca u
Srijemu, gdje je i svjedočio zločinima protiv
Hrvata o kojima je pisao i u svojoj knjizi
Kukujevci – Ugašena ognjišta. Puno starinskih
predmeta je uspio spasiti, no još više nije.
Josipu najdraži starinski predmet koji je sačuvao je
prelja od pokojne supruge, jer , kaže, kad ju
pogleda još uvijek vidi svoju ženu za njom. Draga mu je i
sjedalica za dvoje – kanabe koji je dobio na dar od starog
prijatelja.
Puno je još predmeta gospodin Josip tijekom godina prikupio, no
većina njih ne stane u malu sobicu koju je
odlučio pretvoriti u mini muzej. I dalje svugdje gdje ide gleda
može li pronaći nešto čime bi upotpunio zbirku, a tako će
nastaviti, kaže, dok god bude mogao.
Tekst i video: STV
